Teogonija (,, doslovno 'genealogija ili rođenje bogova’}}) je Hesiodova pjesma (8.-7. vijek p. n. e) koja opisuje porijeklo i genealogije grčkih bogova, nastala oko 730.-700. p. n. e.West 1966, str. 45. Napisana je epskim dijalektom starogrčkog jezika i sadrži 1022 stiha. Jedan je od najvažnijih izvora za razumijevanje rane grčke kosmologije.
Opis Hesiodova Teogonija je velika sinteza širokog spektra lokalnih grčkih tradicija o bogovima, organiziranih kao narativ koji govori o tome kako su nastali i kako su uspostavili trajnu kontrolu nad kosmosom. To je prva poznata grčka mitska kosmogonija. Početno stanje svemira je haos, mračna neodređena praznina koja se smatra božanskim prvobitnim stanjem iz kojeg je sve ostalo nastalo. Teogonija je dio grčke mitologije koji utjelovljuje želju za artikulisanjem stvarnosti kao cjeline, za opisivanjem cijelog svemira i njegovog nastanka. Ovaj univerzalizirajući impuls bio je fundamentalan za prve kasnije (i zapravo tekuće) projekte spekulativnog teoretiziranja. str. 28
Dalje, u odlomku "Kraljevi i pjevači" (80–103) Hesiod prisvaja sebi autoritet koji je obično rezervisan za sveto kraljevstvo. Pjesnik izjavljuje da je on, gdje bismo mogli očekivati nekog kralja, onaj kome su Muze podarile dva dara: žezlo i autoritativni glas (Hesiod, Teogonija 30-3), koji su vidljivi znaci kraljevstva. Ne radi se o tome da ova tvrdnja treba da Hesioda učini kraljem. Radije, poenta je u tome da autoritet kraljevstva sada pripada poetskom glasu, glasu koji deklamuje Teogoniju.
Iako se često koristi kao izvor za grčku mitologiju,Herodotus (II.53) cited it simply as an authoritative list of divine names, attributes and functions. Teogonija je i više i manje od toga. U formalnom smislu, to je himna koja priziva Zeusa i Muze: paralelni odlomci između nje i mnogo kraće Homerove Himne Muzama jasno pokazuju da se Teogonija razvila iz tradicije himničkih preludija - često pjevanih, opisnih djela kojima bi drevni grčki rapsod započinjao svoj nastup na pjesničkim takmičenjima. Potrebno je Teogoniju posmatrati ne kao konačni izvor grčke mitologije, već kao snimak dinamične tradicije koja se kristalizirala kada je Hesiod formulisao mitove koje je poznavao - i zapamtiti da su se tradicije od tada dalje razvijale.
Pisani oblik Teogonije uspostavljen je u 6. vijeku p. n. e. Čak su i neki konzervativni urednici zaključili da je epizoda s Tifonom (820–68) interpolacija.F. Solmsen, Hesiod and Aeschylus (Ithaca: Cornell Studies in Classical Philology 30) 1949:53 i bilješka 179 sa citatima; "ako je interpolacija," Joseph Eddy Fontenrose primjećuje (Python: a study of Delphic myth and its origins: 71, bilješka 3), "napravljeno je dovoljno rano."
Hesiod je vjerovatno bio pod utjecajem nekih bliskoistočnih tradicija, poput babilonske dinastije Dunnum, koje su bile pomiješane s lokalnim tradicijama, ali je vjerovatnije da su one zaostali tragovi mikenske tradicije nego rezultat orijentalnih kontakata u Hesiodovo vrijeme. Dešifriranje hetitskih mitskih tekstova, posebno teksta "Kraljevstvo na nebu" prvi put predstavljenog 1946, s temom mita o kastraciji, nudi u liku Kumarbija anadolijsku paralelu Hesiodovom sukobu Urana i Krona.Walter Burkert, The Orientalizing Revolution: Near Eastern Influence on Greek Culture in the Early Archaic Age (Harvard University Press) 192, nudi diskusiju i bibliografiju srodnih pitanja.
Mit o nasljeđivanju
Jedna od glavnih komponenti Teogonije je prikaz onoga što se naziva "mit o nasljeđivanju", koji govori o tome kako je Kron svrgnuo Urana, a kako je Zeus zauzvrat svrgnuo Krona i njegove kolege Titane, te kako je Zeus na kraju uspostavljen kao konačni i trajni vladar kosmosa.Hard, str. 65–69; West 1966, str. 18–19.
Uran (Nebo) je u početku imao osamnaest djece sa svojom majkom Gejom (Zemlja): dvanaest Titana, tri Kiklopa i tri Centimana,Teogonija 132–153 (Most, str. 12, 13). ali mrzeći ih,Teogonija 154–155 (Most, str. 14, 15). Nije sasvim jasno koje je tačno od ove osamnaestoro djece Hesiod mislio da Uran mrzi, svih osamnaestoro, ili možda samo Kiklope i Centimane. Teško, str. 67; West 1988, str. 7, i Caldwell, str. 37 linije 154–160, navode svih osamnaest; dok Gantz, str. 10, kaže "vjerovatno svih osamnaest"; i većina, str. 15 n. 8, kaže "očigledno se misli samo na ... Kiklope i Centimane", a ne na dvanaest Titana. Vidi također West 1966, str. 206 u linijama 139–53, str. 213 linija 154 γὰρ. Nije jasno ni zašto je Uran mrzio svoju djecu. Gantz, str. 10 kaže: "Razlog [Uranove] mržnje može biti užasan izgled [njegove djece], iako Hesiod to ne kaže sasvim tako"; dok je Hard, str. 67 kazao: "Iako Hesiod nejasan o uzroku svoje mržnje, čini se da ih je mrzio jer su bili strašni za vidjeti. Međutim, West 1966, str. 213 u liniji 155, kaže da je Uran mrzio svoju djecu zbog njihove "zastrašujuće prirode".. sakrio ih je negdje unutar Geje.Teogonija 156–158 (Most, str. 14, 15). Skrovište unutar Gaje je vjerovatno njena maternica, vidi West 1966, str. 214 u liniji 158; Caldwell, str. 37 u linijama 154–160; Gantz, str. 10. Čini se da je ovo mjesto isto kao i Tartar, vidi West 1966, str. 338 u liniji 618, i Caldwell, str. 37 u linijama 154–160. Ljuta i u nevolji, Geja je napravila srp od adamanta i pozvala svoju djecu da kazne svog oca. Samo je njen sin Kron, najmlađi Titan, bio spreman to učiniti.Theogony 159–172 (Most, str. 16, 17). Tako je Geja sakrila Krona u "zasjedi" i dala mu adamantski srp, a kada je Uran došao da legne s Gejom, Kron je pružio ruku i kastrirao njegovog oca.Teogonija 173–182 (Most, str. 16, 17); prema Gantzu, str. 10, Kron je čekao u zasjedi i pružio ruku da kastrira Urana, "izn [Gajinog] tijela, shvatit ćemo, ako je i on zarobljenik". Ovo je omogućilo da se rode Titani i da Kron preuzme vrhovnu komandu nad kosmosom.Hard, str. 67; West 1966, str. 19. Kao što Hard primjećuje, u "Teogoniji" očigledno, iako su Titani oslobođeni kao rezultat Uranove kastracije, Kiklopi i Centimani ostaju zatvoreni (vidi dolje), vidi također West 1966, str. 214 u redu 158.
Kron, nakon što je preuzeo kontrolu nad kosmosom od Urana, želio je osigurati da i on zadrži kontrolu. Uran i Geja su prorekli Kronu da će ga jedno od Kronove djece svrgnuti, pa se, kada se Kron oženio Rejom, pobrinuo da proguta svako od djece koje je ona rodila: Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona i Zeusa (tim redom), na Rejinu veliku žalost.Teogonija 453–467 (Most, str. 38, 39). Međutim, kada je Reja bila trudna sa Zeusom, Reja je molila svoje roditelje Geju i Urana da joj pomognu da spasi Zeusa. Tako su poslali Reju u Likt na Kreti da rodi Zeusa, a Geja je uzela novorođenog Zeusa da ga odgaja, sakrivši ga duboko u pećinu ispod planine Aigaion.Teogonija 468–484 (Most, str. 40, 41). Planina Aigaion je inače nepoznata, a Liktus se nigdje drugdje ne povezuje sa Zeusovim rođenjem, kasnija tradicija je smjestila pećinu na planinu Ida, ili ponekad planinu Dikte, vidi Hard, str. 74–75; West 1966, str. 297–298 u liniji 477, str. 300 u liniji 484. U međuvremenu, Reja je dala Kronu ogroman kamen umotan u dječju odjeću koji je on progutao misleći da je to još jedno od Rejine djece.Teogonija 485–491 (Most, str. 40, 41).
Zeus, sada odrastao, prisilio je Krona (koristeći neku neodređenu Gejinu trikovsku metodu) da povrati svoje ostale petero djece.Teogonija 492–500 (Most, str. 42, 43). Zeus je zatim oslobodio svoje ujake Kiklope (očigledno još uvijek zatočene pod zemljom, zajedno sa Centimanima, gdje ih je Uran prvobitno zatočio) koji su potom Zeusu dali njegovo veliko oružje, grom, koji je Geja sakrila.Teogonija 501–506 (Most, str. 42, 43); Hard, str. 68–69; West 1966, str. 206 u linijama 139–153, str. 303–305 u linijama 501–506. Prema Apolodoru, 1.1.4–5, nakon što je Uran svrgnut, Kiklopi (kao i Centimani) su spašeni iz Tartara od strane Titana, ali ih je Kron ponovo zatvorio. Započeo je veliki rat, Titanomahija, između novih bogova, Zeusa i njegove braće i sestara, i starih bogova, Krona i Titana, za kontrolu nad kosmosom. U desetoj godini tog rata, slijedeći Gejin savjet, Zeus je oslobodio Centimane, koji su se pridružili ratu protiv Titana, pomažući Zeusu da stekne prevlast. Zeus je zatim usmjerio bijes svog groma na Titane, porazivši ih i bacivši ih u Tartar,Teogonija 624–733 (Most, str. 52–61). Ovo je slijed događaja za koji se podrazumijeva da je impliciran u STeogonijiS od, na primjer, Hard, str. 68; Caldwell, str. 65 u liniji 636; i West 1966, str. 19. Međutim, prema Gantzu, str. 45, "Hesiodov izvještaj ne kaže tačno da li su Storuki oslobođeni prije sukoba ili tek u desetoj godini. ... Na kraju, ako ne na početku, Storuki se bore". čime je okončana Titanomahija.
Posljednja prijetnja Zeusovoj moći došla je u obliku čudovišta Tifona, sina Geje i Tartara. Zeus je svojim gromom brzo pobijedio, a Tifon je također bio zatočen u Tartaru.Teogonija 820–868 (Most, str. 68, 69).
Zeus je, po Gejinom savjetu, izabran za kralja bogova i podijelio je razne počasti među bogovima.Teogonija 881–885 (Most, str. 72, 73). Zeus se zatim oženio svojom prvom ženom Metidom, ali kada je saznao da je Metidi suđeno roditi sina koji bi mogao svrgnuti njegovu vlast, po savjetu Geje i Urana, Zeus je progutao Metidu (dok je još bila trudna s Atenom). I tako je Zeus uspio prekinuti ciklus nasljeđivanja i osigurati svoju vječnu vladavinu nad kosmosom.Teogonija 886–900 (Most, str. 74, 75).
Reference
Dodatna literatura Apolodor, Apollodorus, The Library, with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1921. Online version at the Perseus Digital Library. Apollonius of Rhodes, Argonautica, edited and translated by William H. Race, Loeb Classical Library No. 1, Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press, 2009. . Online version at Harvard University Press. Brown, Norman O. Introduction to Hesiod: Theogony (New York: Liberal Arts Press) 1953. Caldwell, Richard, Hesiod's Theogony, Focus Publishing/R. Pullins Company (June 1, 1987). . Clay, Jenny Strauss, Hesiod's Cosmos, Cambridge University Press, 2003. . Gantz, Timothy, Early Greek Myth: A Guide to Literary and Artistic Sources, Johns Hopkins University Press, 1996, Two volumes: (Vol. 1), (Vol. 2). Grimal, Pierre, The Dictionary of Classical Mythology, Wiley-Blackwell, 1996. ISBN 978-0-631-20102-1. Hard, Robin, The Routledge Handbook of Greek Mythology: Based on H.J. Rose's "Handbook of Greek Mythology", Psychology Press, 2004, . Lamberton, Robert, Hesiod, New Haven : Yale University Press, 1988. . Cf. Chapter II, "The Theogony", str. 38–104.
Most, G.W., Hesiod, Theogony, Works and Days, Testimonia, Edited and translated by Glenn W. Most, Loeb Classical Library No. 57, Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press, 2018. . Online version at Harvard University Press. Tandy, David W., and Neale, Walter C. [translators], Works and Days: a translation and commentary for the social sciences, Berkeley: University of California Press, 1996. West, M. L. (1966), Hesiod: Theogony, Oxford University Press. . West, M. L. (1988), Hesiod: Theogony and Works and Days, Oxford University Press. . Verdenius, Willem Jacob, A Commentary on Hesiod Works and Days vv 1-382 (Leiden: E.J. Brill, 1985).
Kategorija:Grčka mitologija Kategorija:Hesiod