Rahilj Semjonovna Isakovič (ruski: Рахиль Семёновна Исакович; rođ. Mangubi; 1866, Odesa, Rusko Carstvo – 1930) bila je karaitska dobrotvorka i društvena radnica iz Odese. Poznata je po radu u dobrotvornim organizacijama odeske zajednice krimskih Karaita te po podršci obrazovanju djevojaka.
Biografija Isakovič je potjecala iz karaitske porodice Mangubi u Odesi. Dobar dio svog javnog rada posvetila je pomoći siromašnima, posebno među krimskim Karaitima, ali i drugim ugroženim stanovnicima grada bez obzira na vjeru i nacionalnost.
Dugo je bila starateljica dječijeg dnevnog prihvatilišta i jeftine kuhinje centralnog odbora Crvenog križa u Odesi. O vlastitom trošku otvorila je besplatnu školu za karaitske djevojčice, koja je 1906. preoblikovana u školu za djecu oba spola.
Bila je povezana s osnivanjem i radom Odesskog karaitskog dobrotvornog društva, a od 1907. predsjedavala je i Odesskim ženskim karaitskim dobrotvornim društvom, nastalim iz ranijeg ženskog kruga pomoći siromašnim djevojkama. Na toj dužnosti ostala je do ukidanja društva 1920. Za svoj rad nagrađena je 1907. zlatnom medaljom na Stanislavskoj vrpci, a 1914. pokrenula je i komitet za pomoć porodicama ranjenih vojnika, kojem je također bila na čelu.
Naslijeđe Isakovič se ubraja među istaknutije karaitske dobrotvorke u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću. U savremenoj literaturi navodi se i kao organizatorica "karaitske sobe" u Odesi 1893, jedne od ranih etnografskih prezentacija karaitske kulture u gradu. Njen portret naslikao je Nikolaj Kuznjecov 1899.
Reference
Kategorija:Biografije, Odesa Kategorija:Rođeni 1866. Kategorija:Umrli 1930.