Lina Kostenko (; Ržiščiv, 19. mart 1930) ukrajinska je pjesnikinja, književnica i publicistkinja, jedna od najistaknutijih predstavnica generacije šezdesetnika u ukrajinskoj književnosti. U sovjetskom periodu bila je povezana s disidentskim i kulturnim otporom rusifikaciji i političkoj represiji, a njezino djelo imalo je važnu ulogu u razvoju moderne ukrajinske književnosti od 1960-ih nadalje.
Rođena je u Ržiščivu u tadašnjoj Ukrajinskoj SSR, a 1936. s porodicom se preselila u Kijev. Studirala je na Kijevskom pedagoškom institutu, a potom na Književnom institutu Maksim Gorki u Moskvi, koji je završila 1956. Prve pjesme objavila je početkom 1950-ih, dok su joj prve zbirke Prominnja zemli (Zraci zemlje, 1957), Vitryla (Jedra, 1958) i Mandrivky sercja (Putovanja srca, 1961) brzo donijele ugled među čitaocima i kritikom.
Život i javni angažman Kostenko je bila među najaktivnijim ličnostima ukrajinske kulturne opozicije 1960-ih. Potpisivala je javna pisma protiv hapšenja i tajnih suđenja ukrajinskim intelektualcima 1965. i 1968, a zbog otvorenog protivljenja sovjetskoj kulturnoj politici njezina djela godinama su bila potiskivana, zabranjivana ili su kružila u samizdatu. Zbirka Zorjanyj intehral bila je pripremljena za objavljivanje 1962, ali ju je cenzura zaustavila kao ideološki neprihvatljivu.
Nakon dužeg razdoblja ograničenog objavljivanja, u Ukrajini joj je 1977. izašla zbirka Nad berehamy vičnoji riky (Nad obalama vječne rijeke), čime je formalno obnovljena njezina prisutnost u književnom životu. U kasnijim desetljećima nastavila je objavljivati poeziju i prozu, ali je uglavnom zadržala distancu prema institucionalnoj i političkoj promociji vlastitog rada. Prema podacima Enciklopedije savremene Ukrajine, majka je književne historičarke i kulturne djelatnice Oksane Pahlovske.
Djelo Poezija Line Kostenko prepoznatljiva je po spoju lirske intimnosti, historijske refleksije i moralno-političke odgovornosti pjesničkog govora. U njezinom opusu posebno mjesto zauzimaju pjesme o ulozi pjesnika u totalitarnom društvu, kao i djela koja povezuju ukrajinsku historiju s pitanjima identiteta, slobode i kulturnog pamćenja.
Među njenim najpoznatijim djelima su roman u stihovima Marusja Čuraj iz 1979, zbirka Nepovtornist (Nepovtornost, 1980), zbirka Sad netanučyh skulptur (Vrt netopivih skulptura, 1987) te historijski roman u stihovima Berestečko, koji je, iako napisan ranije, u knjižnom obliku objavljen 1999. Objavila je i knjigu za djecu Buzynovyj car (Bazgovi car), a 2010. i svoj prvi prozni roman Zapysky ukrajinskoho samašedšoho (Zapisi ukrajinskog luđaka). Njezina djela prevođena su na više jezika, uključujući engleski, poljski, italijanski, njemački, francuski i nizozemski.
Nagrade i priznanja Za roman u stihovima Marusja Čuraj i zbirku Nepovtornist dobila je 1987. Nacionalnu nagradu Ukrajine imena Tarasa Ševčenka. Dobitnica je i Nagrade Antonovič, Nagrade Petrarca za italijansko izdanje knjige Inkrustaciji, te Nagrade Olena Teliha. Francuska joj je 2022. dodijelila Orden Legije časti.
Reference
Kategorija:Rođeni 1930. Kategorija:Ukrajinski pisci Kategorija:Ukrajinski pjesnici Kategorija:Biografije, Ržiščiv Kategorija:Živi ljudi