Coprinopsis lagopus jest vrsta gljiva iz porodice Psathyrellaceae. To je nježna i kratkotrajna gljiva, čiji plodni dijelovi traju samo nekoliko sati prije nego što se rastvore u crnu tintu – proces koji se naziva delikvescencija.

Taksonomija Do 2001. vrsta je bila poznata kao Coprinus lagopus; napredak u razumijevanju filogenetskih odnosa između različitih vrsta koprinoida doveo je do velike reorganizacije tog roda. Opis Veličina plodnog tijela gljive Coprinopsis lagopus može znatno varirati. Ova gljiva stvara vrlo mala plodna tijela (poznata kao patuljasta plodna tijela), od kojih su neka manja od stotine veličine većih. U nizu eksperimenata, Arthur Henry Reginald Buller uzgajao je spore na konjskom izmetu i primijetio veliki raspon varijacija veličine: najmanji primjerak imao je stabljiku dužine 1 mm i klobuk promjera 0,75 mm, dok je najveći primjerak imao dužinu stabljike 18,4 cm i promjer klobuka 2 cm.Buller (1924), pp. 83–5. Buller je primijetio da su patuljasta plodna tijela potpuno funkcionalna, proizvodeći i oslobađajući spore na način identičan kao i normalna. Velika varijacija u veličini navela je neke autore da pogrešno nazovu patuljasta plodna tijela novim vrstama. Naprimjer, George Edward Massee smatrao je patuljasta plodna tijela novom vrstom, Coprinus radiatus.Buller (1924), p. 302. Općenito, patuljasta plodna tijela imaju dužinu stabljike od 1–10 mm i promjer šešira od 0,75– 3 mm, dok veliki primjerci imaju stabljike visoke 5-18,5 cm i široke 2–5 mm, s promjerom šešira od 2–5 cm. Debljina stabljike kod većih primjeraka je obično 4–6 mm, a debljina na bazi u obliku palice ili lukovice može dostići i do 0,8 mm. Boja površine klobuka je blijeda do vrlo tamnosmeđa u sredini ispod bjelkastog do srebrno-sivog vela, ali postaje bljeđa prema rubu. Kako gljiva sazrijeva, oblik klobuka postaje konusniji ili konveksniji, te se na kraju spljošti, s rubovima zakrivljenim prema gore. veo je u početku bjelkast, zatim postaje srebrno-siv ili sivo-smeđ; na kraju se cijepa, postajući dlakav (fibrilozan). lamele su slobodno pričvršćene za stabljiku, vrlo tanke i gusto zbijene. U početku je boja škrga bijela, zatim prelazi u sivkasto-smeđu, a zatim u crnu kako spore sazrijevaju. U zrelosti, rubovi lamela rastvaraju se (deliquesce) u crnu tekućinu.

Ove gljive su prolazne, traju samo nekoliko sati prije nego što uginu; proces autodigestije se pojačava u vlažnim okruženjima. Stabljika je bjelkasta, šuplja je, dlakava (flokulozna) po cijeloj površini, ali posebno na donjim dijelovima, i postaje glatka (gola) s godinama. otisak spora je ljubičasto-crn.

Vrsta nije otrovna. Njena jestivost nije poznata, ali se smatra premalom da bi bila vrijedna konzumiranja.

Mikroskopska svojstva Spore imaju dimenzije 11–13 x 6–8 μm. Eliptičnog su ili jajolikog oblika, sa zaobljenom bazom i vrhom, tamnocrvenosmeđe boje i nonamiloidni. thumb| Detalj presjeka kroz dvije škrge nerazvijenog plodnog tijela: s, kratka bazidija; l, duga bazidija; p, parafize; c, cistidija; i, interlamelarni prostor

Cistidije koje se nalaze na stranama lamela (pleurocistidije) obiluju u velikim plodnim tijelima, a manje ih je u manjim primjercima. Ove ćelije su ovalne, zaobljene na vrhu s izbočenjem u sredini i skupljene u stabljiku u podnožju. Dužina ovih ćelija je obično 100–130 μm, a širine 35–45 μm. Prije nego što se klobuk proširi, svaka cistidija potpuno grana interlamelarni prostor, s oba kraja pričvršćena za lamelarij, pomažući zajedno stežući parafize. Kako se lamela širi, cistidij se odvaja od jedne lamele i viri iz druge. Bazidije (ćelije koje nose spore) dolaze u dvije veličine; duge bazidije imaju dimenzije 40 × 8–10 μm, dok kraće imaju dimenzije 23 × 8–10 μm. Bazidije imaju po četiri spore, koje su pričvršćene kratkim sterigmatima.Buller, str. 306–7.

Slične vrste Srodna vrsta Coprinopsis lagopides (P. Karst) Redhead, Vilgalys & Montcalvo je sličnog izgleda, ali tipičnije raste na supstratima poput humusa ili spaljenog ili ugljenisanog drveta; također ima tendenciju da se brže i potpunije topne od C. lagopus. C. lagopides se mikroskopski može razlikovati po manjim sporama (6–9 x 5–7 μm) koje su otprilike sfernog ili jajolikog oblika, a ne eliptičnog kao kod C. lagopus.

Stanište i rasprostranjenost Coprinopsis lagopus raste pojedinačno ili u grupama u zemljištu, kao i na drvnom triješću, gomilama komposta, biljnom otpadu, konjskom ili stočnom gnoju od jeseni do sredine zime. Široko je rasprostranjena širom svijeta.thumb|right|Zreli primjerci sa rubovima uvijenim prema gore

Bioaktivni spojevi Coprinopsis lagopus proizvodi četiri slabo antibiotska spoja klase seskviterpena koji se zajednički nazivaju lagopodini. Potpuna sinteza lagopodina A postignuta je 2006. godine.

Genetika Coprinopis lagopus se koristi kao modelni sistem za proučavanje fiziologije i genetike gljiva već mnogo decenija.

Također pogledajte Spisak vrsta iz roda "Coprinopsis"

Reference

Citirani tekstovi Buller AHR. (1924). Researches on Fungi. New York: Longmans, Green, and Co.

Kategorija:Gljive Kategorija:Bosanskohercegovačke gljive lagopus Kategorija:Taksoni koje je imenovao Elias Magnus Fries