Nefrogeni dijabetes insipidus, također poznat kao rezistencija na arginin vazopresin (AVP-R) i ranije kao bubrežni dijabetes insipidus, jeste oblik dijabetes insipidusa, prvenstveno zbog patologije bubrega. Ovo je u suprotnosti sa glavnim ili centralnim dijabetesom insipidusom, koji je uzrokovan nedovoljnim nivoima vazopresina (također zvanog antidiuretski hormon, ADH). Nefrogeni dijabetes insipidus uzrokovan je nepravilnim odgovorom bubrega na vazopresin (AVP), što dovodi do smanjenja sposobnosti bubrega da koncentrira urin putem reapsorpcije i uklanjanja slobodne vode. Nacionalni dan svjesnosti o nefrogenom dijabetesu insipidusu (NDI), koji je 2026. godine ustanovila NDIAG - Grupa za zagovaranje nefrogenog dijabetesa insipidusa, obilježava se svake godine u Sjedinjenim Američkim Državama, 27. aprila kako bi se podigla javna i medicinska svijest o nefrogenom dijabetesu insipidusu, rijetkom poremećaju bubrega. Cilj obilježavanja je poboljšanje prepoznavanja simptoma radi ranije i preciznije dijagnoze, edukacija zdravstvenih radnika i isticanje tekućih medicinskih istraživanja, napretka u njezi i napora zagovaranja vezanih za NDI. Boje za podizanje svijesti o NDI su zelena i plava. Zelena predstavlja bolest bubrega, a plava predstavlja veću komponentu vode u NDI.

Znaci i simptomi Klinička manifestacija je slična centralnom dijabetesu insipidusu, a manifestira se polidipsija (prekomjerna žeđ) i poliurija (izlučivanje velike količine razrijeđenog urina). Dehidracija je česta, a inkontinencija se može javiti kao posljedica hronične distenzije mjehura. Pregledom će se utvrditi povećana osmolarnost plazme i smanjena osmolarnost urina. Budući da je funkcija hipofize normalna, nivoi antidiuretskog hormona vjerovatno će biti abnormalni ili povišeni. Poliurija će se nastaviti sve dok pacijent može piti. Ako pacijent ne može piti i dalje nije u stanju koncentrirati urin, tada će uslijediti hipernatremija sa svojim neurološkim simptomima.

Uzroci

Stečeni Nefrogeni dijabetes insipidus je najčešći u svojim stečenim oblicima, što znači da defekt nije bio prisutan pri rođenju. Ovi stečeni oblici imaju brojne potencijalne uzroke. Najočitiji uzrok je poremećaj bubrega ili sistemski poremećaj, uključujući amiloidozu, bolest policistastih bubrega, neravnotežu elektrolita, ili neke druge defekte bubrega. Glavni uzroci stečenog nefrogenog dijabetesa insipidusa koji izazivaju kliničke simptome (npr. poliuriju) kod odraslih su toksičnost litija i hiperkalcemija, visok kalcij u krvi. Čini se da oko 80% unesenog litija utiče na proksimalne tubule, ulaskom u ćelije sabirnih tubula, putem natrijskih kanala. On remeti unutarćelijsku signalizaciju, izazivajući oštećenje u proizvodnji cAMP-a i na taj način inhibirajući puteve koji normalno promoviraju ekspresiju i umetanje akvaporina-2 (AQP2) u apikalnu membranu, čime ometa normalan odgovor na antidiuretski hormon. Visoka razina kalcija u krvi uzrokuje natriurezu (povećan gubitak natrija urinom) i diurezu vode, dijelom svojim djelovanjem putem receptora za osjetljivost na kalcij.

Osmotski Ostali uzroci stečenog nefrogenog dijabetesa insipidusa uključuju hipokalemiju (nizak nivo kalija u krvi), postopstruktivnu poliuriju, srpastu anemiju ili običnu anemiju, amiloidozu, Sjögrenov sindrom, bolest cistastih bubrega, Bartterov sindrom i razne lijekove (amfotericin B, orlistat, ifosfamid, ofloksacin, cidofovir, antagonisti receptora vazopresina). Pored poremećaja bubrega i sistema, nefrogeni dijabetes insipidus može se pojaviti kao nuspojava nekih lijekova. Najčešći i najpoznatiji od ovih lijekova je litij. iako postoje mnogi drugi lijekovi koji uzrokuju ovaj efekat s manjom učestalošću.

Nasljedni Ovaj oblik dijabetesa insipidusa može biti i nasljedan zbog defekata u sljedećim genima: Tip OMIM Gen Lokus NDI1 AVPR2 Obično je nasljedni oblik nefrogenog dijabetesa insipidusa rezultat X-vezanog genetičkog defekta koji uzrokuje da vazopresinski receptor (također nazvan V2 receptor) u bubregu ne funkcioniše ispravno. NDI2 AQP2 U rjeđim slučajevima, mutacija u genu "akvaporin 2" ometa normalnu funkcionalnost vodenog kanala bubrega, što rezultira nemogućnošću bubrega da apsorbuje vodu. Ova mutacija se često nasljeđuje autosomno recesivnim putem, iako se s vremena na vrijeme prijavljuju dominantne mutacije.

Dijagnoza Diferencijalna dijagnoza uključuje centralni dijabetes insipidus, neurogeni/centralni dijabetes insipidus i primarnu polidipsiju. Mogu se razlikovati testom deprivacije vode. Nedavno su dostupni laboratorijski testovi za antidiuretski hormon koji mogu pomoći u dijagnozi. Ako je pacijent u stanju pravilno rehidrirati, koncentracija natrija trebala bi biti bliža maksimumu normalnog raspona. Međutim, ovo nije dijagnostički nalaz, jer ovisi o hidrataciji pacijenta.

Može se koristiti i dezmopresin; ako je pacijent u stanju koncentrirati urin nakon primjene desmopresina, onda je uzrok dijabetesa insipidusa neurogeni dijabetes insipidus; ako ne dođe do odgovora na desmopresin, onda je uzrok vjerovatno nefrogeni.

Liječenje Osobe s nefrogenim dijabetesom insipidusom moraju konzumirati dovoljno tekućine kako bi se izjednačila količina proizvedenog urina. Svaki osnovni uzrok, poput visokog kalcija u krvi, mora se ispraviti kako bi se liječio nefrogeni dijabetes insipidus. Prva linija liječenja je hidroklorotiazid i amilorid. Pacijenti mogu razmotriti i dijetu sa smanjenim unosom soli i proteina. Tiazidni diuretici uzrokuju blago smanjenje volumena vanćelijske tečnosti, putem natriureze i diureze, što zauzvrat povećava apsorpciju natrija i vode u proksimalnim izuvijanim kanalićima, smanjujući izlučivanje urina. Visoka osmolarnost seruma stimuliše polidipsiju u pokušaju da razrijedi serum nazad u normalu i obezbijedi slobodnu vodu za izlučivanje viška rastvorenih materija u serumu. Međutim, budući da pacijent nije u stanju da koncentriše urin kako bi izlučio višak rastvorenih materija, rezultirajući urin ne smanjuje osmolarnost seruma i ciklus se ponavlja, pa otuda poliurija.

Etimologija Naziv bolesti potiče od: Diabetes: od lat diabetes, prema st-grč διαβήτης – diabḗtēs "prolaznik; sifon", od grčkog διαβαίνειν diabaínein "proći kroz", od δια- dia- "kroz" + βαίνειν baínein "ići". insipidus: iz kasnolatinskog: insipidus "bezukusno", iz latinskog in- "ne" + sapidus "ukusno", iz sapere "imati okus" (mokraća je testirana organoleptički). To je zato što pacijenti doživljavaju poliuriju (izlučivanje preko 2,5 litara urina dnevno), a urin nema povišenu koncentraciju glukoze, za razliku od dijabetes melitus. Dvije bolesti su dobile ime (u davna vremena) po činjenici da jedna karakterizira poliurija u kojoj urin ima sladak okus, dok druga karakterizira poliurija u kojoj urin ima neupadljiv okus. Iako dijele dio imena dijabetes, melitus i insipidus su dva odvojena stanja. Oba uzrokuju prekomjerno mokrenje (otuda sličnost u nazivu), ali dok je dijabetes insipidus problem s proizvodnjom antidiuretskog hormona (neurogeni dijabetes insipidus) ili odgovorom bubrega na antidiuretski hormon (nefrogeni dijabetes insipidus), dijabetes melitus uzrokuje poliuriju putem osmotske diureze, zbog visokog šećera u krvi curenja šećera u urin, uzimajući sa sobom višak vode.

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Bolesti bubrega Kategorija:Rijetke bolesti Kategorija:Nasljedne bolesti i poremećaji Kategorija:Endokrinologija