Nekažnjivost jeste mogućnost djelovanja bez suočavanja s kaznama, gubicima ili drugim negativnim posljedicama. U međunarodnom pravu ljudskih prava, nekažnjivost se definiše kao propust da se počinioci kršenja ljudskih prava privedu pravdi. Kao takva, ona sama po sebi predstavlja uskraćivanje prava žrtava na pravdu i pravnu zaštitu. Nekažnjivost je naročito učestala u državama koje nemaju razvijenu tradiciju vladavine prava, u društvima s visokim stepenom političke korupcije ili duboko ukorijenjenim sistemima patronata. Također se često javlja u sistemima sa slabim pravosuđem ili tamo gdje su pripadnici snaga sigurnosti zaštićeni posebnim pravnim režimima ili imunitetima. U određenim kontekstima, nekažnjivost se posmatra i kao oblik poricanja historijskih zločina.
Primjeri Nekažnjivost počinioca ranijih masakara nad Armencima, poput Hamidijskih masakara iz 1890-ih godina, doprinijela je genocidu nad Armenima. Nakon genocida, Sevrski sporazum obavezao je Tursku da dopusti povratak izbjeglicama i omogući im povrat imovine. Usprkos tome, Turska nije dozvolila povratak izbjeglica te je nacionalizovala cjelokupnu armensku imovinu. Tajni aneks Lozanskog sporazuma garantovao je imunitet počiniocima genocida i time obustavio sve pokušaje krivičnog gonjenja osmanskih ratnih zločinaca. Gotovo niko nije procesuiran za sistematsko ubistvo stotina hiljada Armena. Prema ocjeni historičara Stefana Ihriga, izostanak međunarodne intervencije i pozivanja počinioca na odgovornost učinio je armenski genocid "dvostrukim izvornim grijehom" dvadesetog vijeka.
Principi ljudskih prava Izmijenjeni Skup principa za zaštitu i unapređenje ljudskih prava putem djelovanja u borbi protiv nekažnjivosti, koji je 8. februara 2005. dostavljen Komisiji Ujedinjenih nacija za ljudska prava, definiše nekažnjivost na sljedeći način:
Prvi princip istog dokumenta navodi:
Države koje izlaze iz perioda obilježenih masovnim kršenjima ljudskih prava (poput državnih udara, vojnih diktatura, građanskih ratova i slično) često osnivaju komisije za istinu kako bi se rasvijetlili događaji iz prošlosti. Iako ovi mehanizmi mogu doprinijeti kasnijem procesuiranju zločina i kažnjavanju odgovornih, često su kritikovani zbog toga što produžavaju stanje nekažnjivosti, omogućavajući počiniocima da iskoriste zaštitu paralelno usvojenih zakona o amnestiji.
Osnovni cilj Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda, koji je usvojen 17. jula 1998, a stupio na snagu 1. jula 2002, jeste "okončanje nekažnjivosti počinioca" [...] "najtežih zločina koji pogađaju međunarodnu zajednicu u cjelini".
Također pogledajte Borba protiv nekažnjivosti Politika popuštanja Blackstoneov omjer Komandna odgovornost Korupcija Međunarodni krivični sud Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima Međunarodno humanitarno pravo Međunarodno pravo Pravni imunitet Sudska zabluda Pacovski kanali Realpolitika
Reference
Vanjski linkovi Stranica o krivičnom pravosuđu na zvaničnom sajtu Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu (ICTY)
Kategorija:Ljudska prava Kategorija:Kažnjavanje Kategorija:Pravna terminologija Kategorija:Međunarodno pravo Kategorija:Pravni imunitet Kategorija:Nekažnjivost