Antropomorfizam jeste pripisivanje ljudskih osobina, emocija i namjera neljudskim entitetima kao što su životinje, biljke, predmeti, božanstva ili polubožanstva. Ovaj koncept nosi sa sobom duboke historijske korijene i prisutan je u različitim kulturama širom svijeta, gdje se često koristio kao sredstvo za objašnjavanje božanskih ili prirodnih pojava. Obično se koristi u nekim oblicima umjetnosti kroz simboliku, a najčešće u književnosti i slikarstvu. Književne vrste koje u savremenom svijetu umnogo sadrže elemente antropomorfizma (personifikacije) jesu basne i druge priče za djecu.
Etimologija Riječ antropomorfizam izveden je iz grčkih riječi anthropos, što znači čovjek, i morphe, što znači oblik. Ova stilska figura se prvobitno koristila za opisivanje i pripisivanje ljudskih osobina bogovima i mitološkim bićima. Do 19. vijeka poprimio je šire značenje. Obuhvatao je ne samo vjersku sferu, već i sva područja ljudskog djelovanja, emocija i razmišljanja.
Historija Iako je antropomorfizam prvobitno podrazumijevao prikazivanje bogova u ljudskom obliku, kasnije se njegovo značenje proširilo i obuhvatilo širi spektar ljudskih karakteristika koje se pripisuju raznovrsnim predmetima i pojavama.
Najstariji danas poznati zapis o antropomorfizmu potječe od grčkog pjesnika Ksenofana (oko 560. – oko 478. godine p. n. e.), koji je kriitkovao ljudsku sklonost da bogove zamišlja u ljudskom obličju. Mnogi teolozi također su se bavili raširenošću antropomorfizma u religiji. Ipak, savremeni teolozi uglavnom smatraju da je antropomorfizam neizostavan dio religijske prakse jer vjernicima omogućava da uspostave dublju povezanost sa predmetom svog duhovnog štovanja. Naprimjer, da bi im se ljudi mogli moliti i komunicirati, božanstva se moraju moći služiti ljudskim jezikom i razumjeti ljudski govor.
Kroz historiju je antropomorfizam bio predmet kritika zbog potencijalnog zamagljivanja stvarnosti, ali je istovremeno prepoznat i kao faktor koji podstiče empatiju i moralno uvažavanje, a naročito prema životinjama. U književnosti i umjetnosti ova se praksa često primjenjuje kroz personifikaciju, pri čemu se apstraktnim pojmovima ili prirodnim elementima pridaju ljudske osobine. Razumijevanje antropomorfizma može djelimično dati uvid u složeni odnos društva, kako prema prirodnom svijetu, tako i prema vlastitim društvenim konstruktima. U 17. vijeku, mnogi učenjaci postigli su konsenzus da ljudska sklonost ka antropomorfiziranju onemogućava jasnije razumijevanje svijeta. Ipak, u dvadeset prvom vijeku mnogi priznaju da ona ljudima također omogućava da osjete i intenziviraju empatiju, te da prošire moralno uvažavanje i etičku brigu za životinje.
Reference
Vanjski linkovi
https://proleksis.lzmk.hr/9021/
Kategorija:Stilske figure Kategorija:Grčka mitologija Kategorija:Književni pojmovi Kategorija:Književnost