Nacionalna akademija nauka (, NAS) američka je neprofitna nevladina organizacija. NAS je dio sistema Nacionalnih akademija nauka, inženjerstva i medicine, zajedno s Nacionalnom akademijom inženjerstva (NAE) i Nacionalnom akademijom medicine (NAM).

Kao nacionalna akademija, svake godine bira nove članove među naučnicima koji su ostvarili izuzetna i trajna dostignuća u izvornim naučnim istraživanjima. Izbor u Nacionalnu akademiju nauka smatra se jednim od najviših priznanja u naučnoj zajednici Sjedinjenih Američkih Država. Članovi Nacionalne akademije nauka obavljaju svoju dužnost pro bono kao "savjetnici naciji" za pitanja iz oblasti nauke, inženjerstva i medicine. Akademija djeluje na osnovu povelje Kongresa u skladu s Glavom 36 Zakonika Sjedinjenih Američkih Država.

Američki Kongres donio je zakon kojim je osnovana Nacionalna akademija nauka, a predsjednik Abraham Lincoln potpisao ga je 1863. Akademija je uspostavljena kao nezavisna i pouzdana nevladina institucija sa zadatkom da "pruža nezavisne i objektivne savjete naciji o pitanjima vezanim za nauku i tehnologiju" te da daje naučne savjete vladi "kad god to zatraži" bilo koji državni organ. Time je Akademija dobila mandat da pruža stručnu podršku svim dijelovima savezne vlasti, umjesto da bude vezana za jednu granu vlasti ili izvršnu agenciju, što je razlikuje od institucija poput Kongresne biblioteke i brojnih tijela koja odgovaraju predsjedniku SAD-a. Za usluge koje pruža saveznoj vladi Akademija ne prima novčanu naknadu.

Pregled

Do 2024, Nacionalna akademija nauka je imala 2.687 redovnih članova i 531 međunarodnog člana. Među njenim članovima približno je 190 dobitnika Nobelove nagrade. U izvještaju Akademija iz 1989. godine navodi se da se broj žena među njenim članovima povećava veoma sporo; u to vrijeme imala je 1.516 muških i 57 ženskih članova.

Nacionalna akademija nauka jedna je od 135 organizacija članica Međunarodnog vijeća za nauku (ISC). Iako ne postoji formalna saradnja s državnim i lokalnim akademijama nauka, među njima često postoji neformalna komunikacija i saradnja. Akademijom upravlja Vijeće od 17 članova, koje čine pet službenika (predsjednik, potpredsjednik, glavni sekretar, međunarodni sekretar i blagajnik) te 12 članova Vijeća.Sve članove Vijeća biraju članovi Akademije iz redova članstva Akademije. Oko 85% aktivnosti Akademije finansiraju agencije savezne vlade Sjedinjenih Američkih Država, dok ostatak sredstava dolazi od saveznih država, privatnih fondacija i industrijskih organizacija.

Vijeće prema potrebi može pojedine zadatke povjeriti specijalizovanim odborima. Tako je, na primjer, Odbor za ishranu životinja još od prije 1944. objavljivao niz izvještaja pod naslovom Nutrient Requirements of Domestic Animals, pri čemu je svako izdanje pripremala posebna podkomisija stručnjaka za određenu oblast.

Nacionalna akademija nauka održava godišnje zasjedanje u Washingtonu, D.C., a njegov tok i rezultati objavljuju se u naučnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). Izdavačka kuća National Academies Press objavljuje publikacije Nacionalnih akademija, pri čemu je više od 4.000 izdanja besplatno dostupno na njenoj internetskoj stranici.

Od 2004. do 2017. Nacionalna akademija nauka upravljala je Naučnim muzejom "Marian Koshland", koji je organizovao javne izložbe i obrazovne programe povezane s njenim savjetodavnim i javnopolitičkim radom. Muzejske postavke bile su posvećene temama kao što su klimatske promjene i zarazne bolesti. Muzej je zatvoren 2017, a zamijenio ga je novi program popularizacije nauke pod nazivom LabX.

Historija mini|desno|300px|Keckov centar Nacionalnih akademija u Washingtonu, D.C., jedna je od nekoliko lokacija na kojima Nacionalna akademija nauka ima svoje urede Zakonom o osnivanju, koji je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Abraham Lincoln potpisao 3. marta 1863, osnovana je Nacionalna akademija nauka i imenovano je 50 osnivačkih članova. Mnogi od prvih članova NAS-a potjecali su iz takozvanih "Scientific Lazzaroni", neformalne mreže naučnika, uglavnom iz oblasti fizike, koja je djelovala na području Cambridgea u saveznoj državi Massachusetts ().

Godine 1863. inicijatori osnivanja Akademije osigurali su podršku Alexandera Dallasa Bachea i Charlesa Henryja Davisa, astronoma koji je neposredno prije toga opozvan iz američke mornarice u Washington radi preuzimanja dužnosti direktora Biroa za navigaciju. Podršku su pružili i švicarsko-američki geolog Louis Agassiz te američki matematičar Benjamin Peirce, koji su zajedno razradili plan za osnivanje Nacionalne akademije nauka. Senator Henry Wilson iz Massachusettsa namjeravao je imenovati Agassiza u Upravni odbor Instituta "Smithsonian". Agassiz je o trošku savezne vlade doputovao u Washington kako bi s ostalim učesnicima pripremio organizaciju Akademije. Time je zaobiđen Joseph Henry, koji se protivio upućivanju prijedloga zakona o osnivanju takve akademije Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, smatrajući da bi takva inicijativa bila u suprotnosti s demokratskim institucijama. Uprkos tome, Henry je kasnije postao drugi predsjednik NAS-a. Agassiz, Davis, Peirce, Benjamin Gould i senator Wilson sastali su se u Bacheovoj kući, gdje su u kratkom roku izradili nacrt zakona o osnivanju Akademije, uključujući i spisak pedeset osnivačkih članova.

Tokom završnih sati zasjedanja Kongresa, kada je Senat ubrzano razmatrao preostale prijedloge prije zaključenja sjednice, senator Wilson podnio je prijedlog zakona. Bez značajnije rasprave o njegovim odredbama i sadržaju, prijedlog su usvojili i Senat i Predstavnički dom, nakon čega ga je predsjednik Lincoln potpisao.

Iako je osnivanje Akademije predstavljalo značajan korak u institucionalnom priznavanju uloge nauke u američkom društvu, među naučnicima je izazvalo znatno nezadovoljstvo, bez obzira na to jesu li bili među osnivačima ili ne.

Zakon je propisivao:

Nacionalna akademija nauka nije uspjela riješiti probleme s kojima su se Sjedinjene Američke Države suočavale tokom Američkog građanskog rata, kako su se pripadnici grupe Lazzaroni nadali, niti je ostvarila očekivanja pripadnika grupe Lazzaroni da objedini američka naučna istraživanja u jedinstven sistem. Ipak, izbor u članstvo Nacionalne akademije nauka smatrao se najvišim priznanjem za naučna dostignuća američkih naučnika sve do uspostavljanja Nobelove nagrade krajem 19. vijeka.

Kongresna povelja izmijenjena je 1870, kada je ukinuto ograničenje broja članova Akademije.

Povodom 150. godišnjice Gettysburškog govora, astrofizičar Neil deGrasse Tyson pozvan je 2013. godine da napiše prigodni govor. Tom prilikom istakao je da je jedno od najznačajnijih naslijeđa predsjednika Lincolna upravo osnivanje Nacionalne akademije nauka iste godine, ocijenivši da je taj čin dugoročno usmjerio Sjedinjene Američke Države prema upravljanju zasnovanom na naučnim spoznajama.

Reference

Vanjski linkovi Službena stranica Ured za kulturne programe LabX The Science & Entertainment Exchange Kongresna biblioteka: LC 21: Digitalna strategija za Kongresnu biblioteku Digitalne zbirke i programi Program za infrastrukturu i očuvanje digitalnih informacija Vega Science Trust: Video programi Sherwood Rowland, dobitnik Nobelove nagrade, govori o klimatskim promjenama

01 Kategorija:Naučne organizacije u Sjedinjenim Američkim Državama Kategorija:Nacionalne akademije u Sjedinjenim Američkim Državama Sjedinjene Američke Države Kategorija:Članice Međunarodnog vijeća za nauku Kategorija:Organizacije osnovane 1863.