mini|460x460piksel|Govardhan, car Jahangir u posjeti asketi Jadrupu, c. 1616–1620Visite de Jahangir à l'ascète Jadrup, 1600, archived from the original on 2024-06-22, retrieved 2024-06-22 Mogulsko slikarstvo je stil minijaturnog slikarstva, koji se koristi ili kao ilustracije za knjige ili kao pojedinačna djela koja se čuvaju u albumima (muraqqa), a nastao je tokom mogulskog perioda na Indijskom potkontinentu. Potječe od perzijske minijature na koju su snažno utjecale kineska i evropska umjetnost, a mogulsko slikarstvo također ima indijske i islamske utjecaje u svom razvoju.Ali, Azmat; Sahni, Janmejay; Sharma, Mohit; Sharma, Prajjwal; Goel, Dr Priya (2019-11-12). IAS Mains Paper 1 Indian Heritage & Culture History & Geography of the world & Society 2020. Arihant Publications India limited. ISBN 978-93-241-9210-3. Archived from the original on 2023-05-10. Retrieved 2022-02-19.Bloom, Jonathan Max; Blair, Sheila (2009). The Grove encyclopedia of Islamic art and architecture. Oxford: Oxford university press. pp. 214–15. ISBN 978-0-19-530991-1.Neci̇poğlu, Gülru (2017). "Persianate Images between Europe and China: The "Frankish Manner" in the Diez and Topkapı Albums, c. 1350–1450". The Diez Albums: 529. doi:10.1163/9789004323483_021.Kao što i samo ime govori, ovo slikarstvo se razvijalo i evoluiralo tokom vladavine mogulskih careva u Indiji, između 16. i 19. stoljeća.
Mogulski carevi bili su muslimani i pripisuju im se zasluge za učvršćivanje islama na potkontinentu, širenje islamske (a posebno perzijske) umjetnosti i kulture, kao i vjere."BBC - Religions - Islam: Mughal Empire (1500s, 1600s)". BBC. Archived from the original on 2018-08-13. Retrieved 2019-01-01.
Mogulsko slikarstvo odmah je pokazalo mnogo veći interes za realistične portrete nego što je to bilo tipično za perzijske minijature. Životinje i biljke bile su glavna tema mnogih minijatura za albume i bile su realističnije prikazane. Iako su mnoga klasična djela perzijske književnosti nastavila biti ilustrovana, kao i indijska književnost, ukus mogulskih careva za pisanje memoara ili dnevnika, koji je započeo Babur, osigurao je neke od najraskošnije ukrašenih tekstova, poput žanra Padšahnama u službenim historijama. Teme su bogate raznolikošću i uključuju portrete, događaje i scene iz dvorskog života, divlje životinje i scene lova, te ilustracije bitaka. Perzijska tradicija bogato ukrašenih okvira koji uokviruju središnju sliku (uglavnom obrubljeni na slikama prikazanim ovdje) nastavljena je, kao i modificirani oblik perzijske konvencije uzvišenog gledišta. mini|Car Šah Džahan stoji na globusu, s oreolom i puttijem evropskog stila, oko 1618–1619 do 1629. Mogulski slikarski stil se kasnije proširio na druge indijske dvorove, i muslimanske i hinduističke, a kasnije i sikhske, i često se koristio za prikazivanje hinduističkih tema. To se uglavnom dogodilo u sjevernoj Indiji. Na tim dvorovima razvio je mnoge regionalne stilove, težeći da postanu smjeliji, ali manje profinjeni. Oni se često opisuju kao "post-mogulski", "sub-mogulski" ili "provincijski mogulski".
Teme
Portreti mini|Abul Hasan, car Jahangir na prozoru Jharoka tvrđave Agra, oko 1620. godine, Muzej Aga Khana Od prilično ranog doba, mogulski stil je snažno obilježio realistično portretiranje, obično u profilu, pod utjecajem zapadnih grafika, koje su bile dostupne na mogulskom dvoru. Ovo nikada nije bila karakteristika ni perzijskih minijatura ni ranijeg indijskog slikarstva. Poza, koja se rijetko mijenjala u portretima, bila je glava u strogom profilu, ali ostatak tijela napola okrenut prema posmatraču. Dugo vremena portreti su uvijek bili muškarci, često u pratnji generaliziranih sluškinja ili konkubina; ali postoji naučna debata o predstavljanju ženskih članova dvora u portretima. Neki naučnici tvrde da ne postoje poznati sačuvani likovi figura poput Jahanara Begum i Mumtaz Mahal, dok drugi pripisuju minijature, na primjer iz albuma Dara Shikoh ili portreta u ogledalu iz Freer Gallery of Art, ovim poznatim plemkinjama.Crill and Jariwala, 23-30Losty, J.P.; Roy, Malini (2012). Mughal India: Art, Culture and Empire Manuscripts and Paintings in the British Library. London: The British Library. pp. 132–133. ISBN 9780712358705. Archived from the original on 2023-10-27. Retrieved 2020-11-27.Abid. Reign of Shah Jahan, portrait by Abid dated 1628; assembled late 17th century. Mirror Case With Portrait of Mumtaz Mahal. Freer Gallery of Art. F2005.4 Jedna idealizirana figura tipa Riza Abbasi bila je manje popularna, ali su kasnije postale popularne potpuno oslikane scene ljubavnika u palači. Crteži žanr scena, posebno oni koji prikazuju svete ljude, bilo muslimanske ili hinduističke, također su bili popularni.
Akbar je imao album, sada raspršen, koji se u potpunosti sastojao od portreta ličnosti s njegovog ogromnog dvora, a imao je praktičnu svrhu; prema hroničarima, konsultovao ga je kada bi sa svojim savjetnicima razgovarao o imenovanjima i slično, očigledno kako bi osvježio pamćenje o tome ko su bili ljudi o kojima se raspravljalo. Mnogi od njih, poput srednjovjekovnih evropskih slika svetaca, nosili su predmete povezane s njima radi lakše identifikacije, ali inače figure stoje na običnoj pozadini. Crill and Jariwala, 66Postoji niz lijepih Akbarovih portreta, ali pod njegovim nasljednicima Jahangirom i Shah Jahanom portret vladara čvrsto se učvrstio kao vodeća tema u indijskom minijaturnom slikarstvu, koje se proširilo i na muslimanske i na hinduističke kneževske dvorove širom Indije.Crill and Jariwala, 27–39, and catalogue entries
Od 17. stoljeća, konjički portreti, uglavnom vladara, postali su još jedna popularna posudba sa Zapada.Crill and Jariwala, 68 Druga nova vrsta slike prikazivala je Jharokha Darshan (doslovno "pogled s balkona/obožavanje"), ili javno prikazivanje cara dvoru ili javnosti, što je postalo svakodnevna ceremonija pod Akbarom, Jahangirom i Shah Jahanom, prije nego što ga je Aurangzeb zaustavio kao neislamski. U ovim scenama, car je prikazan na vrhu na balkonu ili na prozoru, s gomilom dvorjana ispod, ponekad uključujući i mnoge portrete. Poput sve većih oreola koje su ovi carevi dobivali na pojedinačnim portretima, ikonografija odražava težnju kasnijih Mogula da projiciraju sliku kao predstavnika Allaha na zemlji, ili čak kao da i sami imaju kvazi-božanski status. Druge slike prikazuju ustoličenog cara na sastancima, prima posjetitelje ili je na durbaru, odnosno formalnom vijeću.Hansen, Waldemar, The Peacock Throne: The Drama of Mogul India, 102, 1986, Motilal Banarsidass ISBNKaur, Manpreet (February 2015). "Romancing The Jharokha: From Being A Source Of Ventilation And Light To The Divine Conception" (PDF). International Journal of Informative & Futuristic Research. Archived (PDF) from the original on 2021-06-11. Retrieved 2020-02-20. Ovi i kraljevski portreti uključeni u scene lova postali su vrlo popularni tipovi u kasnijem radžputskom slikarstvu i drugim postmogulskim stilovima. mini|Nilgai od Ustad Mansura (1590–1624), koji se specijalizirao za proučavanje ptica i životinja za albume. Još jedno popularno područje teme bile su realistične studije životinja i biljaka, uglavnom cvijeća; tekst Baburname uključuje niz opisa takvih tema, koje su ilustrovane u kopijama napravljenim za Akbara. Ove teme su također imale specijalizirane umjetnike, uključujući Ustad Mansura. Milo C. Beach tvrdi da je "Mogulski naturalizam bio uveliko prenaglašen. Rane slike životinja sastoje se od varijacija na temu, a ne od novih, inovativnih zapažanja". On vidi značajne pozajmice iz kineskih slika životinja na papiru, koje, čini se, nisu bile visoko cijenjene od strane kineskih kolekcionara, te su stoga stigle u Indiju.Beach, 32–37, 37 quoted
Ilustrovane knjige mini|'Asvatthama ispaljuje Narayana oružje (Kosmičku vatru) na Pandave', Folio iz Khan-i Khananovog Razmname, oko 1616–17, Metropolitanski muzej umjetnosti U formativnom periodu stila, pod Akbarom, carska radionica je proizvela niz bogato ilustrovanih primjeraka poznatih knjiga na perzijskom jeziku. Jedan od prvih, vjerovatno iz 1550-ih i sada uglavnom u Muzeju umjetnosti u Clevelandu, bila je Tutinama sa oko 250 prilično jednostavnih i prilično malih minijatura, većina sa samo nekoliko figura. Nasuprot tome, Akbarova Hamzanama imala je neobično velike stranice, od gusto tkanog pamuka, a ne od uobičajenog papira, a slike su vrlo često bile prepune figura. Djelo je bilo "kontinuirani niz romantičnih interludija, prijetećih događaja, tijesnih bijegova i nasilnih djela", navodno govoreći o životu Muhamedovog ujaka.Beach, 61 Akbarov rukopis imao je izuzetan ukupno oko 1400 minijatura, po jednu na svakom otvoru, sa relevantnim tekstom napisanim na poleđini stranice, vjerovatno da bi se čitao caru dok gleda svaku sliku. Ovaj kolosalni projekat trajao je veći dio 1560-ih, a vjerovatno i duže. Ova i nekoliko drugih ranih djela dovela su do pojave prilično ujedinjenog stila mogulske radionice oko 1580. godine.
Drugi veliki projekti uključivali su biografije ili memoare Mogulske dinastije. Babur, njen osnivač, napisao je memoare na čaghtai turskom jeziku, koje je njegov unuk Akbar preveo na perzijski, kao Baburnama (1589), a zatim ih je izradio u četiri bogato ilustrovana primjerka, sa čak 183 minijature svaki. Akbarnama je bila Akbarova vlastita naručena biografija ili hronika, izrađena u mnogim verzijama, a tradicija se nastavila Jahangirovom autobiografijom, Tuzk-e-Jahangiri (ili Jahangirnama) i proslavljenom biografijom Šah Džahana, nazvanom Padšahnama, koja je okončala eru velikih ilustrovanih carskih biografija, oko 1650. godine. Akbar je naručio primjerak Zafarname, biografije svog dalekog pretka Timura, ali iako je imao svoju tetku Gulbadan Begum da napiše izvještaj o njegovom ocu Humajunu pod nazivom 'Humajun Nama', nijedan ilustrovani rukopis nije sačuvan.
Svezci klasika perzijske poezije obično su imali nešto manje minijatura, često oko dvadeset, ali su one često bile najvišeg kvaliteta. Akbar je također dao prevesti hinduističke epske pjesme na perzijski jezik i proizvesti ih u ilustrovanim verzijama. Poznate su četiri Razmname, Mahabharate na perzijskom, iz perioda između 1585. i oko 1617. godine. Akbar je imao barem jedan primjerak perzijske verzije Ramajane, uz druga djela poput Bhagavata Purane, Harivamse i Pančatantre.
Porijeklo mini|Babur prima dvorjanina, Farrukh Beg, oko 1580–1585. Neprozirni akvarel i zlato na papiru, oslikano i montirano unutar okvira, iz Rawżat aṣ-ṣafāʾ. Još uvijek korišten stil perzijske minijature. Mogulsko dvorsko slikarstvo, za razliku od labavijih varijanti mogulskog stila nastalih na regionalnim dvorovima i u gradovima, bilo je hinduističko i džainističko, a ranije budističko, i gotovo u potpunosti religiozno. Postojalo je uglavnom u relativno malim ilustracijama tekstova, ali i u muralima i slikama u narodnim stilovima na tkanini, posebno onima na svitcima koje su izlagali popularni pjevači ili recitatori hinduističkih epova i drugih priča, a koje su izvodili putujući stručnjaci; vrlo malo ranih primjera ovih slika je preživjelo. Živahna kašmirska tradicija muralnog slikarstva cvjetala je između 9. i 17. stoljeća, što se vidi na muralima manastira Alchi ili Tsaparang: Akbar je zaposlio brojne kašimirske slikare, a određeni utjecaj njihove umjetnosti može se vidjeti u raznim mogulskim djelima, kao što je Hamzanama. lijevo|mini|Ilustracija Prve bitke kod Panipata iz Baburname, oko 1598. godine.