Rezolucija Ujedinjenih nacija formalni je tekst koji usvaja tijelo Ujedinjenih nacija (UN). Iako bilo koje tijelo UN-a može izdavati rezolucije, u praksi većinu rezolucija izdaje Vijeće sigurnosti ili Generalna skupština, u obliku rezolucija Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine.
Pravni status Rezolucije Generalne skupštine
Osim onih koje se tiču budžetskih pitanja UN-a i uputa nižim tijelima UN-a, rezolucije Generalne skupštine nisu obavezujuće. Web stranica UN-a opisuje rezolucije Generalne skupštine kao izraz stavova država članica i kao pravno neobavezujuće za države članice.
Članovi 10. i 14. Povelje Ujedinjenih nacija nazivaju rezolucije Generalne skupštine "preporukama"; preporučljiva priroda rezolucija Generalne skupštine više puta je naglašena od strane Međunarodnog suda pravde.Sergei A. Voitovich, International Economic Organizations in the Internatio xczcnal Legal Process, str. 95. Martinus Nijhoff Publishers, 1995.
Rezolucije Vijeća sigurnosti
Prema članu 25. Povelje, države članice UN-a su obavezne da sprovode "odluke Vijeća sigurnosti u skladu sa ovom Poveljom".
Međunarodni sud pravde (ICJ) – također nazvan "Svjetski sud", najviši sud koji se bavi međunarodnim pravom – u savjetodavnom mišljenju o pitanju Namibije 1971. tvrdio je da su sve rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a pravno obavezujuće.Legal Consequences for States of the Continued Presence of South Africa in Namibia (South West Africa) notwithstanding Security Council Resolution 276 (1970) , Savjetodavno mišljenje od 21. juna 1971. u paragrafima 87-116, posebno 113: "Tvrdi se da se Član 25 Povelje primjenjuje samo na mjere sprovođenja usvojene prema Poglavlju VII Povelje. U Povelji nije moguće pronaći nikakvu podršku za ovo gledište. Član 25. nije ograničen na odluke u vezi sa mjerama sprovođenja, već se primjenjuje na "odluke Vijeća sigurnosti" usvojene u skladu s Poveljom. Štaviše, taj Član nije smješten u Poglavlju VII, već odmah nakon Člana 24. u onom dijelu Povelje koji se bavi funkcijama i ovlaštenjima Vijeća sigurnosti. Ako bi se Član 25. odnosio isključivo na odluke Vijeća sigurnosti u vezi sa mjerama sprovođenja prema članovima 41. i 42. Povelje, odnosno ako bi samo takve odluke imale obavezujući učinak, onda bi Član 25. bio suvišan, budući da je taj učinak osiguran članovima 48. i 49. Povelje." Neki glasovi, međutim,"Međunarodni sud pravde zauzeo je stav u Savjetodavnom mišljenju o Namibiji da se član 25. Povelje, prema kojem se odluke Vijeća sigurnosti moraju provoditi, ne primjenjuje samo u odnosu na poglavlje VII. Umjesto toga, sud smatra da se tekst rezolucije treba pažljivo analizirati prije nego što se može izvući zaključak o njenom obavezujućem učinku. Sud čak pretpostavlja da je član 25. možda dao posebna ovlaštenja Vijeću sigurnosti. Sud govori o "ovlaštenjima prema članu 25". Međutim, vrlo je sumnjivo da li se ovaj stav može održati. Kao što je Sir Gerald Fitzmaurice istakao u svom izdvojenom mišljenju: "Ako, prema relevantnom poglavlju ili članu Povelje, odluka nije obavezujuća, član [69/70] 25. je ne može učiniti takvom. Ako bi učinak tog člana automatski učinio sve odluke Vijeća sigurnosti obavezujućim, onda bi riječi 'u skladu s ovom Poveljom' bile sasvim suvišne". U praksi, Vijeće sigurnosti ne djeluje na osnovu shvatanja da su njegove odluke izvan poglavlja VII obavezujuće za dotične države. Zaista, kao što formulacija poglavlja VI jasno pokazuje, neobavezujuće preporuke su ovdje opšte pravilo." Frowein, Jochen Abr. Völkerrecht – Menschenrechte – Verfassungsfragen Deutschlands und Europas, Springer, 2004, , str. 58.De Wet, Erika. The Chapter VII Powers of the United Nations Security Council, Hart Publishing, 2004, , str. 39-40. "Dozvoljavanje Vijeću sigurnosti da usvoji obavezujuće mjere prema Poglavlju VI potkopalo bi strukturnu podjelu nadležnosti predviđenu Poglavljima VI i VII. Čitav cilj odvajanja ovih poglavlja je razlikovanje između dobrovoljnih i obavezujućih mjera. Dok je specifično rješavanje sporova koje predviđa prvo poglavlje zasnovano na saglasnosti stranaka, obavezujuće mjere u smislu Poglavlja VII karakterizira odsustvo takve saglasnosti. Daljnji pokazatelj neobavezujuće prirode mjera preduzetih u smislu Poglavlja VI je obaveza članica Vijeća sigurnosti koje su stranke u sporu da se suzdrže od glasanja kada se usvajaju rezolucije prema Poglavlju VI. Ne postoji slična obaveza u pogledu obavezujućih rezolucija usvojenih prema Poglavlju VII... Ako se ovo obrazloženje primijeni na mišljenje o "Namibiji", odlučujuća stvar je da nijedan od članova Poglavlja VI ne olakšava usvajanje vrste obavezujućih mjera koje je usvojilo Vijeće sigurnosti u Rezoluciji 276(1970)... Rezolucija 260(1970) je zaista usvojena u smislu Poglavlja VII, iako se MSP potrudio da ostavi suprotan utisak." brane stav da treba napraviti razliku između rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija usvojenih prema "Poglavlju VII" Povelje UN-a, koje su pravno obavezujuće, i onih usvojenih prema "Poglavlju VI" Povelje UN-a, koje nisu obavezujuće; međutim, u praksi rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija rijetko eksplicitno navode da li se usvajaju na osnovu Poglavlja VI ili VII Povelje UN-a.
Repertoar prakse organa Ujedinjenih nacija, pravna publikacija UN-a, navodi da su tokom Konferencije Ujedinjenih nacija o međunarodnoj organizaciji, koja se sastala u San Franciscu 1945, pokušaji da se obaveze članica prema članu 25. Povelje ograniče na one odluke koje je Vijeće donijelo u vršenju svojih specifičnih ovlaštenja prema Poglavljima VI, VII i VIII Povelje, propali. U to vrijeme je navedeno da te obaveze također proizlaze iz ovlaštenja dodijeljenog Vijeću prema članu 24. (1) da djeluje u ime članica dok istovremeno vrši svoju odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.See page 5, The Repertory of Practice of United Nations Organs, Extracts Relating to Article 25 Član 24, tumačen u ovom smislu, postaje izvor ovlaštenja na koji se može osloniti za rješavanje situacija koje nisu obuhvaćene detaljnijim odredbama u sljedećim članovima.see The Repertory of Practice of United Nations Organs, Extracts Relating to Article 24, Repertoar o članu 24. kaže: "Pitanje da li član 24. daje opšta ovlaštenja Vijeću sigurnosti prestalo je biti predmet rasprave nakon savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde donesenog 21. juna 1971. u vezi s pitanjem Namibije (Izvještaji ICJ-a, 1971, stranica 16)".See Note 2 on page 1 of Sup. 6, vol. 3, Article 24
Struktura rezolucije Rezolucije Ujedinjenih nacija slijede uobičajeni format. Svaka rezolucija ima tri dijela: naslov, preambularne klauzule i operativne klauzule. Cijela rezolucija sastoji se od jedne duge rečenice, sa zarezima i tačka-zarezima kroz cijelu rečenicu, i samo jednom tačkom na samom kraju. Naslov sadrži naziv tijela koje izdaje rezoluciju (bilo da je to Vijeće sigurnosti, Generalna skupština, pomoćni organ Generalne skupštine ili bilo koja druga organizacija koja izdaje rezoluciju), koja služi kao subjekat rečenice; preambularne klauzule (također se nazivaju preambularne fraze) koje ukazuju na okvir kroz koji se problem posmatra, kao što to čini preambula u drugim dokumentima; i operativne klauzule (također se nazivaju operativne fraze) u kojima tijelo ocrtava tok djelovanja koji će poduzeti kroz logičan slijed sekvencijalno numerisanih operativnih klauzula (ako je to Vijeće sigurnosti ili organ UN-a koji donosi politiku unutar UN-a) ili preporučuje da se poduzme (u mnogim rezolucijama Vijeća sigurnosti i za sva druga tijela kada djeluju izvan UN-a). Svaka operativna klauzula poziva na određenu akciju.
Posljednja operativna klauzula, barem u Vijeću sigurnosti, gotovo uvijek je "Odlučuje [ili Rješava] da ostane u toku s tim pitanjem" (ponekad se mijenja u "aktivno se bavi"). Obrazloženje iza ovog običaja je donekle nejasno, ali čini se da predstavlja garanciju da će dotično tijelo razmotriti temu obrađenu u rezoluciji u budućnosti ako to bude potrebno. U slučaju rezolucija Vijeća sigurnosti, ona se može koristiti s nadom da će se Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija zabraniti sazivanje "hitne posebne sjednice" o bilo kojim neriješenim pitanjima,US to UN: Butt out , GreenPeace.org, 10 April 2003 prema odredbama rezolucije "Ujedinjenje za mir", zbog odredbe Povelje u članu 12. da: "Dok Vijeće sigurnosti vrši u vezi s bilo kojim sporom ili situacijom funkcije koje su mu dodijeljene ovom Poveljom, Generalna skupština neće davati nikakve preporuke u vezi s tim sporom ili situacijom."
Preambularne i operativne klauzule gotovo uvijek počinju glagolima, ponekad modificiranim prilozima, a zatim se nastavljaju onim što tijelo odluči staviti; prva riječ je uvijek ili kurzivom ili podvučena. Međutim, preambularne klauzule nisu numerisane, završavaju zarezima i ponekad počinju pridjevima; operativne klauzule su numerisane, završavaju tačkom-zarezom (osim posljednje, koja završava tačkom) i nikada ne počinju pridjevima.
Naziv tijela koje je izdalo odluku može se premjestiti s mjesta iznad preambularnih klauzula na mjesto ispod njih; odluka o tome je uglavnom stilska, a rezolucija i dalje sadrži koherentnu rečenicu.
Vrste Rezolucije Ujedinjenih nacija mogu biti i suštinske i proceduralne rezolucije.
Osim toga, rezolucije se mogu klasificirati prema organu u kojem potiču, npr:
Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
Ujedinjenje za mir Kao način rješavanja zastoja u Vijeću sigurnosti uzrokovanog vetom jedne ili više od pet stalnih (P5) članica Vijeća sigurnosti, Generalna skupština je na nagovor Sjedinjenih Američkih Država usvojila Rezoluciju 377, rezoluciju "Ujedinjenje za mir". Ova Rezolucija navodi da kada Vijeće sigurnosti, zbog nedostatka jednoglasnosti među svojim P5 članicama, ne djeluje kako je potrebno za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, Generalna skupština će odmah razmotriti to pitanje i može izdati odgovarajuće preporuke članicama Ujedinjenih nacija za kolektivne mjere, uključujući upotrebu oružane sile kada je to potrebno, kako bi se održao ili obnovio međunarodni mir i sigurnost. Predviđajući potrebu za brzim djelovanjem, Rezolucija 377 je također stvorila mehanizam "Hitne specijalne sjednice" (ESS).UN General Assembly Emergency Special Sessions. UN.org. Pristup "Ujedinjenje za mir" u rješavanju međunarodnih sukoba i kriza Generalna skupština je nekoliko puta koristila, uključujući rješavanje sukoba u Koreji 1951, na Bliskom istoku 1956. i nedavno u Ukrajini (od 2022).Journal of Conflict and Security Law, Andrew J. Carswell, "Unblocking the UN Security Council: The Uniting for Peace Resolution" vol. 18, iss. 3, Winter 2013, str. 453–480
Implementacija Sprovođenje rezolucija zavisi od moćnijih država članica Ujedinjenih nacija i iz tog razloga mnoge rezolucije, uključujući i brojne rezolucije Vijeća sigurnosti, ostale su neimplementirane. Rezolucije protiv saveznika Sjedinjenih Država čine daleko najveći dio neimplementiranih rezolucija UN-a, prema pregledu mnogih decenija diplomatskog dosijea koji je proveo stručnjak za međunarodne odnose Stephen Zunes. Američki saveznik Izrael i članica NATO-a Turska krše preko desetak rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a.LA Times, 17 October 2002 "U.N. Resolutions Frequently Violated"Foreign Policy in Focus, 1 October 2002 "United Nations Security Council Resolutions Currently Being Violated by Countries Other than Iraq"Eurasia Review, 28 March 2021 "Violation of UN Resolutions Is Not Uncommon – OpEd"
Reference
Kategorija:Rezolucije Ujedinjenih nacija