Satoshi Nakamoto () pseudonim je nepoznate osobe ili grupe koja je osmislila Bitcoin, napisala rad Bitcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System i razvila njegovu prvu softversku implementaciju. Pokretanjem Bitcoinove mreže u januaru 2009. uspostavio je prvi uspješan decentralizirani sistem digitalnog novca koji je problem dvostrukog trošenja rješavao bez centralne banke ili drugog pouzdanog posrednika. U sklopu tog sistema praktično je proveo blockchain, distribuiranu evidenciju u kojoj su blokovi transakcija kriptografski povezani i potvrđuju se postupkom dokaza rada.
Nakamoto je od 2008. do 2010. učestvovao u razvoju softvera, razmjenjivao poruke s prvim korisnicima i usmjeravao tehnički razvoj projekta. Nakon što je kontrolu nad spremištem izvornog koda i pojedinim mrežnim funkcijama postepeno prenio drugim programerima, povukao se iz javne komunikacije. Njegov identitet nije pouzdano utvrđen, a osobe koje su novinari, istraživači ili drugi učesnici povezivali s pseudonimom uglavnom su to poricale. Visoki sud Engleske i Walesa utvrdio je 2024. da australski informatičar Craig Wright, koji se godinama predstavljao kao Nakamoto, nije autor Bitcoinova izvornog rada i softvera niti osoba koja je koristila taj pseudonim.
Nastanak Bitcoina
Tehnički prethodnici
Bitcoin nije nastao kao potpuno izdvojena ideja, nego je povezao više ranijih dostignuća iz kriptografije, distribuiranog računarstva i istraživanja digitalnog novca. David Chaum je tokom 1980-ih razvio kriptografske protokole za elektronsko plaćanje, ali su njegovi sistemi zavisili od centralnog izdavaoca. Cynthia Dwork i Moni Naor opisali su 1992. računarski dokaz rada kao sredstvo za ograničavanje neželjenih elektronskih poruka, a Adam Back je sličnu zamisao primijenio u sistemu Hashcash.
Wei Dai je 1998. predložio b-money, anonimni distribuirani sistem elektronskog novca, dok je Nick Szabo razvio prijedlog bit gold, u kojem bi se digitalne jedinice stvarale rješavanjem računarskih zadataka i povezivale u provjerljiv slijed. Hal Finney je 2004. predstavio sistem višekratnog dokaza rada. Nakamoto je te i druge zamisli spojio s mrežom ravnopravnih čvorova, digitalnim potpisima, prilagođavanjem težine rudarenja i ekonomskim poticajima za učesnike.
Njegov glavni doprinos nije bio izum svake pojedinačne komponente, nego njihovo povezivanje u sistem koji je omogućio da nepovezani i međusobno nepovjerljivi učesnici postignu saglasnost o redoslijedu transakcija. U takvom sistemu pokušaj dvostrukog trošenja postaje sve teži što se više blokova doda nakon određene transakcije.
Objava izvornog rada
Domena bitcoin.org registrirana je 18. augusta 2008. Nakamoto je 31. oktobra na kriptografskoj e-mail listi objavio da radi na novom sistemu elektronskog novca koji u potpunosti djeluje između ravnopravnih učesnika i ne zahtijeva pouzdanu treću stranu. Uz poruku je priložio rad Bitcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System, u kojem je na devet stranica opisao strukturu transakcija, mrežno vremensko označavanje, dokaz rada, poticaje za održavanje sistema i pojednostavljenu provjeru plaćanja.
U radu je predložena javna evidencija transakcija koju održavaju čvorovi u mreži ravnopravnih računara. Čvorovi prikupljaju transakcije u blokove i pokušavaju pronaći odgovarajući kriptografski sažetak. Kada pronađu rješenje, blok šalju drugim učesnicima, koji ga prihvataju samo ako su njegove transakcije valjane. Lanac s najvećom ukupnom količinom uloženog rada služi kao dokaz prihvaćene historije mreže.
Nakamoto je objavio prijedlog u vrijeme svjetske finansijske krize, ali u izvornom radu nije iznio širi politički program niti je Bitcoin izričito predstavio kao odgovor na određeni događaj. Sistem je oblikovao kao tehničko rješenje problema plaćanja putem finansijskih ustanova, navodeći troškove posredovanja, mogućnost poništenja transakcija i potrebu za povjerenjem između učesnika.
Pokretanje mreže
Nakamoto je 3. januara 2009. izrudario prvi blok Bitcoinova blockchaina, poznat kao genezni blok. U njegove je podatke unio tekst "The Times 03/Jan/2009 Chancellor on brink of second bailout for banks", naslov s naslovnice britanskog lista The Times o mogućoj novoj pomoći bankama. Tekst je služio kao vremenska oznaka koja pokazuje da blok nije mogao biti napravljen prije objavljivanja novina, ali je kasnije tumačen i kao komentar na finansijski sistem.
Verziju 0.1 Bitcoinova softvera objavio je 8. januara, a mreža je počela djelovati narednog dana. Program je bio napisan pretežno u programskom jeziku C++, a izvorni kod stavljen je na raspolaganje kao softver otvorenog koda.
Hal Finney, programer i član cypherpunk zajednice, bio je među prvim osobama koje su preuzele i pokrenule softver. Nakamoto mu je 12. januara poslao deset bitcoina, što se smatra prvom zabilježenom transakcijom između dvije osobe u Bitcoinovoj mreži.
Razvoj projekta
Tokom 2009. i 2010. Nakamoto je održavao izvorni kod, odgovarao na prijave grešaka i raspravljao o tehničkim promjenama s malom zajednicom programera i korisnika. Komunikacija se odvijala putem e-maila, kriptografskih lista i foruma BitcoinTalk, koji je osnovan 2009. U porukama se uglavnom bavio softverom, sigurnošću, načinom izdavanja novih jedinica i potrebom da se mreža širi postepeno.
U početnoj fazi većinu blokova izrudario je mali broj učesnika, među kojima je bio i Nakamoto. Rudarenje se tada moglo obavljati običnim procesorom, a bitcoin nije imao utvrđenu tržišnu cijenu. Nagrada za svaki blok iznosila je 50 bitcoina, uz unaprijed određeno prepolovljavanje nakon svakih 210.000 blokova. Ukupna količina u protokolu ograničena je na približno 21 milion jedinica.
Nakamoto je 2010. omogućio većem broju programera da mijenja projekt. Posebno je sarađivao s Gavinom Andresenom, koji je počeo doprinositi razvoju softvera i kasnije postao njegov glavni održavatelj. Predao mu je pristup spremištu izvornog koda i mrežni ključ za slanje hitnih upozorenja korisnicima.
Kada je organizacija WikiLeaks krajem 2010. počela razmatrati prihvatanje bitcoina nakon što su joj finansijske kompanije ograničile pristup uslugama, Nakamoto je upozorio da je projekt još mala eksperimentalna zajednica. Smatrao je da bi nagla politička i medijska pažnja mogla dovesti do njegova uništenja prije nego što softver postane dovoljno otporan.
Povlačenje
Posljednju poznatu javnu poruku na forumu objavio je 12. decembra 2010, u raspravi o zaštiti sistema od napada uskraćivanjem usluge. Nakon toga nastavio je kratko komunicirati s pojedinim programerima putem e-maila, ali više nije javno učestvovao u razvoju.
Programeru Mikeu Hearnu u aprilu 2011. napisao je da se posvetio drugim stvarima i da je Bitcoin u dobrim rukama s Andresenom i ostalim saradnicima. U jednoj od posljednjih poznatih poruka Andresenu zatražio je da se u javnosti manje govori o njemu kao tajanstvenoj osobi, a više o projektu otvorenog koda i njegovim programerima.
Nakon povlačenja nije potvrđena nijedna poruka potpisana kriptografskim ključem za koji se sa sigurnošću zna da mu je pripadao. Nalozi koji su ranije korišteni pod njegovim imenom povremeno su pokazivali aktivnost, ali nije dokazano da je te poruke slao njihov prvobitni korisnik.
Nakamotovo odsustvo doprinijelo je decentralizaciji upravljanja projektom jer nijedna osoba nije zadržala formalnu vlast nad protokolom. Razvoj se nastavio putem otvorenog izvornog koda, rasprava među programerima i dobrovoljnog prihvatanja novih verzija softvera od rudara, čvorova, berzi i korisnika.
Identitet
Poznati podaci
Nakamoto nije objavio provjerljive lične podatke. Na profilu mreže P2P Foundation naveo je da je muškarac rođen 5. aprila 1975. i da živi u Japanu, ali autentičnost tih podataka nije potvrđena. Datum je vjerovatno mogao biti izabran proizvoljno, a neki autori povezivali su ga s američkim ograničenjima privatnog posjedovanja zlata: izvršna naredba kojom je 1933. zabranjeno držanje većeg dijela monetarnog zlata potpisana je 5. aprila, dok su odgovarajuća ograničenja ukinuta krajem 1974. i promjena je stupila na snagu 1975.
Ime je japanskog porijekla, ali nije poznato predstavlja li stvarno ime, potpuno izmišljeni pseudonim ili zajedničko ime više autora. Nakamoto je pisao tečnim engleskim jezikom i povremeno koristio britanski pravopis, poput oblika colour i optimise, kao i izraze karakteristične za britanski engleski. U geneznom bloku citirao je londonski The Times. Te pojedinosti potaknule su pretpostavke da je bio iz Ujedinjenog Kraljevstva ili neke druge zemlje Commonwealtha, ali ne predstavljaju dokaz njegova porijekla.
Analize vremena objavljivanja poruka pokazale su smanjenu aktivnost tokom dijela dana koji bi u Japanu odgovarao poslijepodnevnim i večernjim satima. Takav raspored korišten je kao argument da nije živio u vremenskoj zoni koju je naveo, ali je mogao biti namjerno prilagođen radi prikrivanja lokacije. Jezik, radno vrijeme i tehnički stil nude posredne tragove, ali ne omogućavaju pouzdanu identifikaciju.
Rani saradnici opisivali su ga kao dobro upućenog u kriptografiju, računarstvo, ekonomiku poticaja i programiranje u C++-u. Pojedini programeri smatrali su da je količina znanja i rada potrebna za izradu sistema mogla ukazivati na grupu ljudi, dok su drugi navodili da su poruke i programske navike djelovale dosljedno kao rad jedne osobe.
Mogući kandidati
Od 2011. više je osoba predstavljeno kao mogući autor Bitcoina. Nijedna od tih tvrdnji nije potvrđena odgovarajućim kriptografskim dokazom. Najuvjerljiviji dokaz bio bi potpis nove poruke privatnim ključem povezanim s najranijim poznatim Nakamotovim blokovima ili transakcijama. Samo poznavanje ranih događaja, sličnost stila pisanja ili posjedovanje kopija dokumenata ne dokazuje kontrolu nad tim ključevima.
Hal Finney
Hal Finney bio je istaknuti kriptografski programer, tvorac sistema višekratnog dokaza rada i prvi poznati primalac Bitcoinove transakcije. Njegovo iskustvo, rana uključenost u projekt i činjenica da je živio nekoliko ulica od Doriana Nakamota potaknuli su pretpostavke da je sam koristio pseudonim ili sarađivao s njegovim vlasnikom.
Finney je to poricao i novinaru Andyju Greenbergu pokazao e-mail prepisku s Nakamotom te zapis prve transakcije. Analiza stila pokazala je određene sličnosti, ali i razlike između njihovih tekstova. Greenberg je nakon pregleda materijala zaključio da dostupni dokazi više podupiru Finneyjevu tvrdnju da je komunicirao s drugom osobom.
Nick Szabo
Nick Szabo je pravnik i informatičar koji je prije Bitcoina razvio zamisao bit golda i skovao izraz pametni ugovor. Sličnosti između bit golda i Bitcoinova dizajna, kao i pojedine analize stila pisanja, dovele su do tvrdnji da bi mogao biti Nakamoto.
Szabo je poricao da je autor Bitcoina. Nakamoto u izvornom radu nije izričito citirao bit gold, iako je u kasnijoj komunikaciji naveo da se Bitcoin može smatrati provođenjem prijedloga poput b-moneyja i bit golda. Sličnost ideja i jezika ostala je posredna, a nije pronađen dokaz da je Szabo raspolagao Nakamotovim ključevima.
Dorian Nakamoto
Časopis Newsweek objavio je u martu 2014. članak u kojem je kao tvorca Bitcoina predstavio Doriana Prenticea Satoshija Nakamota, japansko-američkog fizičara i sistemskog inženjera iz Kalifornije. Tvrdnja se zasnivala na njegovu imenu, stručnom iskustvu, interesu za privatnost i izjavi novinarki koju je ona protumačila kao priznanje da je ranije radio na projektu.
Dorian Nakamoto izjavio je da je pogrešno razumio pitanje i da je govorio o ranijim povjerljivim poslovima, a ne o Bitcoinu. Negirao je da je napisao izvorni rad, razvio softver ili ranije čuo za Bitcoin. Tvrdnja Newsweeka nije potkrijepljena tehničkim dokazom i nije općeprihvaćena.
Adam Back