Krivulja zaboravljanja 250pxPrikaz tipične Ebbinghausove krivulje zaboravljanja koja ilustruje nagli pad zadržanih informacija neposredno nakon učenja Osnovni podaci Oblast Kognitivna psihologijaEksperimentalna psihologija Autor koncepta Hermann Ebbinghaus Godina otkrića 1885. Karakteristike Povezani koncepti Pamćenje, efekat razmaka, ponavljanje s razmakom Utjecaji Snaga pamćenja, proteklo vrijeme, smislenost gradiva Krivulja zaboravljanja grafički prikazuje opadanje sposobnosti zadržavanja ili prisjećanja naučenih informacija tokom vremena kada se one ne ponavljaju. Pojam je povezan s istraživanjima njemačkog psihologa Hermanna Ebbinghausa, koji je krajem 19. stoljeća eksperimentalno proučavao brzinu zaboravljanja. Njegovi rezultati pokazali su da se najveći dio zaboravljanja događa ubrzo nakon učenja, nakon čega se stopa zaboravljanja postepeno smanjuje.

Ebbinghaus je svoje istraživanje zasnovao na učenju besmislenih slogova kako bi smanjio utjecaj prethodnog znanja i značenja materijala. Rezultate je prikazao kao odnos između proteklog vremena i količine informacija koje su se mogle zadržati ili ponovo naučiti. Njegova istraživanja predstavljaju jedan od osnova eksperimentalnog proučavanja pamćenja i zaboravljanja.

Ebbinghausova istraživanja

mini|desno|300px|Krivulja zaboravljanja na osnovu izvornih Ebbinghausovih podataka

Od 1880. do 1885. Ebbinghaus je provodio eksperimente na sebi, a rezultate je objavio 1885. u djelu O pamćenju: Istraživanja u eksperimentalnoj psihologiji ().

U eksperimentima je učio nizove besmislenih slogova, poput "WID" i "ZOF", sastavljenih prema obrascu suglasnik–samoglasnik–suglasnik. Nakon različitih vremenskih razmaka ponavljao je testiranje i bilježio koliko je informacija zadržano. Rezultate je prikazao grafički, čime je nastao oblik krivulje koji je kasnije postao poznat kao "krivulja zaboravljanja".

Ebbinghaus je pokazao da zaboravljanje nije ravnomjerno raspoređeno tokom vremena. Najbrže se odvija neposredno nakon učenja, dok se kasnije usporava. U njegovom istraživanju mogućnost ponovnog učenja bila je veća što je proteklo manje vremena od prvobitnog učenja.

Ebbinghaus je također predložio matematičku jednačinu za približno opisivanje vlastitih rezultata:

U ovoj jednačini predstavlja "uštedu" izraženu u procentima, dok predstavlja vrijeme proteklo od učenja. Konstante i iznose 1,25, odnosno 1,84. "Ušteda" označava relativnu količinu vremena koja je ušteđena pri ponovnom učenju zahvaljujući prethodnom učenju.

Godine 2015. provedena je replikacija Ebbinghausovog istraživanja na jednom ispitaniku, pri čemu su dobijeni rezultati bili slični njegovim izvornim nalazima.

Faktori koji utječu na zaboravljanje

Brzina zaboravljanja ne zavisi samo od proteka vremena. Na zadržavanje informacija utječu karakteristike naučenog materijala, prethodno znanje, način na koji su informacije kodirane i naučene, kao i različiti fiziološki i psihološki faktori, poput stresa, kvaliteta spavanja i nivoa početnog učenja.

Kasnija istraživanja pokazala su da temeljitije i obimnije početno učenje osigurava znatno veću otpornost sjećanja. Prema analizi Geoffreya Loftusa, viši nivo početnog učenja ne mora nužno usporiti samu matematičku stopu zaboravljanja, ali osigurava da veća količina informacija ostane sačuvana i dostupna za prisjećanje u svakom trenutku tokom vremena.

Na tok zaboravljanja značajno utječe i interferencija – pojava gdje druge, srodne informacije ometaju prisjećanje ranije ili kasnije naučenog sadržaja. Zbog toga sjećanja iz svakodnevnog života rijetko slijede strogi, izolovani obrazac zaboravljanja kakav je Ebbinghaus dobio u svojim eksperimentima s besmislenim slogovima.

Učenje i raspoređeno ponavljanje mini|desno|300 px|Krivulja zaboravljanja uz raspoređeno ponavljanje Ebbinghausova istraživanja dala su osnovu za razumijevanje uloge ponavljanja u zadržavanju informacija. Kasnija istraživanja pokazala su da raspoređivanje ponavljanja u vremenu znatno poboljšava dugoročno pamćenje. Ovaj fenomen poznat je kao efekt razmaka, dok se metoda učenja u kojoj se gradivo obnavlja u sve dužim vremenskim razmacima naziva raspoređeno ponavljanje.

Učenje je još efikasnije ako je zasnovano na aktivnom prisjećanju. U takvom pristupu osoba ne ponavlja gradivo pasivnim ponovnim čitanjem, nego aktivnim samostalnim prizivanjem informacija iz pamćenja (npr. rješavanjem zadataka ili samoispitivanjem).

Istraživanja o optimalnom rasporedu ponavljanja pokazuju da trenutak obnavljanja zavisi od toga kada nam je informacija potrebna u budućnosti (npr. za ispit ili prezentaciju). Pokazalo se da je ponavljanje najefikasnije ako se obavi nakon što protekne oko 10% do 20% ukupnog vremena između prvog učenja i konačnog testa (na primjer, ako je ispit za 10 dana, gradivo je najbolje prvi put ponoviti nakon 1 do 2 dana).

Matematički modeli

Za opisivanje procesa zaboravljanja predloženi su različiti matematički modeli. Jedan od osnovnih i najčešće korištenih modela predstavlja zaboravljanje pomoću eksponencijalne funkcije:

gdje označava mogućnost prisjećanja (), odnosno vjerovatnoću i lakoću s kojom se određena informacija u datom trenutku može prizvati iz pamćenja; predstavlja stabilnost pamćenja (), koja određuje brzinu opadanja vrijednosti tokom vremena bez ponovnog učenja ili obnavljanja; a predstavlja proteklo vrijeme.

Jednostavni eksponencijalni modeli, međutim, ne opisuju uvijek u potpunosti sve empirijske rezultate. Obimna istraživanja pokazala su da stvarni tok zadržavanja informacija u ljudskom pamćenju često slijedi složenije zakonitosti, te da može biti znatno složeniji od jednostavne eksponencijalne krivulje.

Ograničenja koncepta

Ebbinghausova krivulja zasnovana je na eksperimentima u kojima su korišteni besmisleni slogovi kako bi se smanjio utjecaj prethodnog znanja i značenja. Zbog toga se njeni rezultati ne mogu jednostavno primijeniti na sve vrste ljudskog pamćenja.

Na zaboravljanje utječu brojni faktori, uključujući značaj i emocionalnu vrijednost događaja, prethodno znanje, interferenciju i naknadno stečene informacije. Neka sjećanja na emocionalno značajne događaje mogu biti izuzetno živa, ali njihova živost ne znači nužno da su i potpuno tačna. Istraživanja tzv. blic pamćenja pokazala su da ljudi mogu veoma uvjerljivo pamtiti okolnosti u kojima su saznali za značajan događaj, iako se njihova kasnija sjećanja mogu razlikovati od ranije zabilježenih iskaza.

Sličan problem postoji i kod svjedočenja očevidaca, gdje naknadno stečene informacije mogu utjecati na kasnije prisjećanje događaja. Zbog toga se zaboravljanje ne može posmatrati samo kao jednostavno gubljenje informacija protokom vremena.

Također pogledajte

Blic pamćenje Dugoročno pamćenje Efekt razmaka Efekt testiranja Hermann Ebbinghaus Pamćenje Raspoređeno ponavljanje Svjedočenje očevidaca

Refrence

Dodatna literatura

Vanjski linkovi Memory: A Contribution to Experimental Psychology – engleski prijevod Ebbinghausovog djela na portalu Classics in the History of Psychology (Univerzitet York) Forgetting Curve – pregledni članak o krivulji zaboravljanja i njenoj primjeni na portalu Training Industry You probably won’t remember this, but the “forgetting curve” theory explains why learning is hard – popularnonaučni članak o Ebbinghausovoj krivulji zaboravljanja na portalu Quartz

Kategorija:Pamćenje