Mongbwalu je gradić u teritoriji Djugu, u pokrajini Ituri na istoku Demokratske Republike Kongo.

Historija

Prije dolaska Belgijanaca u ovu regiju, lokalno stanovništvo iz naroda Banyali koristilo je zlato za izradu nakita, ali mu inače nije pridavalo komercijalnu vrijednost. Belgijski istraživači otkrili su nalazišta zlata na udaljenosti od oko 30 km od Mongbwalua 1903, dok je komercijalna eksploatacija resursa Kilo-Moto započela 1905. Od 1926. do 1966. rudarskim operacijama upravljala je kompanija Société des Mines d'Or de Kilo-Moto (SOKIMO). Tokom kolonijalnog perioda na području Mongbwalua iskopano je oko 1,3 miliona unci zlata. Ubrzo nakon stjecanja nezavisnosti, vlasti su 1967. nacionalizovale SOKIMO. Zbog nedostatka investicija i novih istraživanja, proizvodnja je naglo opala na manje od 15.000 unci godišnje.

Rudarstvo u ovoj regiji otvoreno je za privatni sektor 1981, što je dovelo do brzog širenja zanatskog (artizanskog) rudarstva, kao i do formalne komercijalne eksploatacije od strane stranih kompanija. Eksploatacija zlata ponovo bilježi pad tokom 1980-ih i 1990-ih. Na industrijsku proizvodnju zlata negativno se odrazio Prvi kongoanski rat (oktobar 1996 – maj 1997), dok je Drugi kongoanski rat (august 1998 – maj 2003) u potpunosti obustavio radove. Instabilnost se nastavila i nakon toga, pa je tokom 2002. i 2003. Mongbwalu bio poprište žestokih sukoba rivalskih oružanih grupa, u kojima je život izgubilo oko 2.000 civila. Mnogi civili stradali su isključivo zbog svoje pripadnosti narodima Hema ili Lendu. Kontrola nad gradom prelazila je iz ruke u ruku pet puta, da bi na kraju pobjedu odnijela milicija naroda Lendu, poznata kao Nacionalistički i integracijski front (FNI). FNI je kontrolisao Mongbwalu i pripadajuće rudnike zlata sve do sredine 2005, koristeći prihode od zlata za finansiranje snaga, nabavku opreme i naoružanja.

Koncesija 40 obuhvata površinu od 8.191 km² u okolini Mongbwalua i uključuje podzemne rudnike Adidi, Makala i Senzere. Prava na ovu koncesiju dobila je kompanija AngloGold Ashanti Kilo – zajednički poduhvat korporacije AngloGold Ashanti i državnog poduzeća OKIMO. Kompanija je započela istraživačke radove u novembru 2003, šireći aktivnosti usporedo s nastojanjima Ujedinjenih nacija i vlasti Konga da povrate i učvrste kontrolu nad regijom. U obimnom izvještaju iz 2005, organizacija Human Rights Watch optužila je AngloGold Ashanti Kilo da je pružala pomoć miliciji FNI u periodu od 2003. do 2005. u zamjenu za prava na eksploataciju zlata, što je kompanija u potpunosti odbacila. Pored rudarstva, kompanija je učestvovala u projektima podrške lokalnoj zajednici, uključujući obnovu bolnice i škola, te radove na sanaciji puteva i odvodnih kanala. Nakon dodatnih pregovora s poduzećem OKIMO, AngloGold Ashanti je 2010. pokrenula studiju izvodljivosti za izgradnju novog rudnika u blizini Mongbwalua.

Demografija

Mongbwalu se nalazi unutar regije Kilo-Moto i odavno predstavlja jedno od središta eksploatacije zlata, u čijoj se neposrednoj blizini nalaze tri podzemna industrijska rudnika: Adidi, Senzere i Makala. Prema podacima iz 2008. godine, grad je imao oko 50.000 stanovnika. Većinu čine pripadnici naroda Banyali i Lendu, uz prisustvo mnogih drugih etničkih grupa koje su privukle mogućnosti zaposlenja u rudarstvu. U okolna naselja spadaju Kilo, Kobu, Lipri, Bambu i Mbijo. Između 25.000 i 30.000 muškaraca, žena i djece u regiji oko Mongbwalua bilo je direktno uključeno u kopanje, transport i preradu zlata. Veliki dio iskopanog zlata u Mongbwaluu krijumčari se i prodaje preko granice u Ugandu.

Privreda

Rudarske operacije

Zlato se u ovom području pronalazi u riječnim koritima i površinskom sloju tla u obliku ljuspica ili manjih grumena čistoće od 90 do 95%, a dobija se i drobljenjem stijena iz podzemnih i površinskih kopova. Podzemni rudnik Adidi direktno ili indirektno zapošljavao je oko 5.000 ljudi na različitim poslovima. U decembru 2007. radnici su ostali bez posla nakon što je guverner Orijentalne provincije Medard Autsai Asenga naredio zatvaranje rudnika. Napušteni podzemni kopovi Senzere i Makala i dalje se neformalno eksploatišu u izuzetno teškim i opasnim uslovima.

Na području Mongbwalua 2007. zabilježene su oko 33 lokacije površinskih kopova, od kojih je svako obuhvatalo više etaža i jama, sa po nekoliko hiljada rudara na pojedinim lokacijama. Dubina jama dostiže i do 30 m, pri čemu su odroni zemlje i poplave česta pojava. Ispiranje zlata primjenjuje se i u riječnim tokovima i priobalnim područjima, iako je produktivnost u opadanju. Znatnim preusmjeravanjem riječnih tokova stvorena su muljevita polja na kojima lokalno stanovništvo prosijava mulj u potrazi za česticama zlata. Pored toga, koriste se i improvizovane mašine za bagrovanje koje usisavaju mulj s dna rijeka radi daljnje prerade. Većina rudara živi na rubu egzistencije, radeći dugotrajno u izuzetno opasnim i neuslovnim ambijentima.

Reference

Kategorija:Gradovi u Demokratskoj Republici Kongo Kategorija:Ituri (provincija)