mini|Prostitutka i korisnik usluga, atička pelika s crvenim figurama, djelo Polignota, oko 430. pr. Kr.; Nacionalni arheološki muzej u Ateni Prostitucija je bila sastavni dio svakodnevnog života starih Grka još od arhajskog razdoblja. U najznačajnijim grčkim polisima, a osobito u lukama, zapošljavala je pozamašan udjel stanovništva i predstavljala stoga prvorazrednu gospodarsku djelatnost. Bila je daleko od nezakonitosti. Polisi ju nisu osuđivali, a bordeli su postojali na vrlo pristupačnim mjestima. U staroj Ateni čak se i legendarnom zakonodavcu Solonu pripisivalo otvaranje bordelâ s umjerenim cijenama pod državnim nadzorom. Prostitucija se različito odražavala na spolove. Njome su se bavile žene svih životnih doba i mlađi muškarci, dok su korisnike usluga činili gotovo isključivo muškarci.
Ženska prostitucija
Pseudo-Demosten je u 4. stoljeću p.n.d. pred građanima okupljenim na sudu izjavio: „Imamo prostitutke radi zadovoljstva, ljubavnice kako bi nam pružale dnevnu njegu, supruge kako bi nam rađale zakonitu djecu i bile vjerne čuvarice našeg ognjišta.“ Iako stvarnost nije bila ovako karikaturalna, sasvim je izvjesno da Grci nisu osjećali nikakvu moralnu nelagodu glede korištenja usluga prostitutki. Istodobno, zakoni su predviđali oštre kazne za izvanbračne spolne odnose sa slobodnom ženom. U slučaju preljuba, prevareni muž imao je pravo ubiti uvrjeditelja uhićenog na djelu. Slično se gledalo i na silovanje. Muškarci su u prosjeku s 30 godina stupali u brak, tako da mladi Atenjanin, ako je želio heteroseksualne odnose, nije imao drugoga izbora nego posegnuti ili za svojim robinjama ili za prostitutkama. O postojanju ženske prostitucije koja je bila namijenjena ženama nema mnogo izvora. Aristofan iz Platonove Gozbe spominje heteristrije (stgrč.: ἑταιρίστριαι, lat.: hetairístriai) u svom slavnom mitu o ljubavi. Po njemu, „žene koje su nastale od dijelova prvobitnih žena ne mare mnogo za muškarce, nego više naginju ka ženama, i odatle potječu heteristrije.“ Pretpostavlja se kako je riječ o prostitutkama čije su korisnice usluga bile lezbijke. Lukijan Samosaćanin također spominje ovu pojavu u svom djelu Razgovori hetera, ali moguće je kako je tu, jednostavno, riječ o usputnoj aluziji na Platona.
Pornai
Prostitutke su bile razvrstane po kategorijama. Na dnu ljestvice nalazile su se pornai (πόρναι), kojima ime potječe od riječi „prodavati“ (stgrč.: πέρνημι, lat.: pérnêmi). Bile su uglavnom robinje u vlasništvu svodnika (stgrč.: πορνοϐοσκός, lat.: pornoboskós), doslovno „pastira“ prostitutki, kojem su plaćale utvrđeni iznos od ostvarenog prihoda. Robovlasnik je mogao biti slobodan građanin, jer se radilo o uobičajenom izvoru prihoda. Teofrast navodi svodnika odmah pored strojara i poreznika na popisu uobičajenih zanimanja. Vlasnik je mogao biti i stranac ili strankinja. U klasičnoj Grčkoj pórnai su bile robinje barbarskog podrijetla. Među njih su se ubrajale i djevojčice koje su njihovi očevi, slobodni građani, napustili i bile su smatrane robinjama dok se, možebitno, ne bi dokazalo suprotno. Izgleda da je to bio čest slučaj, pošto Kliment Aleksandrijski, koji je živio u 2. stoljeću, opominje one koji posjećuju prostitutke na opasnost od incesta: „Koliko je očeva koji su zaboravili na djecu koju su odavno napustili nesvjesno imalo spolne odnose sa svojim sinom koji se prostituira ili sa svojom kćeri koja je postala bludnica...“ Ove prostitutke su radile po bordelima, poglavito u četvrtima koje su bili poznate po takvoj djelatnosti, kao što je atenska luka Pirej ili Karameikos u istom gradu. Ove bordele posjećivali su pomorci i siromašni građani. Istoj ovoj kategoriji pripadale su i djevojke iz atenskih bordela koji su se nalazili pod nadzorom grada-države. Prema Ateneju iz Naukratisa koji citira komediografa Filemona i povjesničara Nikandra iz Kolofona, Solon je „u namjeri obuzdati jarost momaka, (...) pokrenuo inicijativu za otvaranje bordela u kojima bi radile otkupljene mlade žene.“ Tako, jedan od Filemonovih likova uzvikuje: „Ti si, Solone, donio zakon od koristi svima, jer si bio prvi koji je, kažu, shvatio neophodnost ove demokratske i dobrotvorne institucije, Zeus mi je svjedok! Važno je to istaknuti. Naš grad je vrvio od siromašnih momaka prema kojima je život bio surov, toliko da su počeli lutati zlokobnim putovima; ti si za njih kupio, a zatim i postavio na različitim mjestima u gradu dobro opremljene žene, spremne za uporabu. (…) Cijena: jedan obol; upadaj, probaj, ništa ne gubiš! Nema prenemaganja! Za svoj novac dobit ćeš što želiš i onako kako ti želiš. Izlaziš. Reci joj da se gubi; ona ti nije ništa.“
Kako naglašava ova osoba, Solonovi bordeli pružali su spolno zadovoljenje dostupno svima i bili su primamljivi i najsiromašnijim slojevima društva. Tom prilikom je Solon podigao, zahvaljujući porezu koji je ubirao od bordela, hram posvećen Afroditi Pandemos, što u doslovnom prijevodu znači „općenarodna“ Afrodita. Iako je povijesna točnost ovih anegdota sumnjiva, i pored toga postaje sasvim razvidno kako su Atenjani smatrali prostituciju sastavnim dijelom demokracije. Kada je riječ o tarifama, postoje brojna nagađanja o cijeni od jednog obola za osnovne usluge jeftinih prostitutki. Teško je razlučiti je li se tu radilo o poslovičnom izrazu koji je bio istoznačnica za „jeftino“ ili, pak, o stvarnoj cijeni.
Neovisne prostitutke
Na drugom stupnju ljestvice među prostitutkama nalazile su se bivše robinje koje su u međuvremenu stekle slobodu. Njihov položaj bio je vrlo blizak statusu hetera, ljubavnica. Osim što bi neposredno pred možebitnim korisnicima usluga pokazivale svoje draži, pribjegavale su i „reklamnim“ trikovima. Naime, pronađene su sandale s đonom na kojem je bilo urezano (stgrč.: ΑΚΟΛΟΥΘΙ, lat.: 'AKOLOUTHI' ) „prati me!“, kojima bi ostavljale trag na zemljištu. Koristile su se, po svemu sudeći, i vrlo upadljivom šminkom. Tako se, recimo, Eubul, predstavnik srednje (atičke) komedije, prezrivo podsmjehuje bludnicama „umazanim olovnim bjelilom i (…) obraza umazanih sokom od kupine.“ Ove prostitutke bile su različitog podrijetla: strankinje koje nisu mogle naći drugo zaposlenje u polisu i koji su došle naseliti se, siromašne udovice, bivše pornai koje su uspjele otkupiti se (često na kredit). U Ateni one su bile obvezne prijaviti se pred polisom i plaćati porez. Zahvaljujući svom zanatu, neke od njih uspjele su i obogatiti se. U Koptosu, u starom Egiptu, u 1. stoljeću prolazak je prostitutkama naplaćivan 108 drahmi, nasuprot 20 drahmi koliko su plaćale ostale žene.
Cijene njihovih usluga teško je procijeniti. Čini se kako su često varirale. U 4. stoljeću p.n.d. Teopomp navodi da prostitutke iz druge zone traže jedan stater (četiri drahme), dok u 1. stoljeću p.n.d. epikurejski filozof Filodem iz Gadare spominje sustav pretplate koji iznosi pet drahmi za deset posjeta. U 2. stoljeću u djelu Razgovori hetera Lukijana iz Samosate prostitutka Ampelis smatra kako je pet drahmi po posjeti nedovoljna cijena. U istom tekstu se navodi kako je mlada djevojka mogla tražiti jednu minu, što je iznosilo sto drahmi, a čak i dvije mine ako korisnik usluga nije bio privlačan. Mlada i lijepa prostitutka mogla je nametnuti više cijene u odnosu na svoju stariju drugaricu, premda ilustracije na keramici pokazuju kako je postojalo posebno tržište na kojem su se nudile starije žene. Također, sve je ovisilo od toga je li korisnik usluga želio sebi osigurati ekskluzivnost prostitutke ili ne. Sklapali su se i prijateljski ugovori. Nekolicina prijatelja kupila bi isključivo pravo na prostitutku, svaki je bio nositelj prava na neko vrijeme. U ovu kategoriju nesumnjivo se mogu svrstati glazbenice i plesačice koje su bile zaposlene na muškim banketima. Aristotel među posebnim nadležnostima desetorice magistrata spominje (petorice intra muros i petorice za Pirej; ἀστυνόμοι/astynómoi) zadatak brinuti se „kako sviračice na flauti, liri i citri ne bi bile plaćene više od dvije drahme“ za jednu večer. Moguće je kako su spolne usluge ulazile u cijenu zaposlenja, koja je, usprkos nadzornicima, vremenom postajala sve viša i viša.
Hetere
Hetere se nisu ograničavale samo na pružanje spolnih usluga i njihove usluge nisu bile jednokratne. Doslovno ἑταίρα/hetaíra znači „pratilja“. Posjedovale su zavidno obrazovanje i bile su sposobne uključiti se u rasprave s prosvijećenim ljudima, recimo na banketima. Jedino su one od svih žena u Grčkoj, osim Spartanki, bile samostalne i sposobne same privređivati za život. Kao ljubavnice, bile bi darivane od strane nekolicine „družbenika“ (hetairoi) ili „prijatelja“ (philoi), koji su ih uzdržavali, a čija su udvaranja one prihvaćale. To su najčešće bile strankinje, poput Aspazije, podrijetlom iz Mileta, ili Neere, podrijetlom iz Korinta. Aspazija, Periklova ljubavnica, najpoznatija je žena iz 5. stoljeća p.n.d. Privlačila je kod sebe Sofokla, Fidiju, kao i Sokrata i njegove učenike. Po Plutarhu, „gospodarila je najviđenijim državnicima, a kod filozofa je pobuđivala pažnju, za koju se ne može reći kako je bila ni slaba ni beznačajna.“
Poimence je poznat izvjesan broj hetera. U klasičnom dobu postojala je Teodota, Alkibijadova ljubavnica, s kojom Sokrat raspravlja u Ksenofontovom djelu Uspomene o Sokratu; kao i Neera, predmet slavne besjede Pseudo-Demostena; Frina, po čijem uzoru je isklesana statua Afrodite u gradu Knidu, Praksitelovo remek-djelo čija je milosnica bila, a bila je ujedno i pratilja besjednika Hiperida, kojeg će kasnije braniti na sudu kad bude optužen za bezbožništvo; Leontija, Epikurova pratilja, i sama filozofkinja. U helenističko doba spominje se Pitionika, miljenica Harpala, rizničara Aleksandra Velikog i, naposljetku, Taida, koja je bila ljubavnica samog Aleksandra Makedonskog i također Ptolemeja Prvog. Pojedine hetere bile su iznimno imućne. Ksenofont opisuje Teodotu okruženu robovima, raskošno odjevenu kako živi u prostranoj kući. Neke su se izdvajale ekstravagantnim trošenjem. Rodopis, egipatska prostitutka za čiju je slobodu brat starogrčke pjesnice Sapfo platio basnoslovno bogatstvo, izdvajala se tako što je osobno financirala izgradnju piramide. Herodot ne vjeruje u ovu anegdotu, ali opisuje skupocjen epigraf koji je podigla u Delfima. Cijene usluga ovih kurtizana mnogo su se razlikovale, ali bile su drastično više u odnosu na ostale prostitutke. U djelima nove komedije kretale su se od 20 do 60 mina za neutvrđen broj dana. Menandar navodi primjer kurtizane koja je zarađivala tri mine dnevno, što odgovara, kako pojašnjava, združenom radu deset pornai. Ako je vjerovati Aulu Geliju, u klasično doba kurtizane su zarađivale i do 10 000 drahmi za jednu noć. Ponekad je teško razlikovati hetere i obične prostitutke. U oba slučaja žena je mogla biti slobodna ili robinja, samostalna ili pod zaštitom svodnika. Stječe se utisak da autori ponekad koriste oba naziva u istom značenju. Pojedini stručnjaci dovodili su čak u sumnju stvarnu razliku između hetaira i pornē; išli su dotle da su smatrali termin hetaira u izvjesnoj mjeri običnim eufemizmom.
Sveta prostitucija