Ivica Đikić (Tomislavgrad, BiH, 1976.), hrvatski je novinar. Bio je novinar i urednik u hrvatskom tjedniku Feral Tribuneu (1997. – 2008.).Ivica Đikić, fraktura.hr, pristupljeno 23. svibnja 2020. Od 2009. do 2010. godine bio je glavni urednik riječkog Novog lista. Od 2010. do 2016. godine bio je glavni urednik tjednika Novosti, a nakon tog nastavio je pisati u njemu.
P. E. N. Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. svibnja 2020. godine, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. svibnja 2020. godine u spomen na žrtve Pokolja u Bleiburgu 1945. godine, kojeg su potpisala 42 člana, s Miljenkom Jergovićem, Ivanom Lovrenovićom, Željkom Ivankovićem u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj web-stranici izjavio je da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je toleriranje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dopušta veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.
Djela romani: Cirkus Columbia, 2003. Sanjao sam slonove, 2011. Ponavljanje, 2014. Beara: dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici , 2016.
publicistika: Domovinski obrat: politička biografija Stipe Mesića, 2004. Gotovina, stvarnost i mit, 2010. (suautori Davor Krile i Boris Pavelić) Šarik Tara: život, 2013.
Nagrade 2004.: Nagrada "Meša Selimović", za djelo Cirkus Columbia.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Hrvatski pisci iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski novinari Kategorija:Životopisi, Tomislavgrad