Vjekoslav Vidović (Kelemen, kraj Varaždina, 14. ožujka 1919. – Zagreb, 31. listopada 2006.), bio je bivši pripadnik Udbe, javni tužitelj i sudac u socijalizmu, te prvi predsjednik Vrhovnog suda demokratske Republike Hrvatske i borac za ljudska prava.
Drugi svjetski rat Rođen je u mjestu Kelemen, u općini Jalžabet, kraj Varaždina, te je na početku Drugoga svjetskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, odmah nakon narodnog ustanka u ljeto 1941. pristupio partizanskom pokretu, da bi kraj rata dočekao na mjestu člana Kotarskog komiteta KPH u Krapini i pripadnik opunomoćstva Ozne za Krapinu, da bi kasnije bio prešao u Zagreb, gdje se nalazio na dužnosti načelnika Kriminalističke uprave.Svjetski almanah, sv. 4., Zagreb, Novinarska izdavačka kuća Stvarnost, 1966., str. 143.
Razdoblje socijalističke Jugoslavije U razdoblju od 1944. do 1956. bio je zaposlen u resoru unutrašnjih poslova NR Hrvatske, i to u Ozni, kasnije Udbi i kriminalističkoj policiji, i to u Krapini, Varaždinu i Zagrebu, da bi 1956. nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prešao u javno tužiteljstvo, s koje funkcije je 1964. namješten na mjesto predsjednika Okružnog suda u Zagrebu, na kojoj dužnosti se zadržao do 1972., kada je nakon sloma hrvatskog proljeća podnio ostavku.Vidović, Vjekoslav . Proleksis enciklopedija online. Pristupljeno 8. listopada 2014.Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942.-1954.) - Kadrovi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2019., str. 1034.
Inicirao je i utemeljio prvu Udrugu sudaca tadašnje socijalističke Hrvatske i izravno je sudjelovao u pisanju ustavnih amandmana na Ustav bivše Jugoslavije.U SPOMEN VJEKOSLAVU VIDOVIĆU (1919- 31.10.2006.) PRVOM PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE 1990-1992. GODINE! Hrvatsko pravo online. Pristupljeno 8. listopada 2014. U to doba jednoumlja, na razne se načine suprotstavljao diktatima centralnog partijskog komiteta Hrvatske i Jugoslavije, a za ilustraciju, jedan od njegovih takvih odvažnih poteza dogodio se kad je kao raspravni sudac u jednom predmetu prisilio 1969. godine Josipa Broza Tita, čelnog čovjeka Jugoslavije, da vrati trofejnu lovačku pušku, jer je bila kupljena na nezakonit način. Dao je ostavku s mjesta suca Okružnog suda 1972. godine odbivši sudjelovati u organizaciji političkih procesa sudionicima i pristašama Hrvatskog proljeća. Od 1973. do 1990. radi kao odvjetnik u Varaždinu.
Razdoblje demokratske Hrvatske Uspostavom hrvatske države postaje predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Vidović je u svojstvu predsjednika Vrhovnog suda organizirao i nadgledao provedbu prvog referenduma o samostalnosti RH 19. travnja 1991. godine temeljem kojeg je RH donijela Deklaraciju o neovisnosti 25. lipnja iste godine. Međutim, s mjesta predsjednika Vrhovnog suda otišao je već početkom 1992. godine, ne želivši protupravno zadržati predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Paragu u zatvoru.http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20061108/kolumne03.asp Slobodna Dalmacija, članak: "Heroj civilnog društva", autor: Damir Pilić, srijeda 8.11.2006. Od 1995. do 1996. glavni je tajnik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO), a od 1997. do 2001. bio je predsjednik tog odbora. Za njegova su mandata objavljeni kontroverzni nalazi HHO-a o zločinima nad civilima za vrijeme vojno-redarstvene akcije "Oluja". 1999. godine zauzeo se za pokretanje ustavne procedure opoziva predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana.
Preminuo je dana 31. listopada 2006. godine u Zagrebu.
Povezani članci
Slobodan Budak Josip Manolić Josip Boljkovac Vladimir Primorac
Izvori
Kategorija:Hrvatski pravnici Kategorija:Pravosuđe u Hrvatskoj