Riječ je o govorima koji su nekoć pripadali slavonskom dijalektu, međutim su pod utjecajem okolnih ekavaca prihvatili ekavski refleks jata i poprimili novoštokavsku akcenuaciju. Riječ je o rubnom dijalektu, koji se osim u Hrvatskoj nalazi i u područjima (nestajajućim enklavama) po Vojvodini u Srbiji. Glavne karakteristike prijelaza (u vojvođansku novoštokavsku ekavicu) su; ekavski refleks jata gubljenje i zamjena suglasnika [x] uklanjanje zijeva kontrakcijom ili umetanjem suglasnika (reko, jedanajst) djelomično provođenje druge palatalizacije (momci, na nogi) disimilacija nekih nazala (mlogo, tavno) štakavizam (prišt, zviždit) novoštokavska akcentuacija (uz znatna odstupanja) Pri tome nedostaju; otvoreniji izgovor vokala o i e nema karakterističkog izgovora [š], [ž], [č] i [dž] nema različitih elizija i redukcija nenaglašenih vokala nema razvoja zvučnih suglasnika na kraju riječi u poluzvučne Značajke slavonskog dijalekta bi bile; ikavizmi u nekim rječima (npr. vidit) gubljenje ili zamjena suglasnika [x] [l] na kraju riječi i sloga kod imenica i pridjeva obično ostaje nepromijenjen sporadično mujiranje [l] ispred i ([gljista], [željiti] disimilacija nazala (guvno) djelomično provođenje 2. palatalizacije glagoli tipa maknit Dijalekt ne pripada slavonskom jer; štakavizam nema više protetskog [j] nema dominantne ikavske zamjene jata nema starijih oblika lokativa, dativa i genitiva množine
Od tuđica su dosta česti turcizmi, a pojavljuju se i njemačke, latinske i druge strane riječi. Govornici dijalekta su srijemski i banatski Šokci.
Kategorija:Hrvatski dijalekti Kategorija:Ilok
Izvori
Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003. Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.