Hermann Wilhelm Göring (Rosenheim, 12. siječnja 1893. – Nürnberg, 15. listopada 1946.) bio je njemački političar, pilot, vojni zapovjednik, visoki dužnosnik NSDAP-a. Göring je bio zapovjednik njemačkog Luftwaffea, otac zloglasnog Gestapa i Hitlerov dogovoreni nasljednik. Bio je istaknuti vojni pilot u Prvom svjetskom ratu s 22 srušena aviona, a nagrađen je i slavnim Plavim Maxom. Ujedno je bio i posljednji zapovjednik eskadrile Jagdgeschwader 1, koju je prije njega vodio slavni Crveni barun.
Po završetku Drugog svjetskog rata osuđen je za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Nürnberškom procesu. Osuđen je na smrt vješanjem, no počinio je samoubojstvo popivši tabletu cijanida noć prije vješanja.
Obitelj i rodbina
Hermann Göring je rođen 12. siječnja 1893. u sanatoriju Marienbad u Rosenheimu, Bavarska. Njegov otac Heinrich Ernst Göring (31. listopada 1839. – 7. prosinca 1913.) bio je prvi generalni guverner Njemačke jugozapadne Afrike (današnja Namibija), uz to što je prije bio konjanički časnik i član Njemačkog konzulata. Göring je s očeve strane bio daleki potomak švicarsko-njemačke buržoazijske obitelji Eberle/Eberlin.
Göring je tako bio i u rodu s izumiteljem Ferdinandom von Zeppelinom, Hermannom Grimmom, romantičarskim piscem koji je stvorio koncept njemačkog heroja kao krojača povijesti i koji je bio značajan uzor nacistima, obitelji industrijalaca Merck, vlasnicima farmaceutske tvrtke Merck KGaA, antinacističkom pjesnikinjom Gertrud von Le Fort i švicarskim diplomatom, povjesničarem i predsjednikom Crvenog križa Carlom Jacobom Burckhardtom, od kojih su svi također, kao i Göring, bili daleki potomci obitelji Eberle/Eberlin.
Zanimljivo je kako je preko te obitelji bio u rodu i s Jacobom Burckhardtom (1818. – 1897.), slavnim švicarskim povjesničarem umjetnosti koji je ujedno bio i značajan politički i društveni kritičar, kao i protivnik nacionalizma i militarizma koji se usprotivio njemačkim tvrdnjama o rasnoj i intelektualnoj superiornosti i predvidio kataklizmično XX. stoljeće u kojem će nasilni demagozi, koje je on nazvao "strašni simplifikatori", igrati ključnu ulogu.
Göringova majka Franziska "Fanny" Tiefenbrunn (1859. – 15. srpnja 1923.) dolazila je iz jedne seoske bavarske obitelji. Vjenčanje jednog gospodina i žene niže klase, koje se dogodilo 1885., bilo je moguće samo zato što je Heinrich Ernst Göring bio udovac. Hermann je bio jedno od petero djece. Njegova dvojica braće bila su Karl i Albert Göring, a dvije sestre su bile Olga Therese Sophia Göring i Paula Elisabeth Rosa Göring. Iako je antisemitizam u to doba uzimao maha u Njemačkoj, Göringovi se roditelji nisu priklonili toj struji.
Hermannov brat Karl je kasnije emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je dobio i sina, satnika Wernera G. Göringa koji se borio protiv Luftwaffea svog ujaka u Drugom svjetskom ratu. Sudjelovao je i na bombaškim napadima na Njemačku. Hermannov drugi brat, Albert, ostaje u Njemačkoj, no protivi se nacizmu i tijekom cijelog rata pomaže Židovima i ostalim disidentima kako bi se sakrili od nacističkog režima. Priča se kako je, između ostalog, dosta puta krivotvorio potpis svoga brata kako bi Židovi dobili valjane tranzitne papire koji su ih štitili od konc-logora.
Hermannov drugi nećak, Hans-Joachim Göring, bio je pilot Luftwaffea leteći u jedinici Zerstörergeschwader 76 u svom avionu Messerschmitt Bf 110. Hans-Joachim je ubijen u borbi 11. srpnja 1940. kada su njegov Bf 110 srušili Hawker Hurricanei iz 78. eskadrile RAF-a. Njegov se avion srušio u luku Portland u okrugu Dorset.Weal 1999., str. 44-45.
Rani život i Ritter von Epenstein lijevo|mini|180px|Göring 1907. godine Göring je kasnije tvrdio kako je svoje ime dobio u čast Arminija koji je porazio Varovu vojsku kod Teutoburške šume 9. godine. No, moguće je kako je i ime dobio u čast svog kuma, kršćanina židovskog porijekla, Hermanna Epsteina. Epstein, čiji je otac bio vojni kirurg u Berlinu, postao je bogati liječnik i biznismen, a imao je i izniman, ako ne i očinski, utjecaj na Göringovo djetinjstvo. Hermann je svoje najranije djetinjstvo, uljučujući i dulje odsustvo njegovih roditelja kada mu je otac prihvatio diplomatske pozicije u Africi i Haitiju (zemlje s klimama preoštim za malo dijete iz Europe), uglavnom provodio kod guvernata ili daljnih rođaka. No nakon što je Heinrich Göring c. 1898. otišao u mirovinu, njegova se velika obitelj, kojoj je jedini prihod bila Heinrichova mirovina, iz praktičnih razloga preselila kod dugogodišnjeg prijatelja i Göringova imenjaka – Hermanna, Viteza von Epsteina.
Von Epstein je kupio dva velika dvorca, Veldenstein u Bavarskoj i Mauterndorf u Salzburgu. Skupe restauracije tih dvaju dvoraca još su trajale u vrijeme Göringova rođenja. Oba dvorca su dana obitelji Göring kao mjesto stanovanja, sa službenim objašnjenjem kako su oni "skrbnici" za dvorce do 1913. Oba dvorca su kasnije postala Göringova osobna imovina.
Prema nekim biografima Hermanna, ali i njegovog brata Alberta Göringa, Von Epstein je, po dolasku obitelji Göring u dvorac, započeo ljubavnu aferu s gđom. Göring, tako da postoji mogućnost da je on Albertov otac. Albertova fizička sličnost s Epsteinom je uočena već za vrijeme njegova djetinjstva, a očita je i na fotografijama. Neovisno o prirodi veze s njegovom majkom, mladi Göring je imao jako prisan odnos s Von Epsteinom. Göring nije znao za Von Epsteinovo židovsko porijeklo sve do jedne situacije kada ga je u jednom austrijskom internatu (gdje mu je boravak i obrazovanje omogućio Von Epstein) antisemitski ravnatelj internata ismijao zbog divljenja Židovu koje je Göring izrazio u eseju u kojem je hvalio svog kuma. Göring je isprva odbacivao tu tvrdnju, no kada je vidio dokaz u jednom geneaološkom priručniku, "Semi-Gotha", ostao je toliko lojalan svom kumu i obiteljskom prijatelju da je navodno izbačen iz škole.
Odnosi između Göringovih i Von Epsteina su postali mnogo formalniji tijekom Hermannove adolescencije, što je Moseleyja, Manvella i druge biografe navelo na teze da je afera završena sama od sebe ili da je Heinrich shvatio da ga prave budalom i zaprijetio raskrinkavanjem. U vrijeme Heinrichove smrti, obitelj nije više živjela na Von Epsteinovom posjedu niti je imala prevelkih kontakata s njim, iako, zbog lagodnog života Göringovih, postoje indicije kako im je Von Epstein i dalje financijski potpomagao. Von Epstein se kasnije udao za pjevačicu, Lily, dvostruko mlađu od njega, kojoj je oporučno ostavio svoja imanja, no zauzvrat je tražio da ona dvorce Veldenstein i Mauterndorf oporučno ostavi Göringu.
Prvi svjetski rat Göring je poslan u internat u Ansbachu, odakle je kasnije išao na kadetske institute u Karlsruheu i na vojno sveučilište u Berlinu. Göring je 22. lipnja 1912. primljen u prusku vojsku, a služio je u regimentu "Princ Wilhelm" (112. infantrijska) stacioniramom u Mulhouseu kao dio 29. divizije Carske vojske.
Tijekom prve godine Prvog svjetskog rata Göring je bio stacioniran s infantrijskom regimentom u regiji Vosges. Ubrzo je hospitaliziran zbog reumatizma kojeg je dobio od posljedica izlaganja vlagi tijekom rovovskih bitaka. Dok se oporavljao, njegov ga je prijatelj Bruno Loerzer uvjerio da se prebaci u Luftstreitkräfte. Göringov zahtjev za premještanje je instantno odbijen. No, Göring je sam uspio organizirati taj premještaj, te je već pri kraju godine letio kao Loerzerov promatrač u FFA-25. Ali, ubrzo je Göring otkriven i kažnjen tako što je 3 tjedna morao provesti u barakama. No, kazna nikada nije izvršena jer je u to vrijeme Göringova suradnja s Loerzerom već regularizirana. Ubrzo su zajedno dobili pozicije u jednoj eskadrili, "iako se čini da su morali ukrasti avion kako bi se kvalificirali." Obavljaji su mnoge značajne misije zbog čega su obojica nagrađeni Željeznim križem prve klase. lijevo|mini|Hermann Göring u kokpitu tijekom Prvog svjetskog rata Nakon što je završio pilotski trening, u listopadu 1915. je ponovo vraćen u FFA. U to je vrijeme Göring već imao dvije pobjede u zraku i to kao promatrač (jedna je nepotvrđena). U ožujku je 1916., dok je pilotirao Fokkerom EIII, zabilježio još jednu. U listopadu iste godine prelazi u Jagdstaffel 5, no biva ozlijeđen u studenom. U veljači sljedeće godine prelazi u Jagdstaffel 26. Kao pilot je tu radio do svibnja kada dobiva prvu jedinicu pod svoje zapovjedništvo – Jasta 27. Služeći s Jastama 5, 6 i 27 uspio je zabilježiti 21 zračnu pobjedu. U ovom je periodu, osim već navedenog Željeznog križa, Göring odlikovan i Zaehrinškim lavom s mačevima, Redom Karla Friedricha, Redom kuće Hohenzollern s mačevima treće klase i na koncu, u svibnju 1918., iako nije skupio potrebnih 25 zračnih pobjeda, Plavim Maxom. Dana 7. srpnja 1918., nakon smrti Wilhelma Reinharda, nasljednika Crvenog baruna, Göring postaje zapovjednik njegove jedinice Jagdgeschwader 1, znane i kao "Leteći cirkus".
U lipnju 1917., nakon duge borbe, Göring uspijeva srušiti avion australskog pilota Franka Sleea. Nakon toga se i sam Göring spustio, upoznao s Australcem i dao mu svoj Željezni križ. Kasnije je Slee Göringov križ dao prijatelju koji je poginuo na obalama Normandije tijekom Operacije Overlord. Göring je svojim darežljivim tretmanom stekao i prijatelja u satniku RAF-a Franku Beaumontu, koji je bio njegov ratni zarobljenik. "Dio Göringovog stava bilo je divljenje prema dobrom neprijatelju i dao je sve od sebe kako bi satnika Beaumonta sakrio od Vojske."
Göring je rat završio s 22 potvrđene zračne pobjede.
Göringovo postavljanje na čelo Jagdgeschwadera 1 nije dobro prihvaćeno zbog njegove arogancije. Iako su nakon demobilizacije Göring i njegovi časnici većinu vremena tijekom studenog 1918. provodili u gostioni Stiftskeller, najboljoj svoje vrste u cijelom Aschaffenburgu, Göring je bio jedini veteran Jagdgeschwadera 1 koji nije pozivan na poslijeratne obljetnice i okupljanja.
Göring je bio neuobičajeno iznenađen, kako je sam naveo, porazom Njemačke u Prvom svjetskom ratu. Kapitulaciju njemačke, carevu abdikaciju, sramotne mirovne uvjete i reparacije, kao i navodnu izdaju poslijeratnih političara koji su "poticali narod na ustanak i koji su našoj veličanstvenoj vojsci zabili nož u leđa misleći samo na dobivanje moći i vlastito bogaćenje na uštrb naroda", Hermann Göring: Lik i djelo bila je službena biografija koju je uređivao sam Göring. Göring je smatrao osobnom uvredom. Nakon što su u prosincu 1918. dobili naredbu da svoje avione predaju Antanti, Göring i njegovi časnici su razbili avione pri slijetanju. Ovaj se čin odvijao paralelno s onim namjernog potapanja brodova od strane Nijemaca. Göring nikada nije uhićen niti ukoren zbog svojih djela, što je bilo uobičajenu za politiku tog doba.
Poslijeratno razdoblje
Göring se i nakon rata bavio pilotiranjem. Kratko je radio kod nizozemskog proizvođača aviona Fokker, pa se bavio tzv. "barnstormingom", dok se 1921. nije pridružio tvrtci Svenska Lufttrafik. Bio je također na popisu časnika Reichswehra, njemačke mirnodopske vojske i do 1933. je imao čin general-majora. Godine 1935. postaje general pukovnik, a general Luftwaffea postaje odmah po osnivanju tog vojnog ogranka.
Göring je kao pilot veteran često imao priliku prevoziti utjecajne ljude u privatnim avionima. U Švedskoj i Danskoj je radio kao komercijalni pilot. Moguće je da je Göring tamo po prvi put vidio svastiku, na obiteljskom grbu kojeg je vidio na kaminu u kući grofa von Rosena, čiji je pilot Göring bio.Svastika je bila znak kojeg su grof i njegovi prijatelji prihvatili tijekom školovanja i tako je postala obiteljski grb, vidi
Tamo je Göring prvi put vidio i svoju buduću suprugu. U hodnik nasuprot kaminu je vodilo veliko stubište. Kada je Göring pogledao prema gore, vidio je kako se jedna žena spušta i ide prema njemu. Smatrao je da je iznimno lijepa. Tada je grof dvadesetsedmogodišnjeg Göringa upoznao sa sestrom svoje supruge, groficom Carin von Kantzow.