mini|280px|Zgrada HRT-a na Prisavlju, čija je izgradnja počela 1975. Hrvatska radiotelevizija (skraćeno HRT) hrvatska je javna radijska i televizijska ustanova. Osnivač Hrvatske radiotelevizije jest Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Vlada Republike Hrvatske.www.hrt.hr – O HRT-u , pristupljeno 3. prosinca 2015. Kao datum osnutka Hrvatske radiotelevizije uzima se 15. svibnja 1926., datum osnutka Hrvatskoga radija (tada Radio Zagreb). Negdašnja Televizija Zagreb, danas Hrvatska televizija, s emitiranjem je počela trideset godina poslije, 7. rujna 1956. godine.www.hrt.hr – Povijest HRT-a , pristupljeno 6. prosinca 2015. Zakonom koji je Hrvatski sabor donio 29. lipnja 1990. Radiotelevizija Zagreb (RTZ) preimenovana je u Hrvatsku radioteleviziju.Božidar Novak (gl. ur.): Leksikon radija i televizije, Zagreb: Masmedia/HRT 2006., str. 539, Odlukom Vlade RH, negdašnja je Poslovna jedinica Odašiljači i veze početkom travnja 2002. izdvojena iz sustava HRT-a i ustanovljena kao trgovačko društvo.LZMK – Hrvatska radio-televizija (HRT) , pristupljeno 18. veljače 2016.
Hrvatska radiotelevizija obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. U obavljanju svoje djelatnosti Hrvatska radiotelevizija neovisna je o svakome političkom utjecaju i komercijalnom interesu. U svojemu sastavu Hrvatska radiotelevizija osim televizije, radija i internetskih portala ima i Simfonijski orkestar HRT-a, Jazz orkestar HRT-a, Tamburaški orkestar HRT-a i Zbor HRT-a. Dana 25. svibnja 2012. arhiv televizijskoga i radijskoga programa te zbirka notnih zapisa glazbene proizvodnje dobili su status kulturnoga dobra.
Status joj je dodijeljen 2001. godine Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji. Tim Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona uređeni su djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada Hrvatske radiotelevizije. Na Hrvatsku radioteleviziju primjenjuju se i odredbe Zakona o elektroničkim medijima.
Povijest Radio Zagreb thumb|Halo, halo, ovdje Radio Zagreb – glas Božene Begović, 15. svibnja 1926., početak emitiranja programa Temelje radiodifuziji u Hrvata postavila je u ožujku 1924. skupina uglednih intelektualaca i poslovnih ljudi koja je osnovala Radio-klub Zagreb. Za predsjednika kluba izabran je astronom i fizičar dr. Oton Kučera. Radio-klub je imao 136 članova: 124 Zagrepčana i 12 članova iz drugih hrvatskih gradova. Izdavao je i časopis Radio-šport koji je imao važnu ulogu u promicanju radiodifuzije. Nakon dvogodišnjih napora, članovi Radio kluba uspjeli su pribaviti koncesiju i druge državne dozvole te utemeljiti Radio stanicu Zagreb. Odašiljanje je počelo 15. svibnja 1926. hrvatskom himnom i najavama ravnatelja dr. Ive Sterna i najavljivačice Božene Begović u 20:30 sati na srednjem valu od 350 metara. Stanica je otad kontinuirano odašiljala program. Na području tadašnje Zagrebačke direkcije pošta i telegrafa bilo je prijavljeno tek pedesetak radioprijamnika.mini|Spomen-ploča na zgradi na Trgu svetoga Marka 9 iz koje je Radio Zagreb započeo s emitiranjem.U sezoni 1927./28. telefonskim se vodom preko Beča stanica pridruživala u zajedničke emisije „Mreže srednjoeuropskih stanica” (Beč, Prag, Varšava, Budimpešta i druge), a u lipnju 1928. godine primljena je za punopravnog člana UIR-a (Union Internationale de Radiodifusion) u Ženevi, zastupajući ondašnju Kraljevinu SHS, u kojoj, kao ni u ostalim državama na prostoru Jugoistočne Europe, tada još nisu postojale druge radiodifuzne stanice. Tijekom prvih 14 godina svoga rada, Radio stanica Zagreb bila je u privatnom vlasništvu dioničkoga društva Radio Zagreb. Dana 1. svibnja 1940. Radio Zagreb izvlastila je Banovina Hrvatska. Preko Radija Zagreb Slavko Kvaternik je 10. travnja 1941. proglasio uspostavu NDH. Tijekom NDH Radio Zagreb je postao osnova na kojoj je nastao sustav radijskih postaja Hrvatski krugoval. U to se vrijeme Radio postaja Zagreb zvala Državna krugovalna postaja Zagreb. Nakon 1945. godine Radio Zagreb djeluje kao državno poduzeće, a kasnije kao društveno i javno poduzeće.
Prvo sjedište Radija Zagreb bilo je na adresi Markov trg 9, drugo u Vlaškoj ulici 116, a treće u Šubićevoj 20.
Osnutak Televizije Zagreb Dana 15. svibnja 1956., na 30. obljetnicu odašiljanja programa Radija Zagreb u Tomislavovom domu na Sljemenu, prvi je televizijski odašiljač u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i jugoistočnom dijelu Europe, počeo s radom. Osnivač i prvi glavni ravnatelj Radiotelevizije Zagreb bio je narodni heroj Ivan Šibl, po kojem se danas zove nagrada za životno djelo HRT-a. Prikazivanje Televizije Zagreb počelo je izravnim prijenosom svečanoga otvorenja Zagrebačkoga velesajma na južnoj obali Save 7. rujna 1956. godine. Redovito prikazivanje pokusnoga programa Zagrebačke televizije iz Jurišićeve 4 počelo je 19. studenog iste godine. Već 12. svibnja iduće godine prikazan je prvi izravni televizijski prijenos nogometne utakmice sa stadiona u Maksimiru, nakon kojega su slijedili prijenosi i drugih sportskih događaja. Već 14. srpnja izravno se prenosi međunarodno sportsko natjecanje Gymnaestrada, čime su s radom počela i prva reportažna kola.
Godine 1958. TV Zagreb dobila je svoj samostalni dnevnik odvojen od Jugoslavenske radiotelevizije, koji je kasnije ukinut u svrhu ujedinjenja Televizije Ljubljana, Zagreb i Beograd, pri čemu je snimanje dnevnika dodijeljeno Televiziji Beograd. Televizija pak postaje sve jača i utjecajnija tako da se 1962. godine u Radničkom domu u Šubićevoj počinje opremati novi, veliki studio. Te se godine 23. srpnja prvi put satelitom Telstar preuzima inozemni program. Veliki tehnološki zaokret događa se 8. travnja 1963. kad se prvi put prikazuje magnetoskopski snimljena emisija, a na Dan Radija i Televizije 15. svibnja 1966. novopostavljenim UHF odašiljačem od 10 KW na Sljemenu prvi se put prikazuje program u boji. Nakon toga, 1. listopada 1968., na Televiziji Zagreb pokrenut je i zaseban program dnevnika kojeg se prikazivalo svakodnevno.
RTZ (1970-e i 1980-e) mini|280px|Testna kartica koja se od osamdesetih pa gotovo do prijelaska na digitalno odašiljanje signala koristila na HRT-u. U središnjem dijelu testne kartice mijenjali su se natpisi, ovisno od naziva odašiljača i programa, od JRT ZGRB1/2/3, JRT HTV1/2/3, HTV1/2/3 pa do HRT1/2/3. Koristila se prilikom nekada uobičajenoga noćnog prekidanja i jutarnjega ili dnevnoga započinjanja prikazivanja programa kako bi se provjerila ispravnost prijenosa signala, ali i ispravnost prijema i prikaza istog na zaslonima s katodnom cijevi. U sedamdesetima slijedi rast programskih i kadrovskih potencijala. Dotada je većina zaposlenika dolazila na Televiziju s Radija, a tada u oba medija počinju stizati visokoobrazovani novinari i inženjeri izravno s fakulteta. Povremeno eksperimentalno emitiranje drugog programa Televizije Zagreb počelo je 27. kolovoza 1972. Također se postupno eksperimentira s programom u boji. Tih se godina ozbiljno razmišlja i o sjedinjavanju pogona na jednoj lokaciji, jer su u to vrijeme redakcije i pogoni raštrkani na više od 20 mjesta po cijelome Zagrebu. Televizija Zagreb počela je raditi u Jurišićevoj 4, zatim u Šubićevoj 20 i obližnjem Radničkom domu, dok je sjedište bilo u Dežmanovoj 10. Televizijski studiji bili su jedno vrijeme u adaptiranim prostorima istočne zgrade Strojarsko-brodograđevnog fakulteta (današnjeg FSB-a). Gradnja Doma Radiotelevizije na Prisavlju počinje polaganjem kamena temeljca 2. travnja 1975.
Kraj sedamdesetih važan je zbog velikoga zaokreta Televizije u tehničko-tehnološkom pristupu. TVZ uvodi sustav elektroničkoga prikupljanja vijesti, tzv. ENG (Electronic News Gathering), a većina snimatelja i montažera s filma prelazi na elektroniku. To je i razdoblje velikih projekata, poput Konferencije Pokreta nesvrstanih u Colombu 1976. i Mediteranskih igara u Splitu 1979. Već od 1983. postupno se dijelovi programa i tehnike sele u novi Dom na Prisavlju. Dva su sportska događaja osamdesetih ostala upamćena kao vrlo uspješni pothvati djelatnika Radija i Televizije Zagreb: praćenje događanja i prijenosi sportskih natjecanja na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. i Univerzijade u Zagrebu 1987. Tek 1988. počinje stalna proizvodnja i prikazivanje televizijskoga programa s Prisavlja, kada počinje i pokusno prikazivanje Trećega programa Televizije Zagreb.
1990-e i Domovinski rat Dana 29. lipnja 1990. Hrvatski sabor izglasao je Zakon kojim je Radiotelevizija Zagreb preimenovana u Hrvatsku radioteleviziju. Te je godine 30. travnja uveden teletekst kao stalni televizijski servis, a 4. svibnja 1990., prigodom održavanja natjecanja za Pjesmu Eurovizije u Zagrebu, puštena je u rad odašiljačko-prijamna satelitska stanica na Prisavlju. Uz veliki organizacijski pothvat i uspješno ostvarenje i prenošnje Pjesme Eurovizije u Zagrebu, HRT te godine postavlja nove standarde sportskih prijenosa praćenjem Europskoga prvenstva u atletici održanoga u Splitu.
Tijekom Domovinskoga rata od srpnja 1991. do veljače 1992. zaposjednuto je ili uništeno 80 % odašiljačkih objekata HRT-a. Petnaest velikih odašiljača i tridesetak pretvarača je izvan upotrebe, a 16. rujna i 4. listopada 1991. raketiran je i središnji odašiljač, Radiotelevizijski toranj Sljeme. Sve to vrijeme odašiljanje programa je bilo prekinuto samo jednom, 4. listopada na 15 minuta nakon bombardiranja odašiljača Sljeme. Većina dostupnih objekata popravljena je tijekom 1992., a dotada je program prikazivan smanjenom snagom ili s pričuvnih lokacija. HRT počinje analogno prikazivanje preko satelita Eutelsat 1 29. kolovoza 1991. uz usluge Austria Telecoma, a od 19. lipnja 1992. službu preuzima vlastita satelitska postaja na Eutelsatu 2. Hrvatska radiotelevizija je te godine i službeno istupila iz JRT-a. Početkom 1995. u Dom Radiotelevizije na Prisavlju seli se i Radio te je prvi put u povijesti većina djelatnosti Hrvatske radiotelevizije smještena na jednome mjestu. Tijekom čitavoga Domovinskoga rata HRT osobito doprinosi ratnim naporima i očuvanju morala gledatelja posebnim programom, poput programa Za slobodu, Gardijada i sl. Posebno je bila bitna pobjeda u medijskom ratu protiv Srbije, u kojem je veliku ulogu odigrala emisija Slikom na sliku. Tijekom agresije na Hrvatsku smrtno je stradalo 14 novinara i tehničara HRT-a.
HRT (2000. – danas) Liberalizacijom televizijskoga prostora u Republici Hrvatskoj i osnivanjem komercijalnih TV kuća, HRT dobiva konkurenciju. Istodobno gubi koncesiju na treći televizijski program. Godine 2010. počinje prijelaz s analognoga na digitalni TV signal u Hrvatskoj, što je dovršeno 2011. godine.
Dana 1. siječnja 2018. godine Hrvatska radiotelevizija pokrenula je peti televizijski program pod nazivom HRT 5, a danas je HRT International namijenjen Hrvatima izvan Republike Hrvatske te međunarodnoj javnosti.
U svibnju 2020. godine HRT International kanali i radio mijenjaju HRT International i Glas Hrvatske.
Početkom 2023. godine s emitiranjem su započeli specijalizirani glazbeni kanali Hrvatski radio Klasik i Hrvatski radio Pop. A od 1. veljače su krenula još 4 kanala: HR Rock, HR Klape, HR Jazz, HR Zvuci tamburice.
Također, na Badnjak se pokreće kanal Božić dolazi.
Organizacija Tijela Hrvatske radiotelevizije su: Glavni ravnatelj HRT-a, Ravnateljstvo HRT-a, Nadzorni odbor HRT-a i Programsko vijeće HRT-a.
Glavni ravnatelj HRT-a