Deklaracija o zajedničkom jeziku

mini|Na konferenciji za medije 30. ožujka 2017. predstavljena je Deklaracija o zajedničkom jezikuthumb|right|220px|Veliki medijski interes na predstavljanju Deklaracije Deklaracija o zajedničkom jeziku je objavljena 2017. godine od strane intelektualaca i nevladinih udruga s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije koji su surađivali u sklopu projekta "Jezici i nacionalizmi" održavanog tijekom 2016. i 2017. godine u tim državama. Deklaracija navodi da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi imaju zajednički jezik policentričnog tipa kakav je primjerice njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski i portugalski. Prije bilo kakve javne prezentacije Deklaraciju je potpisalo preko 200 poznatih pisaca, znanstvenika, novinara, aktivista i ostalih javnih osoba iz četiriju zemalja. Poslije je Dekleracija dobila još 10.000 potpisa iz cijele regije. Nakon objave u Hrvatskoj je naišla na brojna odobravanja,, od minute 3:35 ali i na osudu, često već i prije nego što se mogla čitati, od minute 7:19od strane konzervativnih i politički desno orijentiranih pojedinaca iz jezikoslovne strukeKovačec o “Deklaraciji o zajedničkom jeziku“: To je skup iskompleksiranih ideja koji se ne temelji ni na kakvoj objektivnoj stvarnosti, objavljeno 28. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.Marko Alerić: 'Deklaracija je novi pokušaj buđenja ideje jugoslavenstva', objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.Ranko Matasović: Potakne li Deklaracija ikakve političke promjene, dogodit će se to u Bosni i Hercegovini, objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017., političara desnice poput tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović'Deklaracija o zajedničkom jeziku je sasvim marginalna stvar o kojoj se ne treba raspravljati', objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017. i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića,'Kako bih to podržavao? Tko to može podržati u Hrvatskoj?', objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017. te bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića,Deklaracija jugoslavenski koncept vraća gdje je i nastao, u filologiju i kulturu, objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017. i tadašnje ministrice Nine Obuljen Koržinek,Ministrica Obuljen Koržinek: Deklaracija o zajedničkom jeziku politička je inicijativa, objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017. kao i tadašnjeg predsjednika HAZU Zvonka Kusića te pojedinih urednika i medija.

Pored obrazovne uloge, cilj Deklaracije je poticanje dijaloga o jeziku bez okova nacionalizma i doprinošenje procesu pomirenja među narodima. Deset godina nakon njenog objavljivanja sprovedeno ispitivanje pokazuje da „je Deklaracija o zajedničkom jeziku u praksi bila uspješna“ jer se reflektira u pogledu mladih ljudi u Zagrebu na jezik.

Pozadina

Međunarodni projekt »Jezici i nacionalizmi«

Deklaracija je potekla iz međunarodnog projekta Jezici i nacionalizmi unutar kojeg su se održavale konferencije u četiri zemlje kroz 2016. godinu koje su dale uvid u trenutno stanje i izazove. Projekt je bio inspiriran hit-knjigom Jezik i nacionalizam hrvatske lingvistice Snježane Kordić, od minute 1:03 a organizirale su ga četiri nevladine udruge iz svake zemlje koja je bila uključena: Udruga Kurs iz Splita, Udruženje Krokodil iz Beograda, Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice te PEN Centar BIH iz Sarajeva. Interdisciplinarni niz stručnih konferencija održan je u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu uz sudjelovanje lingvista, novinara, antropologa i drugih. Konferencije je pratila brojna zainteresirana publika koja je i aktivno sudjelovala iznošenjem svojih zapažanja i komentara. Naslovi rasprava na konferencijama bili su sljedeći: Serija stručnih konferencija projekta "Jezici i nacionalizmi" Mjesto Tema rasprave Datum Podgorica Govori li svaki narod u Crnoj Gori drugim jezikom? 21. travnja 2016.Jezici i nacionalizmi – prva konferencija u Podgorici, objavljeno 15. travnja 2016., pristupljeno 1. travnja 2017. Kakav je smisao povećavanja jezičkih razlika? 22. travnja 2016. Split Prijeti li anarhija ako ne propisujemo kako govoriti? 19. svibnja 2016. Što ako Hrvati i Srbi imaju zajednički jezik? 20. svibnja 2016. Beograd Ko kome krade jezik? 5. listopada 2016. Ideologija ispravnog jezika 6. listopada 2016. Sarajevo Političke manipulacije temom jezika 23. studenoga 2016.„Jezici i nacionalizmi“ – Sarajevska konferencija, objavljeno 17. studenoga 2016., pristupljeno 1. travnja 2017. Lektori kao utjerivači nacionalnosti 24. studenoga 2016.

Izrada U izradi Deklaracije sudjelovalo je preko 30 stručnjaka, od čega su polovica bili jezikoslovci raznih nacionalnosti iz četiri države, te je proces pisanja trajao četiri mjeseca. Inicijativa je nastala neposredno nakon posljednje konferencije Jezika i nacionalizama, minuta 1.50 od minute 13:54 kada su mladi ljudi iz publike osmislili ideju o stvaranju teksta koji bi potaknuo promjenu jezične politike u sve četiri zemlje, od minute 10:00. a kao poticaj za akciju „kod mladih inicijatora određenu ulogu je odigralo i cenzorsko ponašanje urednice časopisa 'Jezik' Sande Ham“. Ideju da se tekst nazove Deklaracija o zajedničkom jeziku predložio je mostarski Hrvat, tada student Nikola Vučić, od minute 1:05:45 a potom su inicijalnu verziju teksta predali profesionalnim jezikoslovcima na pregled. Kao nastavak projekta Jezici i nacionalizmi, grupacija stručnjaka raznih nacionalnosti iz sve četiri zemlje se oformila kako bi radila na konačnoj inačici Deklaracije 16. i 17. siječnja u Zagrebu. Zbog toga se nekada koristi i naziv Zagrebačka deklaracija. Nakon sastanka tekst je poslan na kritičku procjenu dvadesetak savjetnika, čiji neki prijedlozi su zatim ugrađeni u završnu verziju teksta. od minute 5:14

Sadržaj U Deklaraciji se konstatira da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi imaju zajednički standardni jezik policentričnog tipa. min 0.13 U njoj se ističe činjenica da se sva četiri naroda mogu međusobno sporazumjeti bez korištenja prevoditelja zahvaljujući međusobnoj razumljivosti jezika, što je jedan od ključnih kriterija u raspravama je li riječ o jednom ili o nekoliko jezika. Ističe se i „da je riječ o jednoj lingvističkoj osnovici koja je spomenuta u deklaraciji donesenoj prije pedeset godina“. Također se konstatira da je trenutna jezična politika naglašavanja razlika dovela do raznih negativnih pojava u svakodnevnici,, od minute 20:02 te da se jezično izražavanje nameće kao kriterij etničke pripadnosti i doživljava kao pokazivanje političke lojalnosti. Deklaracija „ispravlja netočnost iz stare Deklaracije da se narod i jezik podudaraju, jer to je deplasirano tvrditi u 21. stoljeću, kad imamo mnogobrojne primjere iz čitavog svijeta za suprotno“. Nova Deklaracija podsjeća i da svaka država ili nacija može samostalno kodificirati vlastitu varijantu zajedničkog jezika, pri čemu sve četiri standardne varijante imaju jednaki status. od minute 1:07 od minute 0.25 Deklaracija poziva na ukidanje svih oblika jezične segregacije i diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama,, od minute 2:32 jer npr. „segregacija učenika po nacionalnosti u školama pod izlikom da govore drugim jezikom provodi se u Vukovaru i još nekim mjestima u Hrvatskoj“. Također se Deklaracija zalaže za slobodu individualnog izbora riječi i poštivanje jezične raznolikosti. A sastavljači su procijenili da s obzirom na učinak intenzivne ideološke propagande „ova Deklaracija s pravom ne ulazi u pitanje naziva jezika jer se oko toga ljudi ne mogu složiti“.

Prezentacija

Na promociji Deklaracije u Sarajevu upriličena je konferencija za medije i dvije panel diskusije za javnost s naslovima "Što je zajednički jezik?" i "Jezik i budućnost". Održan je okrugli stol o Deklaraciji i u Zagrebu u okviru 10. Subverzivnog festivala pod naslovom "Jezik i nacionalizam". Zatim je održana debata na književnom Festivalu Krokodil u Beogradu pod naslovom "O Deklaraciji o zajedničkom jeziku i drugim demonima". Nakon toga je u Novom Sadu na festivalu Exit održana tribina "Čiji je naš jezik?", a na Regionalnoj književnoj konferenciji Book Talk panel "Koji su dometi Deklaracije o zajedničkom jeziku". I u Crnoj Gori održan je okrugli stol o Deklaraciji u okviru 7. Njegoševih dana. Krajem iste kalendarske godine u okviru 6. Otvorenog sveučilišta u Sarajevu održana je rasprava "Što da se radi s jezikom: tko (ne) govori zajednički?". 1:48 minuta

Serija tribina o Deklaraciji u 2017. Mjesto Naziv tribine Manifestacija Datum Sarajevo Što je zajednički jezik? Predstavljanje Deklaracije 30. ožujka 2017. Jezik i budućnost Tko (ne) govori zajednički? Otvoreno sveučilište 10. studenog 2017. Zagreb Jezik i nacionalizam Subversive Festival 19. svibnja 2017. Beograd O Deklaraciji o zajedničkom jeziku i drugim demonima Festival Krokodil 18. lipnja 2017. Novi Sad Čiji je naš jezik? Festival Exit 8. srpnja 2017. Koji su dometi Deklaracije o zajedničkom jeziku? Book Talk 29. rujna 2017. Kotor Deklaracija o zajedničkom jeziku Njegoševi dani 1. rujna 2017.

Naredne 2018. godine održan je niz plenarnih predavanja o Deklaraciji na znanstvenim konferencijama na sveučilištima raznih EU zemalja, a potom i na sveučilištima u Japanu. Povodom druge obljetnice također su održane tribine: u Beču promocija Deklaracije - naslov tribine bio je "Jezik i nacionalizmi: da li se razumijemo?" i u Zagrebu pod naslovom "Jedan jezik ili više jezika: rasprava o Deklaraciji o zajedničkom jeziku", u organizaciji Saveza studentskih udruga Filozofskog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta. traje 2 sata

Potpisnici mini|216x216px|Skupljanje potpisa za Deklaraciju o zajedničkom jeziku

Budući „da je, upravo poput sadašnje Deklaracije, Krleža isticao da su ‘hrvatski i srpski jedan jezik’“, ne iznenađuje da su Deklaraciju potpisali brojni hrvatski pisci, velikim dijelom iz Hrvatskog društva pisaca. S Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu potpisala ju je članica HAZU Maša Kolanović kao predstavnica Katedre za noviju hrvatsku književnost, također i Tomislav Bogdan s Katedre za stariju hrvatsku književnost, zatim s Odsjeka za slavistiku Đurđica Čilić Škeljo itd. Među potpisnicima su i profesori s drugih fakulteta Zagrebačkog sveučilišta. Od hrvatskih jezikoslovaca prve su ju potpisale Dunja Jutronić i Snježana Kordić, a iz Bosne i Hercegovine npr. kao predstavnik hrvatskih jezikoslovaca Josip Baotić, bošnjačkih Senahid Halilović i srpskih Miloš Okuka, iz Srbije Ivan Klajn i Ljiljana Subotić, iz Crne Gore Igor Lakić i Rajka Glušica itd. Ugledni britanski sociolingvist Peter Trudgill zaključuje da „lingvisti su dobro zastupljeni na listi potpisnika“. Posebno je odjeknulo da je i najpoznatiji lingvist u svijetu „Noam Chomsky potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku“ „zajedno s preko pedeset drugih lingvista“.

Neki od potpisnika Deklaracije o kojima postoji članak na ovoj Wikipediji: thumb|right|140px|Noam Chomsky 2017. (potpisnik Deklaracije) Dritan Abazović Vladimir Arsenijević Reuf Bajrović Boris Bakal Snježana Banović Lana Barić Svetislav Basara Sandra Benčić Tatjana Bezjak Ivana Bodrožić Balša Brković Nikša Butijer Nemanja Cvijanović Nadežda Čačinovič Marinko Čulić Bora Ćosić Edvin Kanka Ćudić Filip David Boris Dežulović Jasna Diklić Rade Dragojević Daša Drndić Milan Dunović Ferida Duraković Ella Dvornik Krešimir Galović Zdravko Grebo Rajko Grlić Tatjana Gromača Igor Grubić Dinko Gruhonjić Nihad Hasanović Viktor Ivančić Željko Ivanković Rada Iveković Dejan Jović Hrvoje Jurić Adela Jušić Damir Karakaš Mirjana Karanović Dženana Karup Druško Enver Kazaz Željko Komšić Denis Krašković Pero Kvesić Predrag Lucić Elvis Ljajić Domagoj Margetić Goran Marković Damir Markovina Dragan Markovina Vilim Matula Dragoljub Mićunović Dino Mustafić Stanislava Nikolić Aras Marko Oršolić Nela Pamuković Teofil Pančić Jurica Pavičić Borka Pavićević Vesna Pešić Drago Pilsel Edo Popović Aljoša Pužar Milan Rakovac Šerbo Rastoder Vedrana Rudan Milena Rudež Borka Rudić Ivana Sajko Sanja Sarnavka