Philip Seymour Hoffman (23. srpnja 1967. – 2. veljače 2014.) bio je američki glumac, redatelj i producent na filmu i u kazalištu. Najviše poznat po karakternim ulogama koje su obično uključivale likove s dna društva, Hoffman je snimio brojne filmove od ranih 90-ih godina prošlog stoljeća pa sve do svoje smrti u 46-oj godini života.
Opčinjen kazalištem još od tinejdžerskih dana, Hoffman je studirao glumu na njujorškom sveučilištu Tisch School of the Arts. Svoju je televizijsku karijeru započeo 1991. godine u epizodi serije Zakon i red, a u filmovima se započeo pojavljivati godinu dana kasnije. Za nastupe u sporednim ulogama bio je izrazito cijenjen, a ponajprije se to odnosi na uloge u filmovima kao što su Kralj pornića (1997.), Sreća (1998.), Patch Adams (1998.), Veliki Lebowski (1998.), Magnolija (1999.), Talentirani gospodin Ripley (1999.), Korak do slave (2000.), Pijani od ljubavi (2002.) i Napokon Polly (2004.). Povremeno se pojavljivao i u glavnim ulogama, a za portret književnika Trumana Capotea u filmu Capote iz 2005. godine osvojio je mnogobrojna filmska priznanja i počasti, uključujući i prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje glavne muške uloge. Nakon tog uspjeha, Hoffman je nastavio nizati hvaljene performanse, a još će tri puta biti nominiran za Oscara u kategoriji sporedne muške uloge: kao brutalno iskreni djelatnik CIA-e u humorističnom trileru Rat Charlieja Wilsona (2007.), svećenik optužen za pedofiliju u drami Sumnja (2008.) te kao karizmatični voditelj scijentološkog pokreta u filmu Master (2012.).
Premda je većinom glumio u filmovima nezavisne produkcije, uključujući naslove poput Obitelj Savage (2007.) i Sinegdoha, New York (2008.), Hoffman se također pojavljivao i u holivudskim blockbusterima poput Twistera iz 1996. ili Nemoguće misije III iz 2006. godine, a svoju je posljednju ulogu odigrao kao Plutarch Heavensbee u filmskom serijalu Igre gladi (2013. – 2015.). Film Jack Goes Boating iz 2010. godine označio je Hoffmanov redateljski debi. Hoffman je također bio cijenjeni kazališni glumac i redatelj. Godine 1995. pridružio se kazališnoj skupini Broadway LAByrinth u kojoj je režirao, producirao te glumio u brojnim produkcijama. Za svoje tri uloge u brodvejskim predstavama - True West iz 2000., Long Day's Journey into Night iz 2003. te Death of a Salesman iz 2012. godine - zaradio je nominacije za nagradu Tony.
Još kao mladić Hoffman se učestalo borio s ovisnošću o drogi, a nakon što je godinama bio trijezan ponovno se vratio ovisnosti 2013. godine. U veljači 2014. godine pronađen je mrtav s iglom heroina u ruci, premda je kao službeni uzrok smrti proglašena mješavina raznih vrsta droge. Zapamćen zbog svojih neustrašivih portreta likova upitnog morala kojima je uvijek davao iskrenu dubinu i humanost, New York Times je u svojoj osmrtnici opisao Hoffmana kao "možda i najambicioznijeg i najvoljenijeg američkog glumca svoje generacije".
Rani život Hoffman je rođen 23. srpnja 1967. godine u Rochesteru, predgrađu Fairporta u državi New York. Njegova majka Marilyn O'Connor (rođena Loucks) dolazi iz obližnjeg sela Waterloo, a radila je kao profesorica u osnovnoj školi prije nego što je postala odvjetnica i u konačnica sutkinja obiteljskog suda. Njegov otac, Gordon Stowell Hoffman, rodom je iz Geneve (država New York), a radio je za korporaciju Xerox. Uz jednog brata, Gordyja, Hoffman je imao i dvije sestre - Jill i Emily.
Hoffman je kršten kao rimokatolik, a kao dijete je odlazio na mise premda nije imao pretjerano religijsko odrastanje. Njegovi roditelji razveli su se kad mu je bilo devet godina, a sva djeca ostala su živjeti s majkom. Hoffmanova najveća strast kao dijete bio je sport, prvenstveno hrvanje i bejzbol, ali s 12 godina gledao je kazališnu predstavu All My Sons autora Arthura Millera i postao opčinjen. U intervjuu iz 2008. godine prisjetio se: "To iskustvo me u potpunosti promijenilo. Kao da sam ugledao čudo." Hoffman je zavolio kazalište kojeg je sa svojom majkom nastavio redovito posjećivati. Prisjećao se da su produkcije predstava Quilters te Alms for the Middle Class djelovale vrlo inspirirajuće na njega samoga, pogotovo potonja u kojoj je kao tinejdžer nastupio Robert Downey, Jr. U 14-oj godini, Hoffman je doživio ozljedu vrata kojom je njegova sportska karijera okončala pa je započeo razmišljati o glumi. Nakon što ga je majka ohrabrila, pridružio se dramskom klubu, ali je kasnije priznao da je glavni razlog pridruživanja bila djevojka u koju se u to vrijeme zaljubio.
S vremenom gluma mu je postala najveća strast: "Volio sam prijateljstvo koje je proizlazilo iz svega toga, pogotovo ljude pa sam tada odlučio da je to ono što želim raditi u životu". U dobi od 17 godina izabran je za pohađanje škole Summer School of the Arts u Saratoga Springsu 1984. godine gdje je upoznao svoje buduće kolege Bennetta Millera i Dana Futtermana (Miller će kasnije režirati, a Futterman napisati film Capote za koji će Hoffman osvojiti prestižnu filmsku nagradu Oscar). Miller je kasnije komentirao Hoffmanovu popularnost u to vrijeme: "Kod njega nas je najviše privukla činjenica što je Hoffman bio ozbiljan u onome što radi. Čak i tada, tako mlad, bio je pun strasti." Hoffman se prijavio na nekoliko dramskih sveučilišta, a u konačnici je primljen na njujorško sveučilište Tisch School of the Arts. Dok je istovremeno završavao srednju školu u Fairportu i pohađao dramski program, nastavio je s ljetnim programom u kazalištu Square Theatre. Hoffman se oduvijek s radošću prisjećao vremena dok je pohađao njujorško sveučilište kada je samog sebe uzdržavao radom kao vratar. Skupa s prijateljima osnovao je glumačku skupinu Bullstoi Ensemble. Dramsku diplomu dobio je 1989. godine.
Karijera Rane godine (1991. – 1995.) Nakon što je diplomirao, Hoffman je radio u off-Broadway kazalištu, a dodatni novac zarađivao je obavljajući razne druge poslove. Debi na televiziji doživio je 1991. godine u seriji Zakon i red, točnije u epizodi "The Violence of Summer" u kojoj glumi čovjeka optuženog za silovanje. Sljedeće godine ostvario je svoj filmski debi pod imenom "Phil Hoffman" u filmu nezavisne produkcije Triple Bogey on a Par Five Hole. Nakon toga odlučio je uzeti djedovo ime Seymour kako bi izbjegao konfuziju s još jednim glumcem koji je dijelio isto ime. Ubrzo potom uslijedio je niz manjih uloga koje uključuju filmove poput My New Gun te komediju Leap of Faith u kojoj je glumio Steve Martin. Međutim, nastup u filmu Miris žene iz 1992. godine (za koji je Al Pacino osvojio svog prvog Oscara) označio je prekretnicu u Hoffmanovoj karijeri. Za ulogu razmaženog studentskog bogataša Hoffman je morao doći na audicije čak pet puta. Film je na svjetskim kino blagajnama u konačnici utržio 134 milijuna dolara i time je postao prvim filmom u kojem je Hoffmanov glumački talent bio primijećen. U jednom od mnogobrojnih intervjua Hoffman će kasnije za Miris žene izjaviti: "Da nisam dobio ulogu u tom filmu, ne bih bio ovdje gdje sam danas." U to vrijeme odlučio je napustiti posao u dućanu u kojem je radio i u potpunosti se posvetiti profesionalnoj glumi.
Tijekom ranih 90-ih godina prošlog stoljeća Hoffman je nastavio nastupati u manjim ulogama. Nakon što se pojavio u filmu Joey Breaker te tinejdžerskom hororu o zombijima My Boyfriend's Back kojeg su kritičari doslovno sasjekli novu veću ulogu ostvario je kao bogati prijatelj lika Johna Cusacka u kriminalističkoj komediji Lova do krova. Godine 1994. glumio je neiskusnog mafijaša u kriminalističkom trileru Bijeg s Alecom Baldwinom i Kim Basinger u glavnim ulogama, a također je nastupio i s Andyjem Garcijom i Meg Ryan u romantičnoj drami Kad muškarac voli ženu. Ist godine glumio je i policijskog zamjenika kojeg udari lik Paula Newmana (inače jedan od Hoffmanovih glumačkih idola) u drami Ničija budala.
I dalje smatrajući da je rad u kazalištu iznimno značajan za njegovu karijeru, Hoffman se 1995. godine pridružio kazališnoj skupini LAByrinth iz New Yorka. Njezinim je članom ostao sve do svoje smrti, a uz nastup u mnogobrojnim produkcijama, kasnije je postao njezin umjetnički direktor skupa s Johnom Ortizom te je tijekom godina režirao mnoge predstave. Hoffmanova jedina filmska uloga 1995. godine bila je u 22-minutnoj kratkoj komediji naziva The Fifteen Minute Hamlet koja je filmsku industriju prikazala na iznimno satiričan način u elizabetanskom stilu.
Karijera u usponu (1996. – 1999.) U razdoblju od travnja do svibnja 1996. godine, Hoffman je nastupao u kazalištu Joseph Papp Public Theater na produkciji predstave The Striker autorice Caryl Churchill u produkciji Marka Winga-Daveyja. Nakon toga, a zahvaljujući radu na filmu Miris žene, scenarist i redatelj Paul Thomas Anderson pozvao ga je da nastupi u njegovom debiju Teška osmica. Iako je uloga bila iznimno mala, njome je započela najvažnija suradnja Hoffmanove glumačke karijere. Prije nego što je zacementirao partnerstvo s Andersonom, Hoffman se iste godine pojavio u jednom od najvećih filmskih blockbustera - Twisteru, u kojem je glumio aljkavog i hiperaktivnog gonitelja oluja uz bok Helen Hunt i Billu Paxtonu. Prema anketi časopisa People na Twitteru i Facebooku, Twister je film po kojem je širokoj populaciji Hoffman najviše poznat. Ponovna suradnja s Andersonom dogodila se na njegovom drugom filmu, Kralju pornića, u kojem se radnja vrti oko zlatnog doba pornografske industrije. U filmu su u glavnim ulogama nastupili Mark Wahlberg, Julianne Moore i Burt Reynolds, a Hoffman je glumio operatera za vrijeme snimanja filmova kojeg je David Fear iz magazina Rolling Stone opisao kao "potpunog, besramnog pušioničara" koji pokušava zavesti Wahlbergov lik. Uglavnom zadobivši pozitivne ocjene kritičara, film je postigao kultni status, a također se spominje i kao prvi uradak u kojem je Hoffman pokazao svoj puni glumački talent. Fear je posebno naglašavao "ogoljenu emociju" uloge. Hoffman je kasnije izjavio u mnogim intervjuima da se divio Andersonu kao redatelju i da ga ne može usporediti s niti jednim drugim s kojim je radio.
Hoffman se tijekom 1998. godine pojavio u pet filmova. U kriminalističkom trileru Montana te u romantičnoj komediji Sljedeća postaja: Zemlja čudesa nastupio je u sporednim ulogama, a oba filma doživjela su komercijalni neuspjeh. To se, međutim, ne može reći za njegov sljedeći film - mračnu komediju Veliki Lebowski braće Coen. Hoffman je dugo vremena bio obožavatelj njihovih filmova te je uživao u zajedničkom radu. U filmu je Hoffman glumio uz Jeffa Bridgesa i Johna Goodmana, a tumačio je lik Brandta, osobnog asistenta naslovnog lika filma. Premda se radilo o relativno maloj ulozi, Hoffman je tvrdio da je upravo po njoj bio najpoznatiji, jer se radi o filmu koji je dosegnuo kultni status i veliki broj obožavatelja diljem svijeta. Između ožujka i travnja 1998. godine Hoffman se pojavio preko 30 puta u predstavi Shopping and Fucking u produkciji Marka Ravenhilla u kazalištu New York Theatre Workshop glumeći bivšeg ovisnika o heroinu.