Tamjanovo drvo (tamjan, tamjanovac, lat. Boswellia), biljni rod iz porodice Burseraceae kojemu pripada 18 vrsta vazdazelenog grmlja i manjeg drveća Azije i tropske Afrike. Karakteristike su mu neparno perasti listovi, maleni cvjetovi, koštuničav plod, kao i mliječni sok koji se skrutne u mirisnu smolu nakon što se zareže kora. Ova smola poznata je kao tamjan, a najpoznatija među njima je smola arapskog tamjanovca.
Ova smola dobiva se od gotovo svih vrsta tamjanovaca, među njima i od indijskog tamjanovca (B. serrata), koptskog ili somalskog tamjanovca (B. frereana), kenijskog tamjanovca (B. neglecta) i sudanskog tamjanovca ili slonovog drveta (B. papyrifera).Sveta biljka raznolike primjene Osim u vjerskim obredima koji se s tamjanom obavljaju još od vremena Asiraca, tamjan je koristio i kao novac, a dobro je poznata i njegova ljekovitost.
Morfologija Boswellia je rod iz porodice Burseraceae. Obuhvaća grmove i stabla, često prilagođena vrlo suhim i kamenitim staništima. Neke vrste mogu rasti čak na kamenim liticama, gdje se pri dnu debla razvijaju zadebljale pričvrsne strukture, kao neka vrsta prirodnih „hvatišta”, kojima se biljka drži za stijenu.
Kora je izvana različito obojena, ali je često papirasta i ljušti se. Iz stabla curi smola, vodenasta do mliječna, a kod nekih vrsta izrazito aromatična. Upravo se od nekih vrsta roda Boswellia dobiva tamjan, odnosno frankincense.
Listovi su listopadni, najčešće skupljeni na krajevima zadebljalih kratkih izbojaka. Obično su neparno perasti, ali rjeđe mogu biti trodijelni, jednolisni ili nejednako trodijelni. Peteljka i lisna os ponekad su krilati. Palistići se katkad razvijaju, ali brzo otpadaju. Liske su obično gotovo sjedeće, a rub im može biti cjelovit, pilast, rjeđe narovašen ili zupčast. Završne žilice u listu račvaju se jedanput ili dvaput.
Cvatovi se razvijaju zajedno s listovima ili još prije njih. Smješteni su u pazušcima listova ili pri vrhu izbojaka, često kao prividni grozdovi ili prividni klasovi.
Cvijet je peteročlan, s preklopljenim dijelovima ocvijeća. Čaška je plitko čašasta, a latice su često pri osnovi sužene u mali „noktić”. Prašnici su raspoređeni u dva kruga; mogu biti približno jednaki ili međusobno različiti. Umetnuti su s vanjske strane cvjetnog diska ili ispod njegove osnove. Disk je smješten unutar kruga prašnika, prstenast je i gol, a rijetko srasta s cvjetištem pa tvori kratki hipantij.
Plodnica je sjedeća i najčešće ima tri pretinca, iako broj može varirati od 2 do 8. Njuška tučka obično je trorežnjevita.
Plod je posebna pseudokapsula, oblika od turbanskog do kruškolikog, obično trokutasta u presjeku. Otvara se po pregradama, odozdo prema vrhu, i oslobađa koštice. U sredini ploda ostaje trajni središnji stupić, kolumela, s kratkim bočnim krilcima pregrada, koliko ima i pretinaca.
Koštice su slabo pričvršćene za placentu blizu vrha. U osnovi su obrnuto jajaste, ali često leđno spljoštene; katkad su na krajevima ili sa strana blago rožaste. U početku mogu imati krhko, privremeno krilce koje kasnije otpada.
Supke su vrlo osebujne: presavijene su i dlanasto tro- ili peterorežnjevite, ponekad dlanasto razdijeljene, ili trorežnjevite s vanjskim režnjevima dodatno rascijepljenima.
Kromosomski broj je n = 22. Rod ima oko 20 vrsta, rasprostranjenih u suhim područjima od Obale Bjelokosti preko Arabije i Indije, pa južno do sjeveroistočne Tanzanije.Burseraceae, pristupljeno 17. lipnja 2026.
Galerija
Vrste
Sinonimi Homotipski: Libanotus Stackh. in De Liban: 13 (1814), nom. illeg. superfl. Heterotipski: Libanus Colebr. in Asiat. Res. 9: 382 (1807), not validly publ. Ploesslea Endl. in S.L.Endlicher & E.Fenzl, Nov. Stirp. Dec.: 38 (1839)
Izvori
Kategorija:Rodovi Garuginae