Zadar je grad te političko, kulturno, trgovačko, industrijsko, obrazovno i prometno središte Zadarske županije. Također je prijestolnica Zadarske nadbiskupije u Hrvatskoj. Smješten je na Jadranskom moru, na sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara. Sam grad se prostire na 25 km², sa 70.829 stanovnika u 2021., što ga čini drugim najvećim gradom u Dalmaciji i petim najvećim gradom u državi.
Područje današnjeg Zadra najranije dokaze o ljudskome životu vuče iz mlađeg kamenoga doba. Zadar svoje podrijetlo vuče od 9. st. pr. Kr. kao naselje ilirskoga plemena Liburna nazvan Iader. Godine 59. pr. Kr. preimenovan je u Iadera (Jadera) kada je postao rimski municipij. Godine 48. pr. Kr. postao je rimska kolonija. Za vrijeme rimske vladavine Zadar dobiva obilježja tradicijskog starorimskoga grada s pravilnom cestovnom mrežom, javnim trgom (forumom) i povišenim kapitolijem s hramom. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva 476., Zadar postaje prijestolnica bizantske teme Dalmacije.
Početkom 9. stoljeća Zadar je nakratko došao pod franačku vlast. Prvi hrvatski vladari nakratko su stekli vlast nad gradom u 10. stoljeću. Godine 998. Zadar je prisegnuo na vjernost duždu Petru II. Orseolu i postao vazal Mletačke Republike. Godine 1186. stavlja se pod zaštitu ugarsko-hrvatskog kralja Bele III.
Godine 1202. Mlečani su uz pomoć križara ponovno osvojili i opljačkali Zadar. Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo je ponovno preuzelo kontrolu nad gradom 1358., kada ga je zauzeo kralj Ludovik I. Anžuvinac. Kralj Ladislav Napuljski je 1409. prodao Dalmaciju Mlečanima. Kada je Osmansko Carstvo početkom 16. stoljeća osvojilo zadarsko zaleđe, grad je postao važno uporište koje je osiguravalo mletačku trgovinu na Jadranu, administrativno i kulturno središte mletačkih posjeda u Dalmaciji. To je potaknulo okruženje u kojem su umjetnost i književnost mogle cvjetati, a između 15. i 17. stoljeća Zadar je došao pod utjecaj renesanse, iznjedrivši mnoge važne talijanske renesansne osobe kao što su Giorgio Ventura i Giovanni Francesco Fortunio, koji su napisali prvu talijansku gramatiku, te mnogi hrvatski književnici, kao što su Petar Zoranić, Brne Krnarutić, Juraj Baraković i Šime Budinić, koji su pisali na hrvatskom jeziku. Nakon pada Venecije 1797. godine, Zadar je do 1918. godine, osim u razdoblju kratkotrajne francuske vladavine i Ilirskih pokrajina (1805. – 1813.), ostao pod austrijskom vlašću, i dalje glavni grad Dalmacije. Za vrijeme francuske vladavine u Zadru su izlazile prve novine na hrvatskom jeziku Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin (1806. – 1810.). Tijekom 19. stoljeća Zadar je funkcionirao kao središte hrvatskog pokreta za hrvatski kulturni i nacionalni preporod u kontekstu sve veće polarizacije i politizacije etničkih identiteta između Hrvata i dalmatinskih Talijana.
Rapalskim ugovorom 1920. Zadar je pripao Kraljevini Italiji. Tijekom Drugog svjetskog rata bombardirali su ga saveznici i svjedočio je evakuaciji etničkih Talijana. Partizani su zauzeli grad 1. studenoga 1944., a 1947. službeno je ušao u sastav SR Hrvatske (federalnog sastava SFR Jugoslavije) čije su ga oružane snage obranile u listopadu 1991. od srpskih snaga koje su je namjeravale zauzeti.
Zbog svoje bogate baštine Zadar je danas jedno od najpopularnijih hrvatskih turističkih odredišta, koje je The Times nazvao „zabavnim središtem Jadrana”, a The Guardian „novom hrvatskom prijestolnicom cool-a”. UNESCO-ov popis svjetske baštine uključio je utvrđeni grad Zadar kao dio venecijanskih obrambenih djela između 15. i 17. stoljeća: Stato da Terra – zapadni Stato da Mar 2017. godine.
Opis Zadar je grad i središte Zadarske županije i šireg regionalnog kompleksa sjeverne Dalmacije i Like, unutar europske NUTS 2 regije Jadranske Hrvatske. Po broju stanovnika drugi je grad u Dalmaciji, a peti u Republici Hrvatskoj. Uže gradsko naselje broji oko 80 000 stanovnika, dok urbano područje grada Zadra broji oko 118 000 stanovnika.https://www.grad-zadar.hr/urbano-podrucje-zadar-1052/
Gradska naselja i mjesni odbori U sastavu naselja Zadar nalaze se 22 mjesna odbora (četvrti), a Grad Zadar, kao upravno teritorijalnu jedinicu čini osim Zadra još 14 naselja, ukupno 15 (stanje 2011). To su: Babindub, Brgulje, Crno, Ist, Kožino, Mali Iž, Molat, Olib, Petrčane, Premuda, Rava, Silba, Veli Iž, Zadar i Zapuntel.
Zemljopis Zadar se nalazi na 44°06'51" sjeverne zemljopisne širine i 15°13'40" istočne zemljopisne dužine. Razvio se na povoljnom položaju u središtu hrvatskog dijela istočne obale Jadranskog mora, zaštićen nizom zadarskih otoka od utjecaja otvorenog mora, što je imalo veliku važnost u razdoblju prevage jedrenjačkog pomorskog prometa. Kopneno zaobalje čini prostrani uravnjeni prostor Ravnih kotara, što mu omogućava nesmetano prostorno širenje, po čemu se razlikuje od većine drugih primorskih gradova Hrvatske. Masivom Velebita priobalno je područje morfološki odijeljeno, ali i povezano s Likom i kontinentalnim dijelovima Hrvatske, što je u najnovije vrijeme vrednovano izgradnjom suvremene autoceste, odnosno tunela Sveti Rok.
Prometni položaj Nakon što su u 20. stoljeću prevladali kopneni putevi na račun morskih, Zadar je i dalje zadržao prometnu važnost – kroz grad prolazi jadranska magistralna cesta, a grad je spojen s autocestom A1, modernom četverotračnom cestom Zadar Zapad – autocesta A1. Odvojkom željezničke pruge je od 1966. povezan s Kninom, gdje se spaja na glavnu prugu Zagreb – Split. Međunarodnom brodskom linijom povezan s talijanskim gradom Anconom. Zračna luka Zadar nalazi se u Zemuniku, 10 km istočno od grada. Stanovništvo
Popis 1991.
Prije Prvog svj. rata, prema popisu iz 1910. Zadar je imao 19 500 stanovnika. Nakon prepuštanja Kraljevini Italiji grad je napustilo oko 9000 Hrvata, započela je stagnacija i relativno nazadovanje u odnosu na druge hrvatske priobalne gradove, a kasnija je obnova tekla vrlo usporeno. Prije Drugog svjetskog rata, grad Zadar je imao oko 17 000 stanovnika. Nakon teških bombardiranja i iseljavanja Talijana neko je vrijeme stagnirao, a prema svjedočanstvima, navodno neko vrijeme u staroj gradskoj jezgri nije bilo niti jednog stanovnika, a 1948. popisano je nešto preko 13 000 stanovnika. Ubrzaniji gospodarski razvoj započeo je tek sredinom 50-tih, i populacijski i teritorijalno. Tako je 1961. imao 25 000 stanovnika, 1971. – 43 000, 1981. – 60 000, a 1991. čak 76 000. Ubrzanom izgradnjom su u njegov sastav 80-tih godina uključena dotad zasebna prigradska naselja Bokanjac, Diklo, Ploče i Dračevac.
Popis 2001. Popis stanovništva 2001.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Zadar bilježi pad stanovništva prvi put od Drugog svjetskog rata. Dva razloga koja su tome pridonijela su: promjena metodologije popisa stanovništva, na način da se osobe koje su imale prebivalište u Zadru, ali nisu boravile u Zadru više od godine dana, nisu ubrajale u stalno stanovništvo grada. Također, tijekom Domovinskog rata je došlo do značajnih migracijskih kretanja: iz grada se iselio dio vojnih djelatnika, primarno srpske nacionalnosti, kao i značajan broj stanovnika srpske nacionalnosti, te se također doselio značajan broj stanovnika iz okolice, kao i iz Bosne i Hercegovine.
Popis 2011. Prema popisu stanovništva iz 2011. grad Zadar ima 71.471 stanovnika, a zajedno s prigradskim naseljima na kopnu i naseljima teritorijalne jedinice na otocima 75.062 stanovnika. Urbana aglomeracija (od Petrčana na SZ do Sukošana na JI zajedno s otokom Ugljanom ima oko 90.000 stanovnika, a urbana regija od Vira/Vrsi, preko Nina, Murvice, zračne luke, Turnja, Sv. Filipa i Jakova te Biograda do Pakoštana i Draga oko 125.000 stanovnika.Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.
Po veličini je, nakon Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, peti grad, urbana aglomeracija i urbana regija u Hrvatskoj, ispred Slavonskog Broda, Varaždina i Pule.
Uprava 240px|minijatura|desno|Jugoistočni dio otoka Ista i tjesnac Tisno te pogled na luku Zapuntel na otoku Molatu (gore). Administrativnom području Grada Zadra osim užeg gradskog područja pripadaju i obližnja naselja Babindub, Crno, Kožino i Petrčane te otoci Ist, Iž, Molat, Olib, Premuda, Rava i Silba. Površina Grada, uključujući i navedene otoke, iznosi 194 km2.
Urbano područje Zadra upravno je podijeljeno na 21 mjesni odbor (Arbanasi, Bili Brig, Bokanjac, Brodarica, Crvene Kuće, Diklo, Dračevac, Gaženica, Jazine I, Jazine II, Maslina, Novi Bokanjac, Poluotok, Ploča, Puntamika, Ričina, Smiljevac, Stanovi, Vidikovac, Višnjik i Voštarnica).
Gradonačelnik Zadra je Šime Erlić (HDZ) izabran na lokalnim izborima 2025. godine.
Povijest Od prapovijesti do rimskog doba 230px|minijatura|desno|Ostaci rimskog foruma u Zadru. Šire zadarsko područje naseljeno je još od pradavnih vremena. Nalazi te ranije kulture datiraju još od starijeg kamenog doba, dok su u vrijeme neolitika arheološkim istraživanjima utvrđene brojne ljudske naseobine. Na periferiji današnjeg Zadra takve su se naseobine nalazile na području Arbanasa i Puntamike. Prije naseljavanja ilirskih plemena ovaj je prostor naseljavao pradavni mediteranski narod iz čijeg predindoeuropskog jezika vrlo vjerojatno potječe i sam naziv naselja – Jader, Jadra ili Jadera, koji su poslije preuzele i druge civilizacije. Ime naselja vezano je uz neki pradavni hidrografski pojam.
Ilirsko naselje potječe iz 9. stoljeća pr. Kr., koje je već u 7. i 6. stoljeću pr. Kr. značajno središte ilirskog plemena Liburni kojima je zadarska luka bila polazište za brojna trgovačka putovanja i sigurno sidrište. Jadasini kao stanovnici Idasse ili Jadera prvi se put spominju 384. pr. Kr. na grčkom natpisu iz Farosa (današnji Stari Grad na Hvaru) kao saveznici hvarskih starosjedilaca u borbi protiv novodoseljenih grčkih kolonista. Grčki zemljopisac Skilaks Skarianderis spominje Zadar pod imenom Idassa, Jadar, a stanovnike naziva Jadasinima.
Sredinom 2. stoljeća pr. Kr. zadarsko područje postupno osvajaju Rimljani, koji se sustavno naseljavaju u Zadru. Koloniju rimskih građana – Colonia Julia Jader osnovao je 48. pr. Kr. najvjerojatnije sam Julije Cezar. Zadar je postao samostalni municipij mahom isluženih rimskih vojnika, kojima je uz sam grad bila podijeljena i zemlja za obrađivanje.
Jader je bio uređen po svim načelima rimskog urbanizma: pet uzdužnih i veći broj poprečnih ulica stvaralo je pravilnu mrežu gradskih komunikacija, koje su dijelile grad po strogom geometrijskom redu na pravokutne kvartove – insule. Na zapadnom kraju grada izgrađen je glavni trg – rimski forum, a do njega nešto povišeni kapitolij s hramom. Kapitolij je bio omeđen jednokatnim, a forum dvokatnim trijemom. Na prostoru okrenutom moru izgrađen je gospodarski trg – emporij. Rimski Jader bio je zaštićen jakim zidinama, na više mjesta ojačanih monumentalnim kulama, a imao je i javni vodovod s vodom iz 40 km udaljene Vrane, sustav kanalizacije, terme i druge značajke visoko razvijenog urbanog života. Rani srednji vijek U razdoblju seobe naroda i prodora barbara dolazi do postupne stagnacije Zadra, a u 5. stoljeću, već pod vlašću Istočnih Gota, grad je sasvim osiromašio, a zbog dotrajalosti brojne su javne građevine postale ruševine. Zadar je u to vrijeme (6. stoljeće) zasigurno pogodio i težak potres u kojem su razoreni cijeli kompleksi monumentalne rimske arhitekture, čiji će ulomci kasnije poslužiti kao građevni materijal. U razdoblju između 4. i 6. stoljeća u Zadru se razvija i nova religija – kršćanstvo; grad ima svog biskupa, gradi se novo vjersko središte sjeverno od foruma s bazilikom i krstionicom, kao i drugi sakralni objekti. Nakon povlačenja Istočnih Gota s područja Dalmacije 537. godine te konačnog pada Zapadnog Rimskog Carstva, Zadar dolazi pod vlast Bizanta. Istovremeno započinju prodori Avara i Slavena koji su u ranom 7. stoljeću u potpunosti razorili i opustošili Salonu, čime Zadar, kao jedini grad koji se othrvao napadima novih osvajača, preuzima ulogu novog upravnog središta Bizantske provincije Dalmacije. Ulogu glavnog grada Dalmacije zadržat će sve do 1918. godine.