Jakov V. (Linlithgow, 10. travnja 1512. – Falkland, 14. prosinca 1542.), škotski kralj od 9. rujna 1513. godine do smrti, koja je uslijedila nakon bitke kod Solway Mossa. Naslijedila je ga Marija, njegovo jedino preživjelo zakonito dijete, kojoj je tada bilo samo šest dana.
Mladost Jakov je bio sin škotskoga kralja Jakova IV. i njegove žene Margaret Tudor, koja je bila kći Henrika VII. i sestra Henrika VIII., i bio je jedino zakonito dijete Jakova IV. koje je preživjelo djetinjstvo. Rođen je 10. travnja 1512. u palači Linlithgow u Linlithgowshireu i kršten je sljedećega dana, te je dobio titule vojvode od Rothesaya i princa i velikog stjuarda Škotske. Postao je kraljem sa samo sedamnaest mjeseci, nakon što je njegov otac ubijen u bitci kod Flodden Fielda, 9. rujna 1513.
Jakov je okrunjen u Kraljevskoj kapeli u dvorcu Stirling, 21. rujna 1513. Tijekom njegova djetinjstva, Škotskom su vladali regenti, prvo njegova majka, dok se nije udala sljedeće godine, a zatim John Stewart, 2. vojvoda od Albanyja, sljedeći u redu nasljedstva nakon Jakova i njegova mlađeg brata, posmrtno rođenoga Alexandera Stewarta, vojvode od Rossa, koji je umro u djetinjstvu. Među ostalim regentima bili su Robert Maxwell, 5. lord Maxwell, član regentskoga vijeća, koji je također postavljam regentom otoka Arran. U veljače 1517. Jakov je došao iz Stirlinga u Holyroodhouse u Edinburghu, ali kad je u gradu izbila kuga, premješten je pod skrb Antoinea d'Arcesa, u obližnji ruralni dvorac Craigmillar.Accounts of the Lord High Treasurer of Scotland, vol. 5, 130. U Stirlingu, desetogodišnji je Jakov imao stražu od 20 pješaka, odjevenih u njegove boje, crvenu i žutu. Kada bi išao u park ispod dvorca, "potajno i po ugodnu i lijepu vremenu", šest bi konjanika pretražilo kraj u krugu od dvije milje.Povjerenstvo za povijesne rukopise, Earl of Mar & Kellie at Alloa House, (1904.), 11–2, Ordinance for keeping James V, 3. kolovoza 1522. Pjesnici su pisali uspavanke za Jakova i savjetovali ga o kraljevskom ponašanju. Kao mladiću, njegovo je obrazovanje bilo povjereno pjesnicima sa Sveučilišta St Andrews, poput Sir Davida Lyndsaya. William Stewart u svojoj poemi Princelie Majestie savjetuje Jakova protiv klizanja na ledu.Hadley Williams, Janet, u Mapstone, Sally ed., William Dunbar, The Nobill Poet, Tuckwell (2001.), str. 95: Craigie, WA ed., Maitland Folio Manuscript, Scottish Text Society, (1919.), 247.
U jesen 1524. Jakov je otpustio svoje regente i njegova ga je majka proglasila odraslim vladarom, te je imenovano nekoliko novih dvorjana, uključujući i trubača, Henryja Rudemana.A. Thomas, Princelie Majestie, (Edinburgh 2005.), str.. 32–33: Register of the Privy Seal of Scotland, vol. 1, (Edinburgh 1908.), str. 492–4, nos. 3267–3282 Engleski diplomat Thomas Mengua opisao je dojmove novoga škotskog dvora u Holyroodhouse na Sve svete 1524.: "trube i puhači zvučali su vrlo ugodno". Magnus je vidio mladoga kralja kako pjeva, zabavlja se kopljem kod Leith, i sa svojim konjima, i stekao je dojam da kralj preferira engleske manire nad francuskim običajima.State Papers Henry VIII, vol. 4 dio 4 (1836.), 209, Magnus & Radclyff to Wolsey, 2. studenoga 1524.: cf. Letters & Papers Henry VIII, vol. 4 (1875.) no.830: 15 Nov. 1524: Ellis, Henry, ed., Original Letters Illustrative of English History, 1. niz, vol. 1 (1825.), 251–252.
Archibald Douglas, 6. grof od Angusa, očuh mladoga kralja, uzeo je 1525. Jakova pod svoje skrbništvo i držao ga skoro 3 godina kao zatočenika, vladajući u njegovo ime. Bilo je nekoliko pokušaja za oslobođenjem mladoga kralja - jedan je predvodio Walter Scott od Branxholmea i Buccleucha, koji je preskreo kraljeve snage 25. srpnja 1526. u bitci kod Melrosea, ali je bio uklonjen s bojnoga polja. Ni drugi pokušao, kasnije iste godine, 4. rujna u bitci kod mosta Linlithgow, nije uspio osloboditi kralja iz Angusovih kandži. Kad su Jakov i njegova majka došli u Edinburgh, 20. studenoga 1526., ona je boravila u odajama u Holyroodhouseu, koje je koristio Albany, a Jakov je koristio sobe iznad.State Papers Henry VIII, vol. 4 dio 4 (1836.), 460, Christopher Dacre to Lord Dacre. U veljači 1527., Henry FitzRoy, 1. vojvoda od Richmonda i Somerseta poklonio je Jakovu dvadeset lovačkih pasa i lovca. Magnus je smatrao da je škotski sluga koji je bio poslan u dvorac Sheriff Hutton da preuzme pse, zapravio išao u izvidnicu vojvodina kućanstva, kako bi se isto imitiralo u Škotskoj.State Papers Henry VIII, vol. 4 dio 4 (1836.), 464–5, Magnus to Wolsey, 14. veljače 1527.: Letters & Papers Henry VIII, vol. 4 (1875.), no. 2885 Jakov je 1528. konačno pobjegao od Angusa i samostalno preuzeo vladanje.
Vladavina i religija
Prvo što je Jakov poduzeo nakon preuzimanja vlasti bilo je uklanjanje Angusa. Obitelj Douglas bila je otjerana u egzil, a Jakov je pokrenuo opsadu njihov dvorca Tantallon. Zatim je pokorio pogranične pobunjenike i poglavare Zapadnoga otočja. Uz savjetovanja od svoga plemstva i usluge vojvode od Albanyja u Francuskoj i u Rimu, Jakov je imao tim profesionalnih odvjetnika i diplomata, među kojima su bili Adam Otterburn i Thomas Erskine od Haltouna. Čak je i njegov osobni blagajnik John Tennent iz Lincolnshirea, bio poslan na zadatak u Englesku, iako je dobio hladan prijam.Thomas, Andrea, Princelie Majestie, John Donald (2005.), 12–15, 36: Murray, Atholl, 'Pursemaster's Accounts', Miscellany of the Scottish History Society, vol. 10, (1965.), 13–51.
Jakov je povećao svoje prihode postrožujući kontrolu nad kraljevskim posjedima i prihodima od sudstva, carina i feudalnih prava. Također je svojim nezakonitim sinovima dodijelio unosne beneficije, skrenuvši znatno crkveno bogatstvo u svoje riznice. Potrošio je znatan iznos svoga imutka na građevinske radove na dvorcu Stirling, i palačama Falkland, Linlithgow i Holyrood, te je uspostavio zbirku tapiserija od onih koje je naslijedio od svoga oca.Dunbar, John G., Scottish Royal Palaces, Tuckwell (1999.). Otplovio je u Francusku kako bi sklopio svoju prvu ženidbu i ojačao kraljevsku flotu. Godine 1540. otplovio je u Kirkwall na Orkneyu, zatim na otok Lewis, na svom brodu Salamander, ali prvo sastavivši oporuku u Leithu, znajući da je to "nesigurna avantura". Svrha ovoga putovanja bila je pokazati kraljevsku prisutnost i održati regionalne sudove.Historic Manuscripts Commission, Earl of Mar & Kellie at Alloa House, (1904.), 15, Will 12. lipnja 1540.: Cameron, Jamie, James V, Tuckwell (1998.), 245–248.
Na domaću i međunarodnu politiku utjecala je Reformacija, osobito nakon što se Henrik VIII. odcijepio od Katoličke crkve. Jakov V. nije tolerirao krivovjerje, i tijekom njegove vladavine bilo je progona glasnih protestanata. Kasnije, engleski je veleposlanik Ralph Sandler pokušao ohrabriti Jakova da zatvori samostane i preuzme njihove prihode, kako ne bi morao čuvati ovce poput osrednjeg podanika. Jakov je odgovorio da on nema ovaca, da bi mogao ovisiti o svomu kumu, francuskom kralju, i da je nerazumno zatvoriti opatije koje "stoje toliko godina, i u njima se održava i čuva Božja služba, i mogu dobiti sve što zatražim od njih."Clifford, Arthur ed., Sadler State Papers, vol. 1 (1809.), 30. (Sadler je znao da Jakov uzgaja ovce na svojim posjedima.)Nakon Jakovljeve smrti, 600 kraljevskih obaca dano je James Douglasu, od Drumlanriga, HMC 15th report and appendix, part viii, Duke of Buccleuch, (1897.), 17, 6. siječnja 1543.
Jakov je prikupio novac od Crkve, nagovorivši papu Klementa VII. da mu dopusti oporezivanje monaških prihoda.Cameron, Jamie, James V, Tuckwell (1998.), 260. Poslao je 50 funti Johannu Cochlaeusu, njemačkom protivniku Martina Luthera, nakon što je dobio jednu od njegovih knjiga 1534.Accounts of the Lord High Treasurer of Scotland, vol.6 (1905), p.236. Papa Pavao III. poslao je Jakovu, 19. siječnja 1537., blagoslovljeni mač i šešir, kao simbol njegovih molitava da Jakov bude čvrst protiv hereza s druge strane granice.Hay, Denys, ed., Letters of James V, HMSO (1954.), 328:Reid, John J., 'The Scottish Regalia', PSAS, 9. prosinca (1889.) , 28: taj je mač izgubljen. Darove je dostavio papin glasnik, dok je Jakov boravio u Compiègneu u Francuskoj, 25. veljače 1537.Accounts of the Lord High Treasurer of Scotland, vol. 7 (1907.), 18.
Prema piscima iz XVI. stoljeća, Jakova je njegov rizničar, James Kirkcaldy od Grangea pokušao nagovoriti protiv progona protestanata, kao i da se susretne s Henrikom VIII. kod Yorka.Steuart, A. Francis, ed., Memoirs of Sir James Melville of Halhill, Routledge (1929), 14–17. Iako je Henrik VIII. poslao svoje tapiserije u York u rujnu 1541., prije susreta, Jakov nije došao. Nedostatak njegova angažmana oko ovog sastanka engleski su promatrači smatrali znakom da je Škotska u čvrstom savezništvu s Francuskom i s katoličkom vjerom, osobito pod utjecajem kardinala Beatona, čuvara tajnoga pečata, i kao povod za rat.Campbell, Thomas P., Henry VIII and the Art of Majesty, Tapestries at the Tudor Court, Yale (2007.), 261:
U komunikaciji s irskim poglavarima u srpnju 1541., Jakov je preuzeo naslov "gospodar Irske" (dominus Hiberniae), kao dodatni izazov Henriku VIII., koji se nedugo prije proglasio kraljem Irske.Thomas D'Arcy McGee (1862.), A Popular History of Ireland: from the Earliest Period to the Emancipation of the Catholics, Book VII, Chapter III.
Ženidbe
Već u kolovozu 1517., klauzula u Sporazumu iz Rouena, predvidjela da bi, u slučaju da Stari savez između Francuske i Škotske očuva, Jakov trebao imati kraljevsku nevjestu iz Francuske. Ipak, kćeri Franje I. Francuskoga bile su obećane drugdje ili boležljive.Hay, Denys, Letters of James V, HMSO (1954), 51–52. Možda kako bi podsjetio Franju na njegove obveze, Jakovljevi su izaslanici počeli od ljeta 1529. pregovore za ženidbu na drugim mjestima, s Katarinom de' Medici, vojvotkinjom od Urbina, i Marijom Austrijskom, sestrom cara Karla V. Ali planovi su se mijenjali. U veljači 1533., dva francuska veleposlanika, Guillaume du Bellay, sieur de Langes, i Etienne de Laigue, sieur de Beauvais, koji su netom bili u Škotskoj, rekli su mletačkom veleposlaniku u Londonu da Jakov razmišlja oženiti Kristinu Dansku.Calendar of State Papers Venice, vol. 4 (1871.), no.861. Marguerite d'Angoulême, sestra Franje I. Francuskoga, predložila je svoju zaovu Isabellu od Navarre, koja je bila otprilike iste dobi.
Franjo I. je ustrajavao da je njegova kći Madeleina od Valoisa previše slaba zdravlja za ženidbu. Naposljetku, 6. ožujka 1536., sklopljen je ugovor da Jakov oženi Mariju de Bourbon, krći Charlesa, vojvode od Vendôme, koja bi imala miraz kao da je francuska princeza. Jakov je odlučio osobno posjetiti Francusku. Isplovio je 1. rujna, a s njim su putovali Archibald Campbell, 4. grof od Argylla, George Leslie, 4. grof od Rothesa, Malcolm Fleming, 3. lord Fleming, kardinal Beaton, prior iz Pittenweema, James Douglas, laird od Drumlanriga i 500 drugih, na brodu Mary Willoughby.State Papers Henry VIII, vol.5 part 4 cont. (1836), pp.59–60. Prvo je posjestio Mariju u St. Quentinu u Pikardiji, a zatim je pošao na jug susresti se s kraljem Franjom I.Cameron, Jamie, James V, Tuckwell (1998), 131. Tijekom boravka u Francuskoj, u listopadu 1536., Jakov je išao u lov na veprove, s Franjom, njegovim sinom Henrikom, Henrikom II. Navarskim i Ippolitom d'Este.Hollingsworth, Mary, The Cardinal's Hat, Profile Books, (2004), 117.