Sveta Majka Tereza (rođ. Anjezë Gonxhe Bojaxhiu, Skoplje, 26. kolovoza 1910. – Kalkuta, 5. rujna 1997.http://www.oecumene.radiovaticana.org/CRO/Articolo.asp?c=412399), katolička svetica i redovnica albanskogahttp://www.vatican.va/news_services/liturgy/saints/ns_lit_doc_20031019_madre-teresa_en.html podrijetla te indijskog državljanstva.http://www.vecernji.hr/vijesti/albanija-trazi-natrag-majku-terezu-ali-indija-ju-ne-zeli-dati-clanak-35830
Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.
Od 1970. godine, međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje Bharat ratna iz 1980. godine za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer i druge. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Terezu blaženom 19. listopada 2003. godine, a 4. rujna 2016. papa Franjo ju je u Vatikanu proglasio svetom: učinio je to dan uoči 19. godišnjice njezine smrti, na misi kojoj je na Trgu svetog Petra u Rimu nazočilo oko sto tisuća vjernika.Net.hr – PAPA FRANJO PROGLASIO MAJKU TEREZU SVETOM: Zbog nesebične žrtve zvali su je "anđelom siromašnih" , objavljeno i pristupljeno 4. rujna 2016.
Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Tereza više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.
Uz njezin rad vežu se i kontroverze oko mogućih malverzacija milijunskim donacijama te loši higijenski uvjeti u domovima koje vode Misionarke ljubavi.
Životopis Mladost i obrazovanje mini|200px|Spomen-ploča u rodnom Skoplju. Majka Tereza, pravim imenom Anjezë Gonxhe Bojaxhiu, rođena je u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji. Njezino srednje ime Gonxha potječe od albanske riječi gonxhe što znači 'pupoljak'. Iako je rođena 26. kolovoza, osobno je smatrala 27. kolovoz svojim rođendanom, jer je na taj dan bila krštena. Bila je najmlađe dijete u obitelji Nikollë (1878. – 1919.) i Drane Bojaxhiu (djevojački Bernaj) (1889. – 1972.)Lester, Meera (2004.) Saints' Blessing. Fair Winds. pp. 138. . http://books.google.com/?id=HSg6f3JaN1IC&pg=PA139&lpg=PA139&dq=Nikolle+bojaxhiu Preuzeto 14. prosinca 2008. Njen otac potječe iz Skadra, a majka iz Đakovice. Oboje su bili vrlo pobožni. U obitelji je bilo još dvoje djece: Lazar (1907. – 1981.) i Agata (1904. – 1973). Lazar se školovao na Vojnoj akademiji u Grazu, a zbog političkih razloga kasnije je emigrirao u Italiju. Njezin otac radio je kao pomoćnik u ljekarni, a bavio se i politikom, zalagao se za prava Albanaca. Umro je 1919. (nakon što mu je pozlilo nakon obroka), kada je Tereza imala osam godina.
Kada se Agnes rodila Skoplje je bilo dio Osmanskog Carstva. U Balkanskim ratovima 1912. godine zauzima ga srpska vojska te postaje dio Kraljevine Srbije. Od 1918. godine u sastavu je Kraljevine SHS. Išla je u osnovnu školu u kojoj se podučavalo na albanskom jeziku, a zatim je pohađala gimnaziju, gdje se podučavalo na srpskom jeziku. Prvu pričest primila je s pet godina, a uskoro i svetu potvrdu. U ranim godinama bila je oduševljena pričama o životu misionara, a do dvanaeste je godine bila uvjerena da se treba posvetiti vjerskom životu.Clucas, Joan Graff. (1988). Mother Teresa. New York. Chelsea House Publications, pp. 24. . Župnik njene župe Presvetog Srca Isusova u Skoplju, bio je hrvatski isusovac Franjo Jambreković, s kojim se kasnije i dopisivala iz Indije.Kolodiejchuk, Brian: Majka Tereza iz Kalkute, uzor za naše vrijeme, Obnovljeni život (58) 3 (2003.), Zagreb, str. 305-320
Redovništvo S osamnaest godina odlučila je posvetiti život službi Bogu i ušla je u irski katolički red specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Zaredila se u katoličkoj crkvi Blažene Djevice Marije u Letnici na Kosovu. Ta crkva predstavlja duhovno središte Hrvata s Kosova. Do kraja života više nije vidjela majku i sestru.Sharn, Lori (5 September 1997). "Mother Teresa dies at 87". USA Today. Preuzeto 30. ožujka 2007. Putovala je iz Skoplja preko Zagreba do Irske, u rujnu 1928. Otišla je u samostan časnih sestara lorentinki u Rathfarnhamu u Irskoj, kako bi naučila engleski jezik, jer se na njemu podučavalo školsku djecu u Indiji.
U Indiju je stigla 1929. godine i započela novicijat u gradu Darjeelingu, u blizini Himalaje.Clucas, Joan Graff. (1988). Mother Teresa. New York. Chelsea House Publications, pp. 31. . Svoje prve redovničke zavjete položila je 24. svibnja 1931. godine. U to vrijeme uzima redovničko ime Tereza, po sv. Tereziji iz Lisieuxa (Maloj Tereziji), zaštitnici misionara.Blessed Mother Teresa of Calcutta and St. Therese of Lisieux: Spiritual Sisters in the Night of Faith Svečane redovničke zavjete položila je 14. svibnja 1937. godine, dok je radila kao nastavnica u školi samostana Loreto, u istočnoj Kalkuti.
Voljela je raditi u školi i sve više je razmišljala kako pomoći siromašnima u Kalkuti. Grad su pogodili teška glad 1943. godine, te oružani sukob između hinduista i muslimana 1946. godine. Nakon nekoliko godina poučavanja, 1946. godine primila je, kako ga je sama nazvala, poziv unutar poziva, napustila školu i počela djelovati među siromašnima, bolesnima i umirućima.
Misionarski i humanitarni rad i Misionarke ljubavi 200px|desno|thumb|Majka Tereza prilikom susreta s nekadašnjim talijanskim predsjednikom Sandrom Pertinijem. Počela je misionarski rad sa siromašnima 1948. godine, zamijenivši svoju redovničku haljinu jednostavnim bijelim pamučnim sarijem ukrašenim plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo i nastanila se u predgrađu Kalkute gdje se brinula za ljude u potrebi."Blessed Mother Teresa". Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/eb/article-9071751. Preuzeto 20. prosinca 2007. Njezino djelovanje ubrzo su primijetili i indijski dužnosnici uključujući i predsjednika vlade koji joj je izrazio zahvalnost.Williams, Paul (2002). Mother Teresa. Indianapolis. Alpha Books, p. 57. .
Tereza je zapisala u svoj dnevnik, da joj je prva godina bila ispunjena teškoćama. Nije imala prihoda, prosila je za hranu i potrepštine. Prvih nekoliko mjeseci, suočila se sa samoćom i napasti da se vrati u udobnost samostana.
Dobila je dozvolu iz Vatikana 7. listopada 1950., za osnivanje redovničke zajednice na području biskupije, što je bio početak kasnije redovničke zajednice Misionarki ljubavi. Misija je prema njenim vlastitim riječima bila briga za gladne, gole, beskućnike, osakaćene, slijepe, gubavce, sve one ljude koji se osjećaju neželjenima, nevoljenima, zanemarenima od društva i koji su postali teret društvu.
Redovnička zajednica počela je rad s 13 redovnica u Kalkuti, a danas ima više od 4000 redovnica i dobrotvorne centre širom svijeta. Brinu se za izbjeglice, slijepe, oboljele od SIDA-e, invalide, alkoholičare, siromašne, beskućnike, ali i žrtve poplava, epidemija i gladi.Spink, Kathryn (1997). Mother Teresa: A Complete Authorized Biography. New York. HarperCollins, str. 284. .
Majka Tereza otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Uz pomoć indijskih dužnosnika napušteni hinduistički hram pretvoren je u besplatni hospicij za siromašne. Nazvala ga je Dom čista srca (Nirmal Hriday).Sebba, Anne (1997).Mother Teresa: Beyond the Image. New York. Doubleday, str. 58–60. . U tom hospiciju bili su neizlječivi bolesnici kojima je pružena medicinska skrb i prilika da preminu dostojanstveno, a ne napušteni na ulici. Prije smrti prema obredima njihove vjere, muslimanima su se čitali odlomci Kurana, hindusi su dobivali svetu vodu iz Gangesa, a katolici sakrament bolesničkog pomazanja.Spink, Kathryn (1997). Mother Teresa: A Complete Authorized Biography. New York. HarperCollins, str. 55. . Uskoro je Majka Tereza otvorila dom Grad mira (Shanti Nagar) za one koji pate od gube. Misionarke ljubavi otvorile su niz domova u Kalkuti, u kojima su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Godine 1955., otvoren je dječji Dom Bezgrješnog Srca (Nirmala Shishu Bhavan), kao utočište za siročad i mlade beskućnike.
Otvarani su domovi i izvan Kalkute, u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venezueli 1965. godine s pet redovnica. Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniji i Austriji 1968. godine, a tijekom 1970-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi, Europi i SAD-u. U Zagrebu Misionarke ljubavi djeluju od 1979. godine. S Majkom Terezom u Indiji je surađivao i hrvatski misionar Ante Gabrić.
Njezin humanitarni rad ponekad se suočavao s kritikama. Kritizirana je kvaliteta njege jer su korištene zastarjele metode liječenja poput hladne kupke i korištenja potkožne igle te nije pružena sva potrebna medicinska pomoć jer nije bilo dovoljno liječnika.Loudon, Mary. (1996)The Missionary Position: Mother Teresa in Theory and Practice, Book Review, BMJ vol.312, no.7022, 6. siječnja 2006., str. 64–65. Preuzeto: 2. kolovoza 2007. Ponekad se bolesnici sa zaraznim i prenosivim bolestima nisu odvajali u karantene jer redovnice koje su brinule za njih nisu bile svjesne da je to potrebno jer nisu bile dovoljno medicinski obrazovane.
Muški ogranak redovničke zajednice osnovan je 1963. godine, a kontemplativni ogranak redovnica 1976. godine. Pridružili su se i brojni vjernici laici. Na zahtjev brojnih svećenika, Majka Tereza osnovala je 1981. godine Pokret za svećenike Corpus Christi (hrv. 'Tijelo Kristovo'),God's People Yearn For Holy Priests, Founded by Blessed Mother Teresa of Calcutta. Corpus Christi Movement for Priests. Preuzeto 2. kolovoza 2007. a 1984. godine osnovala je s franjevcem Josipom Langfordom redovničku zajednicu za svećenike (eng. Missionaries of Charity Fathers). Do 2007. godine redovnička zajednica imala je oko 450 redovnika i 5000 redovnica, te oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.Slavicek, Louise (2007). Mother Teresa. New York; Infobase Publishing, str. 90–91. .
Humanitarni rad u svijetu minijatura|desno|180px|Majka Tereza 1986. u Njemačkoj. Godine 1982., u jeku opsade Bejruta, Majka Tereza sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogovoren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca.CNN Staff, "Mother Teresa: A Profile", preuzeto s CNN online 30. svibnja 2007. U pratnji djelatnika Crvenog križa, putovala je kroz ratnu zonu u razrušenu bolnicu, kako bi pacijenti bili odvedeni na sigurno.
Nakon političkih promjena u Istočnoj Europi krajem 1980-ih, pokrenula je niz projekata, što prije nije bilo moguće, jer vlasti nisu dopuštale. Imala je čvrsti stav protiv pobačaja i razvoda, zbog čega su je kritizirali. Putovala je u posjet i pomoć gladnima u Etiopiji, žrtvama zračenja u Černobilu te žrtvama potresa u Armeniji.Cooper, Kenneth J. (14 September 1997). "Mother Teresa Laid to Rest After Multi-Faith Tribute". The Washington Post. Preuzeto 30. svibnja 2007. Godine 1991., Majka Tereza došla je u Tiranu i uspostavila novu kuću svoje redovničke zajednice. To je bio susret s njenim sunarodnjacima.
Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od stotinu država.Williams, Paul (2002).Mother Teresa. Indianapolis. Alpha Books, str. 199–204. . Više puta posjetila je i Hrvatsku, a predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ju je 1995. godine Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom za njen cjelokupni humanitarni rad tijekom 20. stoljeća.