Konstancije II. (lat. Flavius Julius Constantius) (Sirmium, danas Srijemska Mitrovica, 7. kolovoza 317. – Mopsucrenae, Kilikija, 3. studenog 361.), rimski car na Istoku od 337. godine, a samovladar cijelog Rimskog Carstva od 353. godine do svoje smrti. Bio je sin cara Konstantina I. Velikog (306. – 337.) iz Konstantinove dinastije.
Životopis
Rodio se u Panoniji kao treći sin Konstantina Velikog. Od 324. godine imenovan je cezarom, a od 337. godine postao je suvladar sa svojom braćom Konstantinom II. i Konstansom te je upravljao istočnim provincijama Carstva. Nakon njihove smrti i poraza uzurpatora Magancija, postao je 353. godine samovladar čitavog Carstva.Konstancije II. Proleksis enciklopedija
Bezuspješno je ratovao protiv Perzijanaca. Godine 360., u tijeku rimsko-perzijskog rata, izbio je ustanak Konstancijevog rođaka i cezara Julijana Apostate pa je Konstancije bio prisiljen sklopiti mir s perzijskim kraljem Šapurom i krenuti na Zapad kako bi se obračunao s protivnikom, ali putem je umro.Konstancije II. Hrvatska enciklopedija
Vidi također Bitka kod Murse
Bilješke
Vanjske poveznice
Konstancije II. Hrvatska enciklopedija Konstancije II. Proleksis enciklopedija Molitva pomogla Konstanciju II. kod Murse
Ostali projekti
Kategorija:Konstantinova dinastija Kategorija:Rimski carevi u 4. stoljeću Kategorija:Bizantski carevi