thumb|250px|right|Posmrtni poljskih oficira likvidiranih u pokolju u Katinskoj šumi prilikom ekshumacije 1943. godine Sovjetski ratni zločini je izraz kojim se u najširem smislu označavaju masovne likvidacije, mučenja, fizička zlostavljanja, silovanje, pljačke, deportacije i druge aktivnosti koje odgovaraju suvremenim definicijama ratnih zločina koje su nad ratnim zarobljenicima ili civilnim stanovništvom za vrijeme oružanih sukoba izveli pripadnici oružanih snaga Sovjetske Rusije i drugih sovjetskih republika, odnosno Sovjetskog Saveza. Iako su takve aktivnosti zabilježene i prije, prvenstveno u vrijeme građanskog rata, te, u daleko manjoj mjeri, kasnije, u užem smislu se pod time prije svega smatraju zločini koje su počinili pripadnici Crvene armije i sovjetskih paravojnih postrojbi za vrijeme Drugog svjetskog rata. U još užem smislu se pod time podrazumijevaju zločini počinjeni nad pripadnicima njemačke nacionalnosti u Istočnoj Europi, odnosno na područjima Njemačke pod sovjetskom okupacijom neposredno na samom kraju rata.
Iako postoji veliki broj dokumentiranih slučajeva sovjetskih ratnih zločina, njihove razmjere je prilično teško utvrditi. Za to postoji niz razloga - od službenog odbijanja sovjetskih vlasti da prizna njihovo postojanje (što je u određenoj mjeri nakon raspada SSSR preuzela i Rusija pod Vladimirom Putinom), preko činjenice da su se jedini svjedoci i dokazi nalazili nad područjima pod sovjetskom vlašću gdje su tijekom desetljeća uklonjeni, nepristupačnosti sovjetskih državnih arhiva, ali i kaotičnih prilika, pogotovo u pozadini osovinskog fronta gdje je bilo teško razlučiti aktivnosti sovjetskih partizana od drugih paravojnih postrojbi. Usprkos toga, sovjetski ratni zločini, koji uz nekoliko prilično rijetkih izuzetaka (kao što je slučaj Vasilija Kononova u Latviji) nikada nisu kazneno procesuirani ili osuđeni, te dijelom i zbog toga, predstavljaju jedan od stalnih izvora antiruskog raspoloženja u javnosti mnogih istočnoeuropskih postkomunističkih i post-sovjetskih država.
Pozadina SSSR nije priznao potpisivanje Haaške konvencije (1899. i 1907.) Ruskog carstva, te je odbio potvrditi taj dokument međunarodnog prava sve do 1955. To je utjecalo na ponašanje vodstva i vojnika tijekom prve polovice postojanja ove države. Također valja napomenuti da su prilikom pravnog utvrđivanja definicije genocida 1948. Staljinovi izaslanici izričito zabranili navođenje ubijanja političkih zarobljenika kao oblika tog zločina.
Kronologija Poljsko-sovjetski rat
Sovjetsko-poljski rat je bio oružani sukob koji se od proljeća 1919. do jeseni 1920. vodio između obnovljene poljske države (tzv. Druga republika) na jednoj, te boljševičkih država na čelu sa Sovjetskom Rusijom na drugoj strani. Uzrok je bila borba za kontrolu zapadnih dijelova nekadašnjeg Ruskog Carstva, koje se raspalo nakon revolucije 1917. godine, odnosno krajnjih sjeveroistočnih dijelova Austro-Ugarske koja se raspala nakon poraza u prvom svjetskom ratu. Poljaci su 1920. pokrenuli veliku ofenzivu s ciljem stvaranja pro-poljske ukrajinske države koja bi se priključila federaciji tzv. Međumorja, dok su Sovjeti htjeli pretvoriti Poljsku u novu članicu SSSR-a. Usprkos ratnim zločinima i brojčanoj nadmoći, Sovjeti su izgubili, a Poljska je osigurala granice na istoku. Procjenjuje se da je oko 60 000 ljudi poginulo na poljskoj strani.
Invazija Crvene armije na Gruziju
1921. Crvena armija Ruske SFSR je htjela svrgnuti socijalističko-demokratsku vladu menjševika u Gruziji, koja je proglasila nezavisnost, te uspostaviti boljševički režim. Staljin i Grigorij Ordžonikidze organizirali su oružani ustanak iz Azerbajdžana i Armenije na graničnim područjima Gruzije. Na proteste gruzijske vlade, sovjetski ambasador je rekao da su ti incidenti "spontani ustanci armenskih komunista". Boljševici su u naselju Shulaveri osnovali svoj Gruzijski revolucionarni sovjet, koji je postao konkurentska vlada onoj u Tbilisiju. Taj je formalno pozvao Crvenu armiju u pomoć, na što se ona odazvala i izvršila invaziju Gruzije, koju je pripojila SSSR-u.
Sovjetsko-kineski sukob 1929.
1929. izbio je manji sukob između SSSR-a i Kine kada su kineske snage zauzele Kinesku istočnu željeznicu. Nakon sovjetske intervencije, Kina je opet prihvatila zajedničku upravu pruge. Prema procjenama, ubijeno je 3 000 osoba na kineskoj, i 200 na sovjetskoj strani.
Njemačko-sovjetska invazija na Poljsku 1939. desno|mini|225px|Nacisti i Sovjeti se susreću na granici nakon što su zajedno napali i podijelili Poljsku
Nakon što je Adolf Hitler, kancelar Trećeg Reicha, ponudio Staljinu Pakt Ribbentrop-Molotov, a ovaj ga prihvatio, njemačke i sovjetske snage su 1939. zajedno izvršile invaziju na Poljsku, te između sebe podijelili njen teritorij. Ta se invazija smatra pokretačem Drugog svjetskog rata. SSSR je zauzeo 52% poljskog teritorija (200 000 km2) na kojem je živjelo 13,7 milijuna ljudi. Kako bi se poljski građani podčinili i suzbio svaki otpor priključenju Sovjetskom Savezu, Staljin je provodio deportacije, zatvaranja, ubojstva i teror protiv istih. Procjenjuje se da je tijekom 1939. – 1941. uhićeno 500 000 Poljaka, uglavnom "neprijatelja naroda" kao što su svećenici, patrioti ili intelektualci, od kojih je 65 000 smaknuto. Poljska baština i blago su pljačkani.
Zabilježeni su i drugi razni zločini, primjerice egzekucija 42 pacijenta i doktora u poljskoj vojnoj bolnici nakon bitke kod Šacka 28. rujna 1939. Ipak, najvećim zločinom smatra se Pokolj u Katinskoj šumi 1940., kada je NKVD na izričitu Staljinovu naredbu uhitio najmanje 21 768 poljskih intelektualaca, filozofa i drugih pripadnika poljskog identiteta, odveo ih u Rusiju, te ih tamo smaknuo na nekoliko lokacija. Ovaj zločin se danas smatra činom genocida. SSSR je dugo vremena krivnju za Katyn prebacivao na naciste, te je tek Mihail Gorbačov 1990. priznao istinu kada je objavio tajne sovjetske dokumente javnosti.
Nakon premještanja granice prema zapadu, Poljska je izgubila dio istočnog teritorija na račun sovjetske Bjelorusije, Ukrajine i Litve, te je 1 240 000 Poljaka, koji su živjeli istočno od rijeke Bug, sporazumom preseljeno s tih područja od 1944. do 1953.
Finska right|thumb|225px|Finska djeca koju su ubile sovjetske snage
1939. sovjetske snage bombardirale su Mainilu te optužili Fince za to. Ta operacija pod lažnom zastavom došla je kao izgovor da Staljin naredi invaziju na Finsku, kako bi velik dio ili cijelu državu uključio u sastav SSSR-a. Iako je izgubila dio teritorija na jugu i istoku, Finska je zahvaljujući žilavom otporu uspjela obraniti se. Tijekom 1941. – 1944., sovjetski partizani ulazili su duboko u finski teritorij i napadali sela i gradove. Oko 3500 finskih ratnih zarobljenika je zarobila je Crvena armija. Njihova smrtnost se procjenjuje na 40%. Većina smrti pripisuje se gladi, hladnoći i nasilnom prijevozom zarobljenika. Nakon aneksije dijela finske Karelije, oko 420 000 Finaca je protjerano s tih područja.
Zbog ove invazije, SSSR je simbolično izbačen iz Lige naroda 1939.
Sovjetska aneksija baltičkih država desno|mini|225px|Planirana podjela država između SSSR-a i Trećeg Reicha prema Paktu Ribbentrop-Molotov
Prema Paktu Ribbentrop-Molotov, SSSR-u su ostavljene Baltičke države Estonija, Litva i Latvija. Iako je Moskva prije uvjeravala te države ne poštuje njihovu neovisnost, 1940. je izvršila invaziju kojom je anketirala ta područja. Kao i kod Poljske, i ovdje je SSSR provodio politiku represije stanovnika kako bi spriječio bilo kakav otpor sovjetskoj vlasti. Estonci, Litvanci i Latvijci su uhićeni, deportirani u gulage ili raseljeni prema Sibiru, a katkad i smaknuti bez ikakvog suđenja. Samo u ožujku 1949., deportirano je 90 000 baltičkih državljana. Te godine je 42 000 prisilno raseljeno iz Latvije, uglavnom seljaka koji su se bunili protiv kolektivizacije. Cijele obitelji su raseljene u Amur, Irkutsk, Omsk, Tomsk i Novosibirsk doživotno. Neke su odvedeni i do 9 000 km daleko od svoje domovine. To je činilo 2% ukupnog stanovništva te republike. Od toga je bilo 10 990 djece mlađe od 16 godina. Žene i djeca su činili 73% deportiranih.Vijeće Europe (2006), str. 157 Iste godine, 22 326 ljudi je prisilno raseljeno iz Estonije, što je predstavljalo 2,5% stanovništva te republike, a 29 923 iz Litve u Sibir. Prema službenim podacima, najmanje 120 000 ljudi je deportirano iz Litve.
Sovjetska aneksija Besarabije i Sjeverne Bukovine
Prema Paktu, SSSR je imao na raspolaganju zauzimanje Besarabije i Bukovine, što je i učinio. Rumunjska vlada povukla je vojsku usred invazije Crvene armije, čime se područje površine 50 762 km2, na kojem je živjelo 3 776 309 stanovnika, priključilo SSSR-u. Kao i kod Poljske i Baltika, i na ovom teritoriju su provođena masovna uhićenja, teror i deportacije kako bi se suzbio bilo kakav otpor priključenju nezasitnom SSSR-u. Prema nekim procjenama, smaknuto je i do 90 000 osoba ove regije.
Sovjetska okupacija Njemačke right|thumb|225px|Dvije njemačke žene i troje djece ubile su sovjetske snage
Treći Reich je 1941. izvršio invaziju na SSSR te izvršio masovne ratne zločine. Prilikom reorganiziranja, sovjetske snage su krenule u protunapad i zauzele istočni dio Njemačke, te ujedno oslobađale europske države od njemačke vlasti, ali su ih zamijenili sovjetskim satelitskim upravama. Nakon završetka rata, sovjetske snage su izvršile nekoliko ratnih zločina protiv njemačkih civila. Njemački grad Königsberg je etnički očišćen od 300 000 Nijemaca te preimenovan u Kalinjingrad i pripojen Rusiji. Pri tom su se odigrali razni ratni zločini, kao što je pokolj u Nemmersdorfu u kojem je ubijeno na desetke njemačkih civila, među njima i žena. Grad Demmin, sa svojom povijesnom jezgrom, je zapaljen, a sovjetske snage su dopustile mještanima da ga ugase tek nakon što je gorio nekoliko uzastopnih dana. 30. siječnja 1945., prilikom evakuacije njemačkih civila i ranjenih s baltičke luke Gdynia, sovjetska ratna mornarica je uz pomoć torpeda potopila brod Wilhelm Gustloff te je tako 9 343 osoba, uključujući i tisuće djece, time izgubilo svoje života. Nakon bitke za Berlin, sovjetske snage su izvršile masovnu pljačku trgovina, domova, ureda te krađu umjetnina i kulturnih djela. Prema nekim procjenama, i do milijun umjetnina je tako ukradeno do 1948. Događala su se i masovna silovanja: prema procjenama, samo u Berlinu je silovano između 95 000 i 130 000 žena, u rasponu od osam do osamdeset godina. U nekim slučajevima, i po deset sovjetskih vojnika se izmjenjivalo u silovanju jedne žene.
Jugoslavija Iako sovjetske snage nisu izvršile invaziju na Jugoslaviju, došli su na poziv kako bi pomogli Titovim partizanima u rubnim oslobodilačkim akcijama u Srbiji, poglavito u bitci za Beograd. Ipak, sovjetske snage su pljačkale i silovale: zabilježen je 121 slučaj silovanja, od kojih je 111 uključivao i ubojstvo, te 1 204 slučajeva pljačke mještana.
Kina Godine 1945., SSSR je objavio rat Japanu i izvršio invaziju na marionetsku državu Mandžukuo. Pri tome su zabilježeni slučajevi pljačke i silovanja mještana. Sovjetske snage su zauzele i južni Sahalin, koji je do tada bio dio Japana, te provodile rusifikaciju područja.
Mađarska right|thumb|225px|Sovjetski tenk na ulicama Budimpešte