Metteniusaceae, porodica vazdazelenog drveća smještena u vlastiti red Metteniusales. Postoji deset rodova čije vrste rastu po Južnoj i Srednjoj Americi (Kolumbija, Ekvador, Peru, Venezuela, Kostarika).Plants of the World online pristupljeno 8. ožujka 2020 Ime Porodica je dobila ime po rodu Metteniusa, a opisana je u Iconographia Familiarum Naturalium Regni Vegetabilis 2: ad. t. 142. 1860-1870.,Tropicos, Metteniusaceae, pristupljeno 9. svibnja 2024. a red Metteniusales u Diversity and Classification of Flowering Plants 352. 1997. (24 Apr 1997)Tropicos, Metteniusales, pristupljeno 9. svibnja 2024., Naziv reda objavio je Armen Takhtajan 1997. u djelu Diversity and Classification of Flowering Plants, str. 352. Opis Metteniusaceae obuhvaćaju 11 rodova i oko 50 vrsta (Stull et al., 2015.; APG IV, 2016.). Postojeći članovi ove porodice rasprostranjeni su u tropskim i suptropskim regijama, s nekoliko rodova koji se pojavljuju u umjerenim zonama. U Meksiku su opisana 3 roda s 10 vrsta (Calatola Standl., Oecopetalum Greenm. & C.H.Thomps. i Ottoschulzia Urb.). Porodica se može pronaći posebno u očuvanim tropskim područjima središnjeg i jugoistočnog Meksika (Gutiérrez-Báez i Duno de Stéfano, 2014.). Za Calatolu, četiri vrste nalaze se uglavnom u tropskim i suptropskim područjima, kao i u područjima tropskih planinskih oblačnih šuma Jalisca, Hidalga, Pueble, Veracruza, Guerrera, Oaxace i Chiapasa (Hernández-Urban, 2017.).First report of staminate flowers of Calatola (Metteniusales: Metteniusaceae) from the Miocene Mexican amber, pristupljeno 9. svibnja 2024.

Fosilni zapisi Metteniusaceae vrlo su rijetki (Del Rio i Franceschi, 2020.), predstavljeni samo s nekoliko zapisa, kao što je orašasto voće nalik Calatoli, nazvano “Calatoloides Berry” iz eocena u Teksasu (Berry, 1922.), šume slične Apodytes E.Mey. ex Arn. iz miocena Francuske (Grambast-Fessard, 1969), kao i listovi koji nalikuju Goweriji Wolfe iz eocena Aljaske i Hokkaida u Japanu (npr. Wolfe, 1977; Tanai, 1990). U Meksiku, jedina izvješća koja se odnose na Calatolu su peludna zrnca izvađena iz donjih miocenskih naslaga Chiapasa u Meksiku (Palacios-Chávez i Rzedowski, 1993.). Morfologija Predstavnici reda uglavnom su zimzelena stabla i grmovi. Listovi su jednostavni, najčešće naizmjenični, spiralno ili dvoredno raspoređeni, bez palistića, a rub im je većinom cjelovit. Cvjetovi su sitni, skupljeni u cimozne ili tirsoidne cvatove; mogu biti dvospolni ili jednospolni. Čaška i vjenčić najčešće su peteročlani, latice slobodne ili pri osnovi srasle, a prašnici su povezani s osnovom vjenčića. Građa plodnice i prašnika dosta se razlikuje među pojedinim rodovima, što je jedan od razloga zbog kojih je njihova sistematika dugo bila nejasna.Mobot, pristupljeno 28. kolovoza 2026.

Plodovi su uglavnom mesnati i koštuničasti, često s jednom razvijenom sjemenkom; kod pojedinih rodova izrazito su asimetrični. Članovi reda većinom nastanjuju tropske šume, premda se pojedine skupine protežu i u suptropska područja. Resolving basal lamiid phylogeny and the circumscription of Icacinaceae with a plastome-scale data set, pristupljeno 28. kolovoza 2026. Sistematika i povijest

Glavni izvori: Stull i sur. (2015) – American Journal of Botany · APG IV (2016) · APG V (2026)

Takhtajan je 1997. ustanovio red Metteniusales za porodicu Metteniusaceae. U ranim sustavima APG položaj te skupine još nije bio dovoljno razjašnjen: u APG II rod Metteniusa odnosno njegova porodica ostavljeni su bez sigurnog smještaja u red, a u APG III Metteniusaceae su bile priznate kao porodica, ali još uvijek bez konačno određenog reda.An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II, pristupljeno 28. kolovoza 2026.

Veliku promjenu donijelo je istraživanje Stulla i suradnika iz 2015., temeljeno na 50 plastidnih genoma. Pokazalo je da Metteniusa čini snažno podržanu skupinu s deset rodova koji su prije bili uključivani u široko shvaćene Icacinaceae. Zbog njihove velike filogenetske udaljenosti od Icacinaceae u užem smislu autori su proširili Metteniusaceae i preporučili priznanje samostalnog reda Metteniusales.

APG IV (2016.) prihvatio je taj rezultat: Metteniusales su prvi put službeno uključene u sustav APG kao zaseban red, a nekada gotovo monotipske Metteniusaceae proširene su na 11 rodova, uglavnom izdvojenih iz nekadašnjih Icacinaceae.An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV, pristupljeno 28. kolovoza 2026.

Kasnija istraživanja nuklearnih genoma promijenila su sliku položaja samoga reda. Dok su plastidni podaci Metteniusales smještali među rano odvojene lamiide, nuklearni podaci ih povezuju s bazom campanulida. APweb danas prikazuje Metteniusales + Oncothecales kao sestrinsku skupinu ostalim campanulidima, a filogenomska analiza Zuntinija i suradnika iz 2024. dobila je isti osnovni odnos.

APG V (2026.) zadržava Metteniusales kao samostalan red i Metteniusaceae kao njegovu jedinu porodicu. Za razliku od Icacinales, Oncothecales, Cardiopteridales, Aquifoliales i Bruniales, čiji je opseg u APG V promijenjen, za Metteniusales nije predložena promjena opsega.Large-scale nuclear and plastid phylogenomic analyses inform an updated Angiosperm Phylogeny Group classification: APG V, pristupljeno 26. kolovoza 2026. Rodovi Tribus Plateoideae G. W. Stull Platea Blume (8 spp.) Calatola Standl. (5 spp.) Tribus Metteniusoideae G. W. Stull Metteniusa H. Karst. (7 spp.) Ottoschulzia Urb. (4 spp.) Oecopetalum Greenm. & C. H. Thomps. (2 spp.) Poraqueiba Aubl. (3 spp.) Pittosporopsis Craib (1 sp.) Emmotum Desv. (13 spp.) Tribus Apodytoideae G. W. Stull Dendrobangia Rusby (2 spp.) Apodytes E. Mey. ex Bernh. (8 spp.) Rhaphiostylis Planch. ex Benth. (13 spp.)

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Porodice Asteranae