Srećko Diana (Brist, 6. ožujka 1906. – Split, 17. veljače 1997.), bio je hrvatski pjesnik, esejist i dramatičar.
Životopis Srećko Diana rodio se u Bristu 1906. godine. Trgovačku školu završio je u Splitu 1923. godine. Jedno vrijeme živio je u rodnom mjestu, a od 1944. godine radio je u Dubrovniku, Makarskoj i Splitu (od 1952. do 1959. godine bio je ravnatelj Arhiva grada Splita; 1960. – 1972. tajnik Muzeja grada Splita). Bio je jedan od urednika Književnog Jadrana (1954. – 1955.) i član uredništva časopisa Mogućnosti (1964. – 1970.).
Od 1955. godine bio je član Društva hrvatskih književnika, vrlo aktivno sudjelovao je u radu pododbora Matice hrvatske u Splitu.
Diana je kroz svoja djela vrlo često progovarao o rodnom kraju pa ga je Jakša Fiamengo s pravom nazvao „pjesnikom zavičajne svjetlosti“. Prve pjesme objavio je u časopisima Novi čovjek, Mladost i Vijenac.
Uz poeziju piše eseje, osvrte, kraću prozu, drame i feljtone.
Umro je u Splitu 17. veljače 1997. godine. Srećko Diana pokopan je u obiteljskoj grobnici u rodnom Bristu.
Djela Miris srca i krvi, Split, 1931. Osviti i tišine, Split, 1953. Nitko u svijetu nije sam, Split, 1955. Opsjedanje, Split, 1962. Okus ljeta, Split, 1963. 28 pjesama o trpnji, Split, 1966. Iskustvo mora, Zagreb, 1969. Vriježi tla, Split, 1970. Jazikoslovlje arvacko, Split, 1976. Oblutak i njegov dvojnik, Zagreb, 1979. Pjesme, Split, 1982. Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 142. Zagreb 1983. Tijelo argumenata, Split, 1987. Koža kože, Zagreb, 1991.
Nagrade 1988.: Nagrada grada Splita za životno djelo. 1993.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.
Izvori
Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski esejisti Kategorija:Hrvatski dramatici Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost