desno|300 px|mini|Ulaz u Okruglu crkvu desno|300 px|mini|Ostatci preslavske crkve Okrugla crkva (bug. Кръгла църква, Kragla carkva), također poznata i kao crkva svetog Ivana (bug. църква Свети Йоан, carkva Sveti Joan), velika je i djelomično očuvana pravoslavna crkva. Nalazi se u Velikom Preslavu, bivšem glavnom gradu Prvog Bugarskog Carstva, danas gradu u sjeveroistočnom dijelu Bugarske. Crkva datira iz 10. stoljeća, a izgrađena je za vrijeme vladavine bugarskog kneza Simeona I. Otkopana je i prvi put ispitana u razdoblju od 1927. do 1928. godine.
Smatra se da je ova crkva jedan od najupečatljivijih primjera srednjovjekovne bugarske arhitekture. Okrugla crkva dobila je ime zbog prepoznatljivog kružnog oblika cele (naosa), koja služi kao mjesto održavanja liturgije. Crkva ima široki atrij, pravokutni ulaz, odnosno narteks, okružen s dvije male kule.
Dizajn crkve podudara se s religijskom arhitekturom iz kasnog rimskog razdoblja, odnosno pripada ranokršćanskoj umjetnosti. Zbog svog karakterističnog plana i arhitekture, koji se značajno razlikuje od bugarskih i bizantskih crkvenih objekata, smatra se da je tijekom gradnje ove crkve veliki utjecaj imala kavkaska arhitektura i arhitektura dinastije Karolinga. Drugi naziv za ovaj objekt je Zlatna crkva (bug. Златната църква) i on proizlazi iz njegove moguće i popularne identifikacije s „novom zlatnom crkvom” u Velikom Preslavu koja se spominje u srednjovjekovnim književnim izvorima.
Ova crkva ima bogatu unutarnju dekoraciju, ukrašena je mozaicima, keramikom i detaljima od mramora, pa se tako značajno razlikuje od drugih crkava u Velikom Preslavu. Na zidovima crkve nalazi se stotine crteža koji prikazuju brodove, prirodu i kršćanske simbole. Srednjovjekovni natpisi na zidovima kreću se od imena svetaca na srednjovjekovnom grčkom jeziku, sve do kratkih tekstova napisanih na glagoljici i ćirilici.
Kratka povijest
Osnovana 681. godine kao poganska država, Prvo Bugarsko Carstvo formalno su pokrstili bizantski svećenici tijekom 860-ih godina kada je Bugarskom vladao Boris I. Pravo pokrštavanja Bugarske bio je predmet političkog spora između Bizantskog Carstva i pape. Prelaskom na kršćanstvo, vladar Bugarske, Boris I., nadao se da će se time riješiti unutrašnja etnička pitanja države te da će Bugarska unaprijediti odnose s drugim državama, jer je smatrao da kršćanski vladari u Europi ne tretiraju Bugarsku ravnopravno kao druge kršćanske države.
Okrugla crkva izgrađena je tijekom vladavine bugarskog kneza Simeona I., Borisovog sina, koji je vodio uspješnu politiku i uspostavio privremenu superiornost Bugarske nad Bizantom, ponekad prijeteći napadom na Carigrad, glavni grad Bizanta. Simeon I. tijekom svoje vladavine proširio je teritorij Prvog Bugarskog Carstva preko velikog dijela Balkanskoga poluotoka, sve do Jadranskog i Egejskog mora. Simeon I. također je osvojio teritorije današnje Srbije i Crne Gore te eliminirao ugarsku prijetnju sa sjevera. Zbog svojih pothvata, Simeon I. našao se u velikom broju srednjovjekovnih bugarskih knjiga i njegova vladavina smatra se Zlatnim dobom srednjovjekovne bugarske kulture.
Preslav, danas Veliki Preslav, tijekom početka vladavine Simeona I. postao je glavni grad Prvog Bugarskog Carstva. Simeon I. pretvorio je Preslav u kulturni centar, želeći ga napraviti po uzoru na suparnički Carigrad. Jedna od najistaknutijih obrazovnih institucija u vrijeme Zlatnog doba bila je Preslavska književna škola. Grad se izuzetno dičio zbog izgradnje velikog broja objekata, koji je uključivao desetak palača i crkvi, uključujući i Okruglu crkvu, koja se smatra jednim od najimpresivnijih spomenika srednjovjekovne bugarske arhitektureDelev i jednim od najvećih dostignuća stare bugarske kulture.
Identifikacija i povijest crkve
Okrugla crkva popularno se identificira s „novom zlatnom crkvom” koja se u kolofonu spominje u starobugarskom prijevodu djela Oracije protiv Arijana čiji je autor Atanazije Aleksandrijski. U tekstu se navodi da je prijevod napravio Konstantin Preslavski po nalogu kneza Simeona I., a prijevod kopirao Theodore Dox.
desno|300 px|mini|Crkva iznutra
Ipak, nije poznato odnosi li se ušće Tiče na uski dio rijeke, na Ustiju, prolaz u blizini grada, na određenu lokaciju ili na vanjske gradske zidine u čijoj se blizini nalaze ostatci Okrugle crkve. Također, nije jasno je li ova crkva nova među drugim zlatnim crkvama ili smatrana jedinom zlatnom crkvom u Preslavu.Povjesničar Stanko Vaklinov smatra da postoji spor oko naziva Okrugle crkve zlatnom, dok povjesničar umjetnosti Nikola Mavrodinov smatra da nema dileme oko toga da je ova crkva nazvana zlatnom, a da su prije nje mnoge druge tako nazivane. S druge strane, povjesničar A. P. Vlastro smatra da ova identifikacija crkve nije apsolutno sigurna.
Ako je crkva s marginalija doista Okrugla crkva, onda se može pouzdano datirati na nekoliko godina prije 907. godine.Balgarska entsiklopedia A–Ya Iako se crkva može pripisati najkasnije 10. stoljeću, neki su učenjaci sugerirali su da je crkva zbog svog zastarjelog plana mogla biti konstruirana na temeljima ranije kasnorimske bazilike. Mogući donator (ktitor) barem dijela crkvene konstrukcije bio je visoki crkveni službenik (kartofilaks) po imenu Paul, koji se spominje u natpisu unutar crkve. Najveći dio posla vjerojatno je financirao Simeon I., koji je možda bio najveći donatorom u izgradnji ove crkve.
U bugarskim akademskim krugovima postoji debata o tome je li ova crkva izgrađena kao manastirska crkva ili kao zasebna saborna crkva. Objekti u blizini crkve tumače se kao stambeni dio manastira, koji su najvjerojatnije uspostavljeni nakon izgradnje Okrugle crkve, tijekom vladavine cara Petra I. Bugarskog. Odsustvo ulaza na ovim objektima na bočnim stranama prema crkvi i prisustvu velikog atrija ipak čini tvrdnju da je ovaj objekt izgrađen kao manastir malo vjerojatnom. Bistra Nikolova smatra ovaj objekt gradskom sabornom crkvom i uspoređuje ga s Velikom bazilikom u Pliski. Istraživač Krastju Mijatev smatra ovaj objekt kao vladarsku crkvu Simeona I., dok povjesničar umjetnosti Nikola Mavrodinov i arheolog Totju Totev smatraju da je ovaj objekt izgrađen kao manastir.
Najranija iskopavanja na ovom području izvršili su arheolozi Nacionalnog arheološkog muzeja u Sofiji i društva Bugarska starina pod vodstvom Jordana Gospodinova u razdoblju između 1927. i 1928. godine. Drugo istraživanje na čijem čelu je bio Krastju Mijatev, rezultiralo je detaljnijom istragom, a istraživanja se i danas vrše.
Okrugla crkva s čitavim srednjovjekovnim dijelom grada Velikog Preslava, proglašena je 1927. godine povijesnim i arheološkim rezervatom i stavljena pod državnom zaštitom. Godine 1970. uvrštena je na popis spomenika kulture nacionalnog značaja s publikacijom u državnoj gazeti, Daržaven Vestnik (bugarski: Държавен Вестник). U sklopu arhitektonskog rezervata Veliki Preslav, Okrugla crkva navedena je pod brojem 98. na popisu 100 turističkih destinacija Bugarske.
Crkva svete Petke u gradu Ruse otvorena je 1944. godine i izgrađena po uzoru na Okruglu crkvu u Velikom Preslavu. Okrugla crkva djelomično je obnovljena tijekom 1990-ih godina i početkom 21. stoljeća.
U prosincu 2009. godine najavljeni su planovi za rekonstrukciju crkve u cijelosti, bez uništavanja ili izmjene bilo kog originalnog materijala, a njeno renoviranje završeno je 2011. godine. Spomenik posvećen caru Simeonu I. predstavljen je u neposrednoj blizini Okrugle crkve 27. svibnja 2007. godine u čast 1080. godišnjice njegove smrti. Usprkos tome što nije aktivna, crkva se redovno koristi za krštenja i vjenčanja.
Arhitektura Lokacija i stil lijevo|300 px|mini|Pojednostavljen tlocrt desno|300 px|mini|Maketa na kojoj je predstavljen originalni izgled crkve desno|300 px|mini|Unutrašnji dio crkve desno|300 px|mini|Pogled na zapadni dio crkve Okrugla crkva bila je izgrađena izvan unutrašnjeg grada Preslava i u najvećoj mjeri uključivala je vladarsku palaču i njegove povezane objekte kao što je vladarska bazilika. Izgrađena je u tada okolnim dijelovima grada, oko 250 metara od južnih vrata k ulazu u uži dio grada. Nalazi se je na blagom uzvišenju,Koeva a danas se s ostalim ruševinama srednjovjekovnog Preslava nalazi nedaleko od suvremenog Velikog Preslava, koji je administrativni centar oblasti Šumen u sjeveroistočnoj Bugarskoj.
Iako niti jedna crkva iz tog doba koja se nalazi na dijelu Balkanskoga poluotoka koji su nastanjivali Slaveni nije bila u skladu s tadašnjom bizantskom arhitekturom, Okrugla crkva značajno se razlikuje od ostalih crkva zbog svog centraliziranog kružnog plana koji je jedinstven u srednjovjekovnoj bugarskoj arhitekturi. Zaobljeni i dinamični oblik ovog objekta je u kontrastu s oštrim pravokutnim dizajnom tog razdoblja. Iako je veliki utjecaj na izgradnju Okrugle crkve imala kavkaska arhitektura i dinastija Karolinga, smatra se da je objekt građen po ugledu na kasnorimske ili bizantske zgrade koje su se nalazile na području Prvog Bugarskog Carstva. Zbog prisustva rotonde, ova crkva značajno podsjeća na vjerske objekte iz razdoblja vladavine Justinijana I. Velikog, kao što su bazilika svetog Vitalea u Ravenni, crkva svetog Sergija i Bakha u Carigradu i Galerijev slavoluk u Solunu. Čak i ako je plan neuobičajen, tehnologija i principi koji korišteni u izgradnji Okrugle crkve bili su suvremeni za 10. stoljeće, a istim metodama građeni su i drugi objekti u Velikom Preslavu.
Bizantske crkve nisu jedini izvor inspiracije koju istraživači pripisuju Okrugloj crkvi. Neki učenjaci povezuju njen dizajn s dizajnom kojim su se gradile crkve u Armeniji, a ideje su možda poznate na prostorima Bugarske, zbog dolaska zanatlija s Kavkaza u njihovu zemlju. Općenito, crkve s takvim zastarjelim planom na Balkanskom poluotoku povezane su s migracijom kapadocijskih, armenskih ili gruzijskih redovnika. Još jedan mogući model za Okruglu crkvu koji u Preslavu može se naći u karolinškoj arhitekturi iz vremena Karla Velikog, posebno prema modelu Dvorske kapele Karla Velikog u Aachenu u zapadnom dijelu Njemačke, koja ima velike sličnosti s Okruglom crkvom. U vrijeme izgradnje Okrugle crkve, Prvo Bugarsko Carstvo bilo je u direktnom kontaktu s Franačkom. Jedna od osobina ovog objekta, koju učenjaci pripisuju veoma prepoznatljivom karolinškom utjecaju, jest prisustvo velikog westwerka.
Karakteristike Okrugla crkva sastoji se od tri odjeljka: širokog atrija, narteksa i cele (naos, ili rotonda zbog njegovog oblika), a svaki služi kao premisa drugom.Povjesničar umjetnosti Nikola Mavrodinov i arheolog Karel Škorpil smatraju da su narteks i cela izgrađeni u razdoblju prve gradnje, a da je atrij napravljen nešto kasnije, po projektu istog arhitekta.
Sveukupna duljina crkva iznosi 38,5 m, uključujući i atrij. Crkva je većinski izgrađena je od pravokutnih vapnenačkih blokova koji su povezani mortom. Unutrašnji dio apside izrađen je od morta crvene boje. Pod je bio prekriven mramornim i kamenim pločicama, postavljenim na vrhu crvenog morta u narteksu. Crvene i žute cigle korištene su za izgradnju atrija, luka i možda za kupolu. Dijelovi opeke korišteni su kako bi se popunili prostori između kamena na zidovima.
Atrij Najstariji dio Okrugle crkve je njen atrij. Ulaz do njega dostupan je kroz tri vrata (po jedan na svakom zidu), od kojih je onaj na glavnom, zapadnom zidu najraskošnijeg izgleda. Atrij je kvadratnog oblika, a njegove dimenzije su 12,20 m × 14,30 m. Bunar se nalazi u središnjem dijelu dvorišta i bio je povezan s vodovodom. Strane atrija ukrašene su mnoštvom svodova između kojih se nalaze stupovi. Ukupno postoji četrnaest svodova, četiri na svakom od tri zida dvorišta i po jedan na mjestima gdje se završavaju dijelovi zapadnog zida.
Narteks