Sjeverno more europsko je epikontinentalno more koje se nalazi između Velike Britanije, Norveške, Danske, Njemačke, Nizozemske, Belgije i Francuske. S Atlantskim oceanom povezano je preko kanala La Manche na jugu i Norveškoga mora na sjeveru. Sjeverno more široko je oko , a njegova je površina oko kvadratnih kilometara.
Tim morem prolaze ključni sjevernoeuropski pomorski putovi i bogato je ribolovno područje. Obala Sjevernoga mora popularno je turističko odredište za stanovništvo obalnih država. Ono je bogat izvor energetskih resursa poput prirodnoga plina i nafte, ali i obnovljivih izvora energije poput energije vjetra i valova.
Sjeverno more bilo je važno poprište vojnih i geopolitičkih sukoba, posebice među zemljama Sjeverne Europe, od srednjeg vijeka do modernoga doba. Još od srednjeg vijeka more je imalo i globalni značaj zbog moći koju su sjeverni Europljani projicirali diljem svijeta. Sjeverno more bilo je poprište uspona Vikinga. Hanza, Nizozemska Republika i Britanci nastojali su zavladati Sjevernim morem i pristupiti svjetskim tržištima i resursima. Kao jedini njemački izlaz na ocean, Sjeverno more imalo je strateški značaj tijekom oba svjetska rata.
Obala Sjevernoga mora ima raznolike geološke i geografske karakteristike. Sjeverne obale obilježavaju duboki fjordovi i strme litice koje čine veći dio norveške i škotske obale, a na jugu obalu čine uglavnom pješčane plaže, ušća dugih rijeka i široke blatne ravnice. Zbog guste naseljenosti, teške industrijalizacije i intenzivne eksploatacije mora, podmorja i obalnih područja, pojavili su se različiti ekološki problemi koji utječu na morske ekosustave, poput prekomjernog izlova ribe, otjecanja industrijskih i poljoprivrednih otpadnih voda, jaružanja i odlaganja otpada. Pokrenuti su brojni ekološki projekti u nastojanju sprječavanja degradacije okoliša i očuvaju dugoročne ekonomske koristi.
Naziv Sjeverno je more kroz povijest bilo poznato pod različitim nazivima. Jedno od najranijih zabilježenih imena bilo je Septentrionalis Oceanus, ili „Sjeverni ocean”, koje je naveo Plinije Stariji. Naziv „Sjeverno more” vjerojatno se uvriježio u drugim jezicima preko nizozemskog Noordzee u suprotnosti sa Zuiderzee („Južno more”), koje je obuhvaćalo more južno od Frizije. Razlog je i taj što je more općenito sjeverno od Nizozemske. Prije usvajanja naziva „Sjeverno more”, na engleskom su se koristili nazivi „Njemačko more” ili „Njemački ocean”, a na latinskome je more nazivalo Mare Germanicum i Oceanus Germanicus.Hartmann Schedel 1493 map (q.v.): Baltic Sea called "Mare Germanicum", North Sea called "Oceanus Germanicus" Na engleskome se naziv „Njemačko more” zadržao u uporabi sve do Prvog svjetskog rata. Drugi uobičajeni naziv koji se dugo koristo bio je latinski izraz Mare Frisicum. Moderni nazivi mora na drugim lokalnim jezicima su: danski Vesterhavet („Zapadno more”) ili Nordsøen, nizozemski Noordzee, francuski Mer du Nord, zapadnofrizijski Noardsee, njemački Nordsee, donjenjemački Noordsee, sjevernofrizijski Weestsiie („Zapadno more”), švedski Nordsjön, norveški Nordsjøen, engleski i škotski North Sea i škotski gaelski An Cuan a Tuath.
Povijest
Rana povijest Sjeverno more je mnogim narodima omogućilo pristup plovnim putovima za trgovinu i osvajanja zbog svoje duge obale i velikih europskih rijeka u nj utječu. Malo je pisanih dokaza o Sjevernome moru prije rimskog osvajanja Britanije 43. godine, međutim mnogi arheološki dokazi otkrivaju širenje kultura i tehnologija duž Sjevernog mora do Britanskih otoka i Skandinavije i oslanjanje nekih prapovijesnih kultura na ribolov, kitolov i pomorska trgovinu. Rimljani su osnovali organizirane luke u Britaniji, što je povećalo obujam trgovine morem, a mnoga su skandinavska plemena napadala i ratovala protiv Rimljana. Rimski novac i proizvodi bili su važna trgovačka roba. Kada su Rimljani napustili Britaniju 410. godine, germanski Angli, Frizijci, Sasi i Juti pokrenuli su masovnu migraciju preko Sjevernog mora tijekom razdoblja seobe naroda. Započeli su nekoliko uzastopnih osvajanja na otok iz današnje Nizozemske, Danske i Njemačke.
Vikinško doba počelo je 793. godine napadom na samostan Lindisfarne. Sljedećih četvrt tisućljeća, Vikinzi su vladali Sjevernim morem. U svojim brzim brodovima pljačkali su, trgovali i osnivali kolonije i predstraže duž obala Sjevernoga mora. Od srednjeg vijeka do 15. stoljeća sjevernoeuropske luke izvozile su prema Skandinavskom poluotoku i Baltiku, boje, lan, sol, metalne predmete i vino. Skandinavska i baltička područja izvozila su žitarice, ribu i drvo. Zemlje Sjevernoga mora uvozile su visokokvalitetne tkanine, začine i voće iz sredozemne regije. Trgovina se tijekom ovog doba uglavnom odvijala pomorskim putem zbog nerazvijene mreže prometnica i čestog razbojništva.
Iako sa središtem na Baltičkome moru u 13. stoljeću je Hanza uspostavila kontrolu nad većinom trgovine na Sjevernom moru preko svojih baza i predstraža. Hanza je postupno izgubila svoju dominaciju u 16. stoljeću, kada su susjedne države preuzele kontrolu nad bivšim hanzeatskim gradovima i predstražama. Njihov unutarnji sukob onemogućio je učinkovitu suradnju i obranu. Nakon Hanzinog gubitka kontrole nad svojim pomorskim gradovima, pojavili su se novi trgovački putovi koji su opskrbljivali Europu azijskom, američkom i afričkom robom.
Doba jedrenjaka mini|Prikaz Četverodnevne bitke iz 1666. – ulje na platnu Willema van de Veldea mlađeg. Nizozemsko zlatno doba 17. stoljeća doživjelo je vrhunac tijekom nizozemske pomorske moći. Važne prekomorske kolonije, ogromna trgovačka mornarica, velika ribarska flota, moćna ratna mornarica i sofisticirana financijska tržišta učinili su Nizozemce dominantnom silom na Sjevernome moru, što ih je dovelo u sukob sa sve ambicioznijom Engleskom. Ovo suparništvo dovelo je do prva tri anglo-nizozemska rata između 1652. i 1673., koji su završili nizozemskim pobjedama. Nakon Slavne revolucije 1688. nizozemski princ William zasjeo je na englesko prijestolje. Uz jedinstveno vodstvo, trgovačka, vojna i politička moć počela se seliti iz Amsterdama u London. Britanci nisu uspjeli uspostaviti dominaciju u Sjevernom moru sve do 20. stoljeća.
Moderno doba mini|Potapanje njemačke krstarice SMS Blücher u bitci kod Dogger Banka 25. siječnja 1915. Napetosti u Sjevernome moru ponovno su pojačane 1904. godine incidentom u Dogger Banku. Tijekom rusko-japanskog rata, nekoliko brodova ruske baltičke flote, koja je bila na putu prema Dalekom istoku zamijenilo je britanske ribarske brodove za japanske brodove i pucalo na njih, a potom i jedno na drugo u blizini Dogger Banka gotovo uzrokujući Britanija uđe u rat na strani Japana.
Tijekom Prvog svjetskog rata, Velika flota Velike Britanije i njemačke Kaiserliche Marine sukobile su se u Sjevernom moru, koje je postalo glavno ratište za površinsko pomorsko ratovanje. Veća britanska flota i postavljanje mina u Sjevernome moru uspjeli su uspostaviti učinkovitu pomorsku blokadu tijekom većeg dijela rata, što je Centralnim silama ograničilo pristup mnogim ključnim resursima. Glavne su bitke toga doba bile Bitka kod Helgolandskog zaljeva, Bitka kod Dogger Banka i Bitku kod Jutlanda. U Prvom svjetskom ratu po prvi se put učinkovito i rašireno koristilo podmorničko ratovanje, a niz podmorničkih napada dogodio se upravo u Sjevernome moru.
Sjeverno more je također bilo poprištem sukoba u Drugom svjetskom ratu, premda je bilo ograničeno na izviđanje zrakoplova i misije lovačkih/bombarderskih zrakoplova, podmornica i manjih plovila kao što su minolovci i torpedni čamci. Sa završetkom rata, stotine tisuća tona kemijskog oružja zbrinuto je bacanjem u Sjeverno more.
Nakon Drugog svjetskog rata, Sjeverno more je izgubilo velik dio svoje vojne važnosti jer graniči samo s državama članicama NATO-a. Međutim, dobio je značajnu gospodarsku važnost 1960-ih kada su države oko Sjevernog mora započele s masovnim eksploatiranjem podmorskih izvora nafte i plina.It was, incidentally, the home of several Pirate Radio stations from 1960 to 1990. Sjeverno more i dalje ostaje aktivan trgovački put.
Geografija Sjeverno more omeđeno je na zapadu Orkneyskim otocima i istočnom obalom Velike Britanije, na jugu središnjim dijelom europskoga kopna, točnije obalama Njemačke, Nizozemske, Belgije i Francuske, a na istoku i sjeveroistoku oblama Danske i Norveške. Na jugozapadu, iza Doverskoga tjesnaca, Sjeverno more mijenja naziv u Engleski kanal koji se dalje povezuje s Atlantskim oceanom. Na istoku se povezuje s Baltičkim morem preko tjesnaca Skagerrak i Kattegat, koji odvajaju Dansku od Norveške i Švedske. Na sjeveru graniči sa Shetlandskim otocima i povezuje se s Norveškim morem, koje je rubno more u Arktičkome oceanu.
Sjeverno more je dugačko i široko, površina mu je oko , a obujam . Uz rub Sjevernoga mora smješteni su geografski bitni otoci i otočja, poput Shetlanda, Orkneya i Frizijskoga otočja. More prima slatku vodu iz niza europskih kontinentalnih slivova i iz slivova Britanskoga otočja. Veliki dio europskih slivova ulijeva se u Sjeverno more, u što se može pribrojiti i voda iz Baltičkoga mora koja je vrlo niske slanosti. Najveće i najvažnije rijeke koje se ulijevaju u Sjeverno more jesu Elba i Rajna – Meuse. Uz slivove rijeka koje se ulijevaju u Sjeverno more živi oko 185 milijuna ljudi, a neka od tih područja su visoko industrijalizirana.
Obilježja More najvećim dijelom leži na europskome epikontinentalnom pojasu s prosječnom dubinom od 90 metara. Jedina iznimka je Norveški jarak, koji se proteže paralelno s norveškom obalom od Osla do područja sjeverno od Bergena. Jarak je širok između 20 i 30 kilometara, a najveća mu je dubina 725 metara.
Dogger Bank je golema morena ili nakupina rasutih ledenjačkih krhotina stijenja u središnjem dijelu Sjevernoga mora. Uzdiže se do 15 – ispod površine što ga čini oko 20 metara plićim od okolnoga mora. Ova značajka stvorila je najbolje mjesto za ribolov u Sjevernome moru. Drugo značajno područje ravnog morskog dna nalazi se u sjevernome dijelu mora i dobilo je naziv Long Forties po karakteristici da postojano zadržava istu dubinu od četrdeset hvati (). Južno od Dogger banka do nizozemske obale smještena je još jedna podmorska nizina slikovitoga imena Broad fourteens pošto velika površina tog područja ima ujednačenu dubinu od 14 hvati (). Ove i druge značajke morskoga dna činile su Sjeverno more u prošlosti posebno opasnim za plovidbu, što je danas uvelike riješeno uvođenjem satelitskih navigacijskih sustava. Ostala područja plitkoga mora jesu Cleaver Bank, Fisher Bank i Noordhinder Bank. Oko 320 kilometara istočno od grada Dundeeja u Škotskoj nalazi podvodni sustav rovova zvan Đavolja rupa. Ovaj niz asimetričnih rovova dugačak je od 20 do , širok 1 do , a dubina mu je do 230 metara.
Hidrologija
Temperatura i slanost mini|Oceanske struje uglavnom ulaze kroz sjeverozapadnu komunikaciju s Atlantskim oceanom i izlaze duž norveške obale. Prosječna temperatura mora je ljeti i zimi i u stalnom je porastu od 1988. godine, što se pripisuje klimatskim promjenama."North Sea cod 'could disappear' even if fishing outlawed" Telegraph.co.uk Temperature zraka u siječnju kreću se u prosjeku od 0 to i u srpnju između 13 i . U zimskim mjesecima česti su udari jakog vjetra i oluje.
Slanost (salinitet) je u prosjeku između 34 i 35 grama po litri vode. Salinitet se najviše mijenja tamo gdje postoji dotok slatke vode, primjerice u blizini ušća Rajne i Labe, na izlazu iz Baltičkoga mora i duž obala Norveške.
Kruženje vode i morske mijene mini|Lokalizacija navedenih mjerača plime i oseke • Vrijeme plime nakon Bergena (negativno = prije) • Tri amfidromska centra • Obale: močvare = zelene blato = zelenkasto plava lagune = svijetlo plava dine = žuto morski nasipi= ljubičasta morene u blizini obale= svijetlosmeđa stjenovite obale = sivkasto smeđa.|obrub Tok morskih struja kružno se kreće u smjeru suprotnome od kazaljke na satu duž rubova Sjevernoga mora.