Zelena vitičarka (lat. Stropharia aeruginosa) je otrovna gljiva iz porodice strnišnica (Strophariaceae), iz reda listićarki (Agaricales). U mnogim knjigama na Zapadu zelena vitičarka se smatra otrovnom, no učinak trovanja je malo poznat, a otrovni sastojci nepoznati. Prema nekim europskim knjigama, zelena vitičarka je jestiva, ali nepoželjna zbog blago začinjenog okusa.STROPHARIA AERUGINOSA, СТРОФАРИЯ СИНЕ-ЗЕЛЕНАЯ
Opis Klobuk zelene vitičarke je širok od 3 do 9 centimetara, najprije polukružan, zatim otvoren i ispupčen, mesnat, zelenkast ili modrozelen; za kišnih dana je mazav, prekriven bijelim rijetkim ljuskama. Listići su prirasli k stručku, bjelkasti, zatim ljubičastocrveni, na rubovima bjelkasti. Stručak je visok od 4 do 6 centimetara, šupalj, cilindričan, mazav, vlaknast, modrozelenkast; pod klobukom nosi viseći vjenčić bijele boje ili crnkast od padajućih zrelih spora. Meso je bijelo, zelenkastog tona, miris po rotkvici, okus neugodan. Spore su eliptične, modrosmeđe boje, 8 - 10 x 4 - 5 μm.
Stanište Raste ljeti i u jesen u šumama, uz rubove šuma, na livadama i pašnjacima.
Upotrebljivost Zelena vitičarka je otrovna. U literaturi vlada podijeljeno mišljenje o jestivosti; međutim, u novije vrijeme prevladava mišljenje da nije za jelo, već da je lagano otrovna. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
Sličnosti Zelena vitičarka se ne može zamijeniti drugom gljivom jer ima zaista svojstvenu modrozelenu boju klobuka, mazava je, te nosi bijeli vjenčić koji kasnije zbog otrusine postane crn. U novije vrijeme se spominje kao zasebna vrsta Stropharia cyanea (Bolt. ex Secr.) Tuomikoski. Ona je vrlo slična zelenoj vitičarki, a razlikuje se po tome što je manja sluzava i na rubu klobuka nema ostataka zastorka.
Galerija
Izvori
Kategorija:Strophariaceae Kategorija:Otrovne gljive