Gestacijski dijabetes (trudnički dijabetes, trudnički šećer) je stanje u kojemu žena koja prije trudnoće nije imala dijabetes, istu razvije u trudnoći. Gestacijski dijabetes općenito ima malo simptoma; međutim, povećava rizik od preeklampsije, depresije i povećava mogućnost da se porod izvrši carskim rezom. Djeca rođena majkama s loše kontroliranim gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik od prevelikog rasta pri porodu, niskog šećera u krvi nakon rođenja i žutice. Dugoročno, djeca čije su majke u trudnoći imale dijabetes imaju povećani rizik za prekomjernu težinu i razvoj dijabetesa tipa 2.
Gestacijski dijabetes može se pojaviti tijekom trudnoće zbog rezistencije na inzulin ili smanjene proizvodnje inzulina. Čimbenici rizika uključuju prekomjernu tjelesnu težinu, prethodnu dijagnozu gestacijskog dijabetesa, obiteljsku povijest dijabetesa tipa 2 i sindrom policističnih jajnika. Dijagnoza se postavlja krvnim pretragama. Za trudnice s normalnim rizikom, pregled se preporučuje između 24 i 28 tjedana trudnoće. Za one s visokim rizikom, testiranje se može obaviti pri prvom prenatalnom pregledu.
Prevencija podrazumjeva održavanje normalne tjelesne težine i tjelesnu aktivnost prije trudnoće. Gestacijski dijabetes liječi se promjenama u prehrani, tjelovježbom, lijekovima (poput metformina) i eventualno injekcijama inzulina. Većina žena može regulirati šećer u krvi dijetom i tjelovježbom. Testiranje razina šećera u krvi među oboljelima često se preporučuje četiri puta dnevno. Dojenje se preporučuje što je prije moguće nakon poroda.
Gestacijski dijabetes pogađa 3 – 9% trudnoća, ovisno o ispitivanoj populaciji. Posebno je čest tijekom posljednja tri mjeseca trudnoće. Pogađa 1% mlađih od 20 godina i 13% starijih od 44 godine. Više etničkih skupina, uključujući Azijatkinje, američke Indijanke, Australke-domorotkinje i stanovnice Pacifika, izložene su većem riziku. U 90% slučajeva gestacijski dijabetes nestaje nakon rođenja djeteta. Žene su, međutim, u povećanom riziku od razvoja dijabetesa tipa 2.
Klasifikacija Gestacijski dijabetes formalno se definira kao "bilo koji stupanj netolerancije na glukozu s početkom ili prvim prepoznavanjem tijekom trudnoće". Ova definicija priznaje mogućnost da je žena prethodno imala nedijagnosticirani dijabetes melitus ili da je razvila dijabetes slučajno s trudnoćom. Hoće li simptomi nestati nakon trudnoće također je nevažno za dijagnozu. Žena ima dijagnozu gestacijskog dijabetesa kada se nentolerancija na glukozu nastavi i nakon 24 do 28 tjedana trudnoće.
Klasifikacija White, nazvana po Priscilli White, pionirki u istraživanju utjecaja tipova dijabetesa na perinatalni ishod, naširoko se koristi za procjenu majčinskog i fetalnog rizika. Razlikuje gestacijski dijabetes (tip A) i pregestacijski dijabetes (dijabetes koji je postojao prije trudnoće). Ove se dvije skupine dalje dijele prema svojim povezanim rizicima i upravljanju.
Dva podtipa gestacijskog dijabetesa prema ovom klasifikacijskom sustavu su:
Tip A1: abnormalni oralni test tolerancije glukoze (OGTT), ali normalna razina glukoze u krvi tijekom posta i dva sata nakon jela; dovoljna izmjena prehrane za kontrolu razine glukoze Tip A2: abnormalni OGTT pogoršan abnormalnim razinama glukoze tijekom posta i/ili nakon jela; potrebna dodatna terapija inzulinom ili drugim lijekovima
Dijabetes koji je postojao prije trudnoće također je podijeljen u nekoliko podtipova prema ovom sustavu:
Tip B: nastaje u dobi od 20 ili više godina i traje manje od 10 godina. Tip C: počinje u dobi od 10 do 19 godina ili traje od 10 do 19 godina. Tip D: početak prije 10. godine ili trajanje duže od 20 godina. Tip E: otvoreni dijabetes melitus s kalcificiranim zdjeličnim žilama. Tip F: dijabetička nefropatija. Tip R: proliferativna retinopatija. Tip RF: retinopatija i nefropatija. Tip H: ishemijska bolest srca. Tip T: prethodna transplantacija bubrega.
Rana dob početka ili dugotrajna bolest podrazumijeva veći rizik (vidi prve tri podvrste).
Dostupna su još dva skupa kriterija za dijagnosticiranje gestacijskog dijabetesa, oboje temeljeni na razini šećera u krvi.
Kriteriji za dijagnosticiranje gestacijskog dijabetesa, primjenom testa tolerancije glukoze od 100 grama, prema Carpenteru i Coustanu:
Post 95 mg/dl 1 sat 180 mg/dl 2 sata 155 mg/dl 3 sata 140 mg/dl
Kriteriji za dijagnozu gestacijskog dijabetesa prema Nacionalnoj skupini podataka o dijabetesu:
Post 105 mg/dl 1 sat 190 mg/dl 2 sata 165 mg/dl 3 sata 145 mg/dl
Rizični faktori Klasični čimbenici rizika za razvoj gestacijskog dijabetesa su:
Sindrom policističnih jajnika Prethodna dijagnoza gestacijskog dijabetesa ili predijabetesa, poremećene tolerancije glukoze ili poremećene glikemije natašte Obiteljska povijest gdje rođak prvog stupnja ima dijabetes tipa 2 Dob majke - faktor rizika žene raste sa starenjem (posebno za žene starije od 35 godina). Očeva dob - jedno je istraživanje pokazalo da je očeva dob iznad 55 godina povezana s gestacijskim dijabetesom Etnička pripadnost (oni s većim faktorima rizika uključuju Afroamerikance, Afrokaribijce, Indijance, Hispanoamerikance, stanovnike Pacifika i ljude podrijetlom iz Južne Azije) Prekomjerna tjelesna težina, pretilost ili ozbiljna pretilost povećavaju rizik redom za faktor 2.1, 3.6 i 8.6. Prethodna trudnoća koja je rezultirala djetetom s makrosomijom (velika porođajna težina: veća od 90. percentila ili veća od 4000 g.) Ranije opstetričke komplikacije Drugi genetski čimbenici rizika: Postoji najmanje 10 gena u kojima je određeni polimorfizam povezan s povećanim rizikom od gestacijskog dijabetesa, ponajviše TCF7L2.
Statistike pokazuju i dvostruki rizik od gestacijskog dijabetesa kod pušača. Sindrom policističnih jajnika također je rizični faktor, iako su relevantni dokazi proturječni. Neka su istraživanja razmatrala kontroverznije moguće čimbenike rizika, poput niskoga rasta.
Oko 40 do 60% žena s gestacijskim dijabetesom nemaju dokaziv faktor rizika, iz tog razloga mnogi se zalažu za pregled svih žena. Obično, žene s gestacijskim dijabetesom ne pokazuju simptome (još jedan razlog sistematskog pregleda), ali neke žene mogu pokazati povećanu žeđ, pojačano mokrenje, umor, mučninu i povraćanje, infekciju mjehura, gljivične infekcije i zamagljen vid. mini| Učinak inzulina na apsorpciju glukoze i metabolizam. Inzulin se veže za svoj receptor (1) na staničnoj membrani što zauzvrat pokreće kaskadu aktivacije proteina (2). To uključuje: translokaciju transportera Glut-4 na plazma membrani i priljev glukoze (3), sintezu glikogena (4), glikolizu (5) i sintezu masnih kiselina (6). Precizni mehanizmi koji su u osnovi gestacijskog dijabetesa i dalje su nepoznati. Osnovno obilježje gestacijskog dijabetesa je povećana rezistencija na inzulin. Smatra se da hormoni trudnoće i drugi čimbenici ometaju djelovanje inzulina koji se veže za inzulinske receptore. Smetnje se vjerojatno javljaju na razini staničnog signalnog puta izvan inzulinskog receptora. Budući da inzulin potiče ulazak glukoze u većinu stanica, inzulinska rezistencija sprječava glukozu da pravilno uđe u stanice. Kao rezultat toga, glukoza ostaje u krvotoku, gdje se njezina razina povećava. Za prevladavanje ovog otpora potrebno je više inzulina, što dovodi do povećane proizvodnje inzulina za oko 1,5 do 2,5 puta više nego u normalnoj trudnoći.
Nije jasno zašto neke žene nisu u stanju uravnotežiti potrebe za inzulinom što dovodi do razvoja gestacijskog dijabetesa. Dano je međutim, niz objašnjenja, sličnih onima kod dijabetesa tipa 2: autoimunost, mutacije pojedinačnih gena, pretilost, zajedno s drugim mehanizmima. Brojni probirni dijagnostički testovi korišteni su za traženje visoke razine glukoze u plazmi ili serumu u definiranim okolnostima. Jedna metoda je postupni pristup, gdje nakon sumnjivog rezultata probirnog testa slijedi dijagnostički test. Opsežniji dijagnostički test može se koristiti izravno pri prvom prenatalnom posjetu kod žena s visokorizičnom trudnoćom. (npr. kod onih sa sindromom policističnih jajnika ili acanthosis nigricans).
Dijagnostika Trenutno nema dovoljno istraživanja koja bi pokazala koji je najbolji način dijagnosticiranja gestacijskog dijabetesa. Rutinskim pregledom trudnica testom glukoze može se otkriti više žena s gestacijskim dijabetesom nego uzevši u obzir samo faktore rizika. Nije jasno kako ti testovi utječu na ostatak trudnoće.
Načini liječenja Mišljenja se razlikuju o optimalnim probirnim i dijagnostičkim mjerama, dijelom zbog razlika u riziku stanovništva, razmatranja isplativosti i nedostatka baze dokaza koja bi podržala velike nacionalne programe probira. Najrazrađeniji režim uključuje nasumični test glukoze u krvi tijekom prvog prenatalnog pregleda, probirni test izazova glukoze oko 24 - 28 tjedna trudnoće, nakon čega slijedi OGTT ako su testovi izvan normalnih granica. Ako je sumnja na gestacijski dijabetes velika, žena se može testirati ranije. Prevencija Dodatak vitamina D tijekom trudnoće može umanjiti pojavu gestacijskog dijabetesa. Studijom iz 2015. utvrđeno je da je umjerena tjelesna tjelovježba tijekom trudnoće učinkovita za prevenciju gestacijskog dijabetesa. Studija iz 2014. međutim nije dokazala značajni učinak tjelovježbe. Nije jasno da li dijetetski savjeti pomažu u smanjenju rizika od gestacijskog dijabetesa.
Intervencije u prehrani i tjelesnoj aktivnosti namijenjene sprječavanju prekomjernog povećanja tjelesne težine tijekom trudnoće smanjuju stope gestacijskog dijabetesa. Međutim, učinak ovih intervencija ovisi o indeksu tjelesne mase osobe, kao i o regiji u kojoj su studije provedene.
Predloženo je da za žene koje su imale gestacijski dijabetes potpora između trudnoća može smanjiti njihove šanse za ponovni gestacijski dijabetes u budućim trudnoćama. Ova podrška podrazumijeva ispravnu prehranu i tjelovježbu, gubitak prekomjerne tjelesne težine, edukaciju i savjete o načinu života Međutim, nema istraživanja koja bi pokazala da li intervencije između trudnoća smanjuju broj slučajeva koji ponovno razviju gestacijski dijabetes.
Teoretski, prestanak pušenja može smanjiti rizik od gestacijskog dijabetesa među pušačicama.
Liječenje mini| Komplet s mjeračem glukoze i dnevnikom koji koristi žena s gestacijskim dijabetesom. Liječenje gestacijskog dijabetesa dijetom i inzulinom smanjuje zdravstvene probleme majke i djeteta. Liječenje je također povezano s većim brojem indukcija poroda.
Ponovljeni OGTT treba provesti 6 tjedana nakon poroda, kako bi se potvrdilo da je dijabetes nestao. Nakon toga se savjetuje redoviti pregled za dijabetes tipa 2.
Intervencije u načinu života predviđaju vježbe, savjete o prehrani, intervencije u ponašanju, smanjenje psihološkog stresa, samokontrolu glukoze i druge kombinirane intervencije. Čini se da žene s gestacijskim dijabetesom koje primaju savjete u vezi životnih navika imaju manju učestalost postporođajne depresije, te je veća vjerojatnost da će nakon poroda lakše postići željenu težinu u odnosu na žene koje nisu primale nikakve savjete. Manje je vjerojatno da će njihove bebe biti velike za njihovu gestacijsku dob (makrosomija), te da će imati manje naslage masti pri porodu. Potrebno je više istraživanja kako bi se otkrilo koje su intervencije u životne navike najbolje.
Ako dijabetička dijeta ili GI dijeta, tjelovježba i oralni lijekovi nisu dovoljni za kontrolu razine glukoze, možda će biti potrebna terapija inzulinom.
Razvoj makrosomije može se procijeniti tijekom trudnoće pomoću sonografije. Žene koje koriste inzulin, s anamnezom mrtvorođenog djeteta ili s hipertenzijom liječe se poput žena s dijagnosticiranim dijabetesom.
Način života