Strasbourg (elzaški: Strossburi; njemački: Straßburg) grad je na istoku Francuske, na lijevoj strani Rajne. Glavno je mjesto (chef-lieu) pokrajine Grand Est i departmana Bas-Rhin.
Po veličini je sedmi grad u Francuskoj i jedini grad u svijetu, čiji je centar UNESCO proglasio svjetskom baštinom 1988. godine. Također je jedan od rijetkih gradova, sa Ženevom i New York Cityjem u kome se nalaze sjedišta međunarodnih organizacija, a da nije glavni grad neke države.
U Strasbourgu se nalazi sjedište Vijeća Europe, Europski sud za ljudska prava i Europski parlament, koji zasjeda i u Bruxellesu.
Povijest Antičko doba
Na mjestu današnjeg Strasbourga nalazilo se jedno keltsko selo imena Argentorate. Istraživanja su pokazala da je ovo područje bilo naseljeno i prije toga.
12. godine pr. Kr. rimski general Drusus, brat cara Tiberija ovdje je osnovao novi grad i romanizirao njegovo ime u Argentoratum. To je bila vojna utvrda s kampom koja se nalazila na limesu (granica Rimskog Carstva) na Rajni. Oko kampa se stvorila canabae (aglomerizacija civilnog stanovništva) i razvijala prema zapadu).
Kasnije se granica pomiče istočno i Argentoratum postaje pozadinska rimska utvrda, sve do kraja trećeg stoljeća. 352. godine, grad razaraju Alemani i Franci, a Julijan Apostata ponovno ga osvaja 357. godine. 406., Huni, Burgundi, Vandali i Svevi napadaju Galiju. Grad uništava Atila, 451. godine.
Srednji vijek Grad su 496. godine obnovili Franci, pod imenom Strateburgum koji se počeo ubrzano razvijati poslije Klovisovog preobraćenja na kršćanstvo. Ovaj je grad bio jedan od rijetkih gradova u regiji koji su bili sjedišta biskupa, u to vrijeme velikog političkog dužnosnika. U osmom i devetom stoljeću grad trgovački i gospodarski buja te se stanovništvo udvostručuje. U to je vrijeme pod nazorom biskupa izgrađena nova katedrala i otvorene su mnoge župe.
842. grad ugošćuje Karla Ćelavog i Ludviga Njemačkog koji su se pobunili protiv njihova brata Lotara oko podjele carstva koji ime je ostavio njihov djed Karlo Veliki i u ovom gradu napravili pisanu zakletvu, danas poznatu pod nazivom "Zakletva iz Strasbourga". To je prvi tekst na nekom romanskom jeziku koji nije latinski (starofrancuski) i na nekom germanskom jeziku (staronjemački). Krajem sukoba i sporazumom u Verdunu, Strasbourg pripada Lotaru, ali njegovom smrću ostaje u Germaniji. 962. godine, Oton Veliki osniva Sveto Rimsko Carstvo oslanjajući se na Crkvu. U ovo vrijeme Strasbourg dobiva pravo za samostalno upravljanje sudstvom i pravo na kovanje vlastitog novca.
Grad se nastavlja razvijati gradnjom novog ograđenja grada u 12. stoljeću, koje je još prošireno stoljeće kasnije.
Od 1202. do 1220. godine, grad se izgrađuje oko crkava Saint-Pierre-le-Jeune i Saint-Pierre-le-Vieux. Mnoge su kule i utvrde izgrađene u to vrijeme, koje su nestale tek u 19. stoljeću.
mini|desno|Prekriveni Mostovi u Maloj Francuskoj Od 1228. godine, trgovačke četvrti čine važan sastavni dio grada. Ulice i građevine iz tog vremena svjedoče o bujnom trgovačkom životu tadašnjih Strazburžana. Grad je u to vrijeme bio zaštićen sustavom kula povezanih Prekrivenim Mostovima (Ponts Couverts).
Građanstvo se u to vrijeme željelo uključiti u politički život grada, tako da je 1214. godine osnovano građansko vijeće, a 1262. građani preuzimaju vodstvo gradom. U ovo se doba događaju mnogi sukobi oko moći. Najveći su sukobi između dvije suprotstavljene obitelji: Zorn i Mullenheim, građanski je rat izazvao revolt Strazburžana i vlast se vraća trgovačkom sloju. Nakon dugog problematičnog razdoblja u 15. stoljeću stvara se nova politička organizacija: gradom upravlja Ammeister (gradonačelnik) kojeg imenuju članovi gradskog vijeća, dok četiri Stettmeistera imenuje plemstvo. U to vrijeme grad ima oko 16 000 stanovnika, kuje vlastiti novac i ima status slobodnog grada u Carstvu, tj. de facto kneževine.
mini|lijevo|Katedrala u Strasbourgu
Između 1370. i 1390. godine, na kraju Stogodišnjeg rata, stanovništvo se boji napada pljačkaških bandi koji haraju po tom kraju. Vlast tada odlučuje zaštititi zapadni i sjeverni dio grada.
mini|desno|Grad 1493. godine Posljednje je proširenje grada u Srednjem vijeku između 1387. i 1441. godine. To se proširenje odnosilo na četvrt Krutenau u kojoj su živjeli mnogi ribari i trgovci. Grad se nije bitno proširivao sve do 19. stoljeća. Srednji je vijek zlatno doba Strasbourga. Njegovo je bogatstvo primarno zasluga njegovog građanstva i najviše topografije. Zahvaljujući mnogim vodenim i cestovnim putovima, ovaj je grad, okružen vodom, postao centar vrlo aktivne trgovine.
U osvit Srednjeg vijeka, elzaško vino postalo je poznato u Njemačkoj i Nizozemskoj, pa čak i u Engleskoj i Skandinaviji. Strasbourg je također izvozio i tekstil i žitarice, a uvozio mnoge tada luksuzne proizvode kao: staklo, kože, krzna, svilu i začine. Stara Carina jedan je od rijetkih dokaza bujajuće riječne trgovine u to vrijeme. Nalazi se uz obale Illa, a sagrađena je 1358. za pohranjivanje i oporezivanje dobara kojima je tržio Strasbourg.
Najpoznatiji je simbol iz ovog razdoblja katedrala za čiju su gradnju trebala četiri stoljeća. Gradnja je počela 1015. na mjestu stare rimske bazilike, a toranj je završen tek 1439. godine. Grad je prepun crkvi koje su dali izgraditi redovnici ili plemenitaši. Među najstarijim crkvama u gradu jesu: Saint-Pierre-le-Vieux, Saint-Pierre-le-Jeune i Saint-Thomas. Uz crkve sagrađeno je i mnoštvo samostana, ukupno dvadeset.
Brojni spomenici izgrađeni za vrijeme Srednjeg vijeka vjerno prikazuju kako je umjetnost tada bila u službi vjere. Umjetnike je u to vrijeme u grad najviše privlačila izgradnja katedrale. Većina tih umjetnika bila je anonimna. Slikarska umjetnost razvila se tek u 15. stoljeću, a elzaška škola bila je poznata po oslikavanju oltara.
Intelektualni se život javlja također u 15. stoljeću, pojavom tiskanih djela. U ovo je vrijeme u gradu živio i Johannes Gutenberg. Strasbourg je u to vrijeme postao veliki tiskarski centar, na kraju Srednjeg vijeka u gradu je postojalo oko pedeset tiskara. Ovaj izum u grad privlači i humanizam. Najveći su strazburški humanisti: Jakob Wimpheling, Geiler von Kaysersberg i Sebastian Brant. Nedugo nakon njihovog kritičkog djelovanja o radu Crkve javlja se i Reformacija.
Renesansa
Renesansa je za grad bila vrlo problematično razdoblje, humanizam i Reformacija obilježavaju ovo razdoblje. Strasbourg je jedan od prvih gradova na kojima su se vidjele ove promjene. 1518. na vratima strazburške katedrale pričvršćene su Lutherove teze. Zahvaljujući tisku, Lutherova je propaganda brzo raširena i već 1524. grad prihvaća protestantizam i predaje crkve u ruke protestanata. Paralelno uz Reformaciju događa se i seljačka pobuna, kada se 50 000 seljaka diglo protiv plemstva i svećenstva. Seljaci su palili opatije i dvorce, a Strasbourg je odbio umiješati se u sukob, tako da nije ni pomagao niti se borio protiv pobunjenika.
mini|desno|Plan grada, 1572. godine Loše razdoblje grada došlo je ipak s ratovima. Car, Karlo V., katolik, započeo je rat protiv protestanata i njihovih saveznika (Strasbourg). Padom protestantske lige, Strasbourg vraća Katedralu i dvije crkve katolicima. Grad je također upao i u financijske poteškoće. 1592. gradska financijska sredstva napokon su postala u potpunosti iscrpljena zbog biskupskog rata. Rat je izbio zbog izbora novog biskupa oko kojeg se nisu mogli suglasiti protestanti i katolici. Rat je bjesnio 20 godina i opustošio okolicu grada. Dolaskom Reformacije, umjetnost gubi svog glavnog mecenu: Rimokatoličku Crkvu. Iz Katedrale nestaje mnoštvo oltara i umjetnost se u to vrijeme okreće od religije prema grešnoj umjetnosti. Preobražaj u arhitekturi tekao je sporo, tek se u razdoblju od 1550. do 1580. pojavio renesansni stil. U 17. stoljeću javlja se talijanski klasicizam u arhitekturi, čiji je najbolji primjer Hotel Vrana.
Jednostavni stil Srednjeg vijeka zamjenjuje umjetnost izrezbarina. Kuća Kammerzell savršeno prikazuje skulpturalnu umjetnost u izobilju. Kuća se nalazi na trgu katedrale i duguje ime trgovcu Jean-Françoisu Kammerzellu koji ju je kupio u 19. stoljeću. Fasada kuće sadrži brojne izrezbarine od drveta. Kao i Kuća Tanneurs, Kuća Kammerzell prikazuje veliku sklonost uokviravanja prozora u to vrijeme. Osim drveta, u to je vrijeme bila popularna i cigla, najoriginalnija ciglena zgrada izgrađena u to vrijeme jest Trgovačka komora.
Ancien Régime
Godine 1618. izbio je tridesetogodišnji religijski rat između protestanata i katolika. Elzas je praktički razrušen, ali je Strasbourg ostao neutralan u ovom sukobu. Krajem rata 1638. godine, Elzas okupira Francuska, ali Strasbourg ostaje slobodni kraljevski grad. Grad ostaje izoliran i oslabljen, pa za vrijeme opsade Luja XIV., 30. rujna 1681. potpisuje kapitulaciju i priznaje francusku vlast. Simbolično kralj tada naručuje rušenje dijela utvrda grada. Između kralja i gradonačelnika postiže se dogovor u kojem grad zadržava vlast nad politikom, upravom i religijom. Zauzvrat je grad morao prihvatiti izgradnju vojnog garnizona.
mini|lijevo|Kuća Kammerzell U to vrijeme u grad dolazi mnoštvo novih stanovnika privučeni njegovim olakšicama. Jedan od plemića, kardinal Armand de Rohan-Soubise, sin Luja XIV., gradi novu biskupsku palaču imena Palais des Rohan na rijeci Ill, nasuprot kuća građanstva. Strasbourg je postao vrlo važan grad za Francusku u to vrijeme, zbog svog polažaja na Rajni i zbog vojnog garnizona. Izabranik Luja XV., Jacques François Blondel osmislio je plan rekonstrukcije Strasbourga koji je, zbog manjka sredstava samo djelomično izvršen. Zahvaljujući njemu izgrađene su mnoge povijesne zgrade u gradu.
mini|desno|Les ponts couverts Malo po malo mijenjao se izgled starog grada po uzoru na pariške građevine. U ovo vrijeme Strasbourg bilježi novi napredak i postaje glavno mjesto regije. Građanstvo se bogati i izgrađuje nove velebne građevine. U ovo se vrijeme razvijaju književni saloni u kojima visoko strazburško društvo provodi svoje vrijeme. Mnogi mladi intelektualci iz Njemačke, Švedske, Engleske i Švicarske dolaze na studij u grad, kao Goethe. Razvija se i keramička i zlatarska umjetnost, a stvaraju se i velike kovačnice. U ovo se vrijeme događa i veliki nerazmjer u bogatstvu stanovništva, oko petine stanovništva prisiljeno je prositi. Grad postaje prenapučen unutar svojih zidina, ali se i razvijaju nove gospodarske aktivnosti. U gradu se otvaraju mnoge pivnice i pušionice, ali trgovina odumire zbog velikih poreza i nesigurnosti cestovnih putova.
Moderno doba
1789. godine, u doba Revolucije, grad je imao između 55 000 i 60 000 stanovnika. Gradska je vlast srušena udarom na upravu i gradonačelnik odstupa. Gradske su priviligije ukinute. Građanstvo daje potporu revolucionarima i nove institucije bivaju brzo prihvaćene. Grad je poprilično propatio u to vrijeme, pogotovo za vrijeme Vladavine Terora koja je trajala dvije godine. Poslije Kapitulacije povećava se vojna prisutnost u gradu. Tada su sagrađene mnoge obrambene ustanove uključujući tvrđavu i sustav poplavljivanja grada u slučaju napada.
1792. godine, satnik Claude Joseph Rouget de Lisle sklada pjesmu za rajnsku vojsku, koja kasnije postaje Marseljeza. Strasbourg opet cvjeta za vrijeme Prvog Carstva. Poslije Revolucije, gospodarski je rast velik, najviše zahvaljujući vojsci. Zahvaljujući prefektu Lezay-Marnésia gospodarski se razvija i grad i departman te svi slojevi građanstva. Za vrijeme njegove vladavine poboljšan je sustav cesta i potaknut razvoj raznih poljoprivrednih kultura, te trgovine.
Ovo je i vrijeme realizacije velikih projekata, izgrađen je kanal od Rajne do Rone i cestovni most između Strasbourga i Kehla. Sad se i tehnologija uključuje u arhitekturu, u središtu grada pojavljuju se željezni mostovi, kao most Saint-Thomas, izgrađen 1841.