Alijetet u jezikoslovlju označava obilježje nekog jezika ili jezičnog sustava koje je se ne nalazi ni u jednom drugom jeziku, odnosno jezičnom sustavu. Lucija Šimičić, Cakavizam u viškim govorima, u: Croatica et Slavia Iadertina XVII/II, 2011. Iva Lukežić, Govori Klane i Studene, Crikvenica, Libellus, 1998. Milan Moguš, Čakavsko narječje, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 1977.
Naziv je skovao Žarko Muljačić 1970. godine kao opreku pojmu alteritet. Žarko Muljačić, Altérité et aliété, u: Filologija 6, 105-111., 1970. U hrvatskom jezikoslovlju pojmove alijetet i alteritet popularizirao je Milan Moguš 1977. godine u svojoj monografiji Čakavsko narječje u kojoj koristi pojmove alijeteta i alteriteta za razlikovanje čakavskog i štokavskog narječja.
Primjeri Zamjenica ča je alijetet čakavskog narječja, odnosno nalazimo ju samo u čakavskim govorima.
Izvori
Literatura
Žarko Muljačić, Altérité et aliété, u: Filologija 6, 105-111., 1970. (francuski jezik) Milan Moguš, Čakavsko narječje, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 1977.
Kategorija:Hrvatsko jezikoslovlje Kategorija:Čakavsko narječje Kategorija:Štokavsko narječje