Loasa (hrv. loasa; lat. Loasa) rod je iz porodice Loasaceae i potporodice Loasoideae. U današnjem užem obuhvatu pripada skupini južnoandskih Loasaceae i prirodno raste od obalnog Perua preko Čilea do zapadne i južne Argentine. Središte raznolikosti izrazito je u Čileu. Kew trenutačno prihvaća 24 vrste. Ime Etimologija riječi Loasa zapravo nije sigurna. Adanson sam nije objasnio ime. Starija literatura tvrdila je da potječe od nekog američkog narodnog naziva, ali za to nema čvrste potvrde. Druga stara interpretacija povezuje ga s imenom Loxa, mjesta u Kolumbiji gdje su opisivane biljke koje su tada smatrane „loasama”, premda danas pripadaju drugim rodovima. Opis Rod obuhvaća jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, a neke vrste pri osnovi odrvene ili imaju polegle, povijene odnosno penjuće stabljike. Površina stabljika i listova prekrivena je kombinacijom kratkih hrapavih i glohidijatnih trihoma, a kod brojnih vrsta razvijene su i duge žarne dlačice. Kod tipske L. acanthifolia one su osobito dobro razvijene i biljka se opisuje kao vrlo žareća.
Listovi su jednostavni, peteljkasti ili gotovo sjedeći, nasuprotni ili naizmjenični, a plojke su od gotovo cijelih do duboko režnjevitih ili razdijeljenih. Cvjetovi su dvospolni i peteročlani, najčešće skupljeni u cimozne cvatove. Pet latica obično je udubljeno ili čunjasto, a između njih nalaze se karakteristični staminodijski kompleksi s nektarnim ljuskama. Prašnici su brojni i raspoređeni u pet snopića. Plodnica je podrasla, a plod je tobolac koji se pri vrhu otvara zaliscima. Broj, veličina i površinska građa sjemenki među pojedinim skupinama znatno variraju. Flora Argentina, pristupljeno 26. rujna 2026. Oprašivanje Cvjetovi Loase imaju svojevrsni dodirno aktivirani mehanizam izlaganja peluda. Prašnici su u početku povijeni i skriveni u laticama. Kada kukac pri uzimanju nektara pomakne nektarnu ljusku, pojedini prašnici iz snopića naglo se pomiču prema središtu cvijeta i izlažu svježi pelud. Taj je tigmonastični mehanizam izravno istraživan i kod Loasa insons.Total Control – Pollen Presentation and Floral Longevity in Loasaceae (Blazing Star Family) Are Modulated by Light, Temperature and Pollinator Visitation Rates, pristupljeno 26. rujna 2026.
Sistematika i povijest Michel Adanson objavio je rod Loasa 1763. godine u djelu Familles des Plantes, sv. 2, str. 501. Tipska je vrsta Loasa acanthifolia.
Tradicionalni rod Loasa bio je mnogo šire shvaćen. Molekularna istraživanja pokazala su da je takva Loasa sensu lato parafiletična, pa su brojne njezine skupine izdvojene u zasebne rodove, među ostalima Aosa, Nasa, Grausa i Presliophytum. Uži Loasa sensu stricto pokazao se monofiletičnim.A preliminary phylogeny of Loasaceae subfam. Loasoideae (Angiospermae: Cornales) based on trnL(UAA) sequence data, with consequences for systematics and historical biogeography, pristupljeno 26. rujna 2026.
Današnja jezgra roda obuhvaća četiri tradicionalne skupine: serije Deserticolae, Floribundae, Loasa (= Acanthifoliae) i Macrospermae. Posljednja je osobito raznolika i prostire se gotovo cijelim arealom roda.
Vrste Vrste po Kewu: Loasa acanthifolia Lam. Loasa acerifolia Dombey ex A.Juss. Loasa arnottiana Gay Loasa caespitosa Phil. Loasa chrysantha Santilli, R.H.Acuña & Lavandero Loasa elongata Hook. & Arn. Loasa floribunda Hook. & Arn. Loasa heterophylla Hook. & Arn. Loasa humilis F.Phil. Loasa illapelina Phil. Loasa insons Poepp. Loasa mendocina (Urb. & Gilg) R.H.Acuña, Weigend & D.H.Cohen Loasa mollensis Muñoz-Schick & Trenq. Loasa multifida Gay Loasa nitida Desr. Loasa pallida Gillies ex Arn. Loasa paradoxa Urb. & Gilg Loasa placei Lindl. Loasa prostrata Gillies ex Arn. Loasa sclareifolia Juss. Loasa sigmoidea Urb. & Gilg Loasa tricolor Ker Gawl. Loasa triloba Juss. Loasa unguiculata Urb. & Gilg Loasa rotundifolia Phil. još nije na Kewovu popisu prihvaćenih vrsta. Rad iz 2024. ponovno ju je detaljno obradio, pokazao da je morfološki zasebna vrsta i molekularno je čvrsto smjestio unutar Loasa ser. Macrospermae. Autori izričito preporučuju da se prizna kao dobra vrsta.Forgotten but not lost: Notes about the status of the often overlooked Chilean desert endemic Loasa rotundifolia (Loasaceae), pristupljeno 26. rujna 2026. Sinonimi Ortiga Neck.; Elem. 2: 400 (1790) Kew, pristupljeno 26. rujna 2026.
Izvori
Kategorija:Rodovi Loasaceae Kategorija:Loaseae