mini|desno|290px|Županijska Palača u Vukovaru.

Vukovarsko-srijemska županija je najistočnija hrvatska županija i nalazi se na prostoru istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Kroz županiju prolaze važni međunarodni kopneni (cestovni i željeznički) i riječni pravci (Dunav i Sava).

Administrativna podjela Županija je podijeljena na 5 gradova i 26 općina.

Gradovi: Grad Ilok Grad Otok Grad Vinkovci Grad Vukovar Grad Županja

Općine: Općina Andrijaševci Općina Babina Greda Općina Bogdanovci Općina Borovo Općina Bošnjaci Općina Cerna Općina Drenovci Općina Gradište Općina Gunja Općina Ivankovo Općina Jarmina Općina Lovas Općina Markušica Općina Negoslavci Općina Nijemci Općina Nuštar Općina Privlaka Općina Stari Jankovci Općina Stari Mikanovci Općina Štitar Općina Tompojevci Općina Tordinci Općina Tovarnik Općina Trpinja Općina Vođinci Općina Vrbanja

Stanovništvo thumb|300px|Dobno-spolna piramida Vukovarsko-srijemske županije prema popisu stanovništva iz 2011. g.

Prema popisu stanovništva iz 2021. Vukovarsko-srijemska županija je imala 143.113 stanovnika s prosječnom gustoćom od 58,32 stanovnika/km2.

Etnički sastav 2001. je bio sljedeći: Hrvati 78,3 %, Srbi 15,5 %, Mađari 1 %, Rusini 0,9 % i drugi.

Godine 1991. je stanje bilo sljedeće: županija je imala 231 241 stanovnika, a etnički sastav je bio sljedeći: Hrvati 68,4 %, Srbi 19,7 % i drugi.

Prirodno kretanje stanovništva Vukovarsko-srijemska županija bilježi kontinuirano negativan prirodni prirast tijekom cijelog razdoblja od 2016. do 2025. godine, s prosječno oko 1000 umrlih više nego rođenih godišnje.

+ Prirodno kretanje stanovništva Vukovarsko-srijemske županije, 2016.–2025. Godina Živorođeni Umrli Prirodni prirast Vitalni indeks 2016. 1436 2307 −871 62,2 2017. 1302 2362 −1060 55,1 2018. 1279 2283 −1004 56,0 2019. 1293 2193 −900 59,0 2020. 1227 2447 −1220 50,1 2021. 1266 2533 −1267 50,0 2022. 1206 2390 −1184 50,5 2023. 1182 2110 −928 56,0 2024. 1174 2210 −1036 53,1 2025. 1177 2157 −980 54,6

Županijska uprava

Dužnost župana obnaša Ivan Bosančić (HDZ). Županijska skupština se sastoji od 41 vijećnika.

Zemljopis Površina Vukovarsko-srijemske županije iznosi 2448 km2. Nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Republike Hrvatske između rijeka Dunava i Save.

Najviša nadmorska visina je 294 m (točka Čukala kod Iloka), a najmanja 78 m (Spačva). Na istoku se nalaze obronci Fruške gore i polako se spuštaju u Vukovarski ravnjak, a na zapadu se nalazi planina Dilj kod koje započinje vinkovačko-đakovački ravnjak.

Kroz Vukovarsko-srijemsku županiju teku sljedeće rijeke:

Dunav – ulijeva se u Crno more Sava – ulijeva se u Dunav Vuka – ulijeva se u Dunav Bosut – ulijeva se u Savu Berava – ulijeva se u Bosut Biđ – ulijeva se u Bosut Studva – ulijeva se u Bosut Spačva – ulijeva se u Bosut

Klima je umjereno kontinentalna sa srednjom godišnjom temperaturom od 11°C. Najviša godišnja temperatura dostiže do 30°C.

Prema strukturi površina u županiji prevladavaju oranice, vinogradi, voćnjaci i šume. Oranica ima oko 150.000 ha (vrlo plodna zemlja), a najplodnija se nalazi na vukovarskom ravnjaku. Ratarske površine su meliorirane i komasirane te omogućuju strojnu obradu i visoke prinose.

Najviše se proizvode pšenica, kukuruz, šećerna repa i duhan, a u području od Vukovara do Iloka poseban je naglasak dan na vinogradarstvo i vinarstvo.

Šume pokrivaju površinu od 70.000 ha. Naročito su poznate šume hrasta lužnjaka u spačvanskom šumskom bazenu.

Povijest Slavonija, unutar personalne unije s Ugarskom, od 1240. godine nosi naziv kraljevine i na čelu joj je herceg Koloman. Stvaraju se županije, kao nova teritorijalna organizacija po ugarskom uzoru. Vukovska županija dobila je naziv po starom župskom središtu Vukovu, koji se prvi put spominje 1220. g. U dokumentima se pisalo kao Valko, Wlko, Walkow, a od 14. st. pa do danas prevladava pomađareni naziv Vukovar. Poveljom hercega Kolomana 1231. godine naselje oko utvrde Vukova dobiva status slobodnog kraljevskog grada i počinje se razvijati u značajno obrtničko i trgovačko središte. Ova županija je bila jedna od većih. Granica joj je išla od ušća Karašice, Dravom i Dunavom do Iloka, zatim kopnom preko Fruške gore na Savu do Laćarka i Martinaca. Na zapadu je granica išla sve do Bebrine, blizu Broda, a odatle sjeverno do Drave. Županija je bila gusto naseljena i u razdoblju od 13. do 15. st. imala je niz utvrda (castruma), 34 varoši (opida) i sela, naselja i posjeda.

Jedno od većih naselja je Ilok (Wylak, Ujlak), koje se razvilo na ostacima rimske utvrde Cuccium. Prvi put se spominje u pisanom dokumentu 1267. g. Pored tvrđave u Iloku je bio i dvor moćnih knezova iločkih. Tu je u 16. st. boravio i Ivan Kapistran, koji je organizirao obranu od Turaka i kasnije bio proglašen svetim.

Na mjestu današnjih Vinkovaca u srednjovjekovnom razdoblju, na mjestu koje se naziva Meraja, već u 12.st. spominje se naselje Sv. Ilija. Ovo se naselje održalo i pod Turcima. U to vrijeme se počinje upotrebljavati i naziv Vinkovci.

Na zapadnom dijelu posjeda Selna u 15.st. razvilo se trgovačko-obrtničko naselje Županje blato, koje je u pisanim izvorima prvi put zabilježeno 1528. g. U 18. st. ovo se mjesto naziva samo Županja.

Turci su upali iz Bosne i gotovo bez borbe 1526. g. zauzeli dio, a 1536. g. i cijelo područje Vukovske županije. Oni su osnovali vojno-administrativne jedinice među kojima je bio i Srijemski sandžak, koji je obuhvaćao turske posjede u istočnoj Slavoniji (Osijek, Ivankovo, Ilok, Nijemci i dr.). Ilok je bio sjedište sandžaka i u njemu je stolovao turski paša. Položaj stanovništva, pogotovo katoličkog, bio je vrlo težak zbog niza obveza prema spahijama i sultanu.

Nakon poraza Turaka pod Bečom 1683. g. započinje veliki rat za oslobođenje. General Aspermont 1687. g. zauzima Vukovar, te se tako oslobađaju i ostala sjeveroistočna područja i vraćaju u sastav Habsburškog Carstva. Na krunidbenom saboru u Požunu 1741. g. carica Marija Terezija je obećala hrvatskim poslanicima da će istočne krajeve starih slavonskih županija vratiti Hrvatskoj. Ona je sprovela organizaciju vlasti, uređenje novooslobođenih krajeva od kojih odvaja dio teritorija za Vojnu krajinu. Godine 1756. g. donijela je prve opće urbanijalne propise za Hrvatsku i Slavoniju. Tadašnji hrvatski ban Karlo Batthyanyi svečano je proglasio obnavljanje županija. Tako su u istočnoj Slavoniji i Srijemu stvorena dva područja: vojno i civilno. Prišlo se svečanom proglašenju Srijemske, Virovitičke i Požeške županije. U Vukovaru je 11. studenog 1745. g. svečano proglašena Srijemska županija, na čije je čelo postavljen kao administrator, a od 1751. g. kao župan barun Marko Pejačević. Županiji je podijeljen pečat i grb, a sjedište joj je bilo u Vukovaru.

Srijemska županija je, kao i ostale slavonske županije, bila pod upravom hrvatskog bana i hrvatskih sudova, ali je imala i svoje županijske skupštine i određenu samoupravu. Slavonske županije su se našle u procjepu između Habsburgovaca, njihova apsolutizma i germanizacije, te Ugarske i njenih težnji za pripajanjem hrvatskog teritorija. Carica Marija Terezija slala je županijama direktno svoje patente. Car Josip II. smatrao je županije preprekom svojim reformama i 1785. g. ih ukida kao upravne jedinice i pretvara u administrativne.

Nacionalno buđenje 1848. g. i revolucionarna zbivanja ne samo da dovode do ukidanja kmetstva, već nakratko donose Hrvatskoj prekid vlasti Mađara. Gubi se staleško obilježje ne samo Hrvatskog sabora, već i županijskih skupština, te u njih ulaze veleposjednici, privrednici, javni djelatnici, svećenici, a po prvi put i predstavnici Vojne granice.

Srijemska županija je 1875. g. podijeljena na dvije podžupanije: Vukovarsku, sa sjedištem u Vukovaru, i Rumsku, sa sjedištem u Rumi. Podžupanije su ukinute 1878. g. i umjesto njih osnovani kotarevi.

Područje Vojne granice bilo je organizirano po teritorijalnom načelu na 11 pukovnija (regimenata) među kojima je bila i brodska pukovnija sa sjedištem u Vinkovcima. Službeni jezik je bio isključivo njemački. Škole su također bile na njemačkom. Svaki graničar je imao vojnu obvezu od 16. do 60. godine. U mirno doba graničar se morao sam odijevati i hraniti, a u ratu je dobivao hranu. Austrija je stvaranjem Vojne granice dobila jeftinu živu vojnu silu kojom je ratovala ne samo na granici, već po mnogim bojištima Europe. Za vojne zasluge istaknutim časnicima dijeljeno je austrijsko plemstvo. Između Vojne granice i civilnog područja tekla je živa komunikacija, izgrađivale su se ceste i cvjetala je trgovina.

Nakon ukinuća Vojne granice 1873. g. pripaja se njen istočni dio Srijemskoj županiji 1881.g. te se njena površina gotovo udvostručila. Županija je sada podijeljena na deset kotara, a ovi su se dijelili na općine.

Na području Srijemske županije nastaju tri velika vlastelinstva: iločko, vukovarsko i nuštarsko čiju su zemlju obrađivali seljaci - kmetovi. Kako je tijekom ratova gotovo izumrlo staro hrvatsko plemstvo, austrijski carevi prodaju velike zemljišne posjede - vlastelinstva, stranim plemićima, koji, iako stranci, dobivši hrvatski indigenat postupno su se i sami asimilirali u sredini i zemlji u koju su došli te su često imali važnu političku i društvenu ulogu ne samo u životu Županije, nego i čitave Hrvatske.

Ukidanjem kmetstva 1848. g. vlastelinstva su prešla na tržni odnos privređivanja i znatno su utjecala na razvoj gospodarstva na ovom području.

Već tijekom 17., a pogotovo u 18. i 19. stoljeću, u ratom opustošenoj Srijemskoj županiji dolazi do znatnih demografskih promjena. Na ova područja naseljava se hrvatsko stanovništvo iz drugih krajeva (npr. iz Bosne), ali i stanovništvo drugih vjera i nacionalnosti. Vrlo rano naseljavaju se Nijemci, Mađari, Srbi, Židovi, Slovaci, Rusini i Ukrajinci.

Na zapadnom dijelu Srijemske županije, pretežno na mjestu starih naselja, razvilo se nekoliko gradova koji su postali obrtnička, kulturna i upravna središta.

Takav je bio i Vukovar, sjedište Srijemske županije, koji je imao brojne urede. U njemu su se održavale županijske skupštine. U gradu je bilo više stotina obrtnika i trgovaca, a izgrađena je i luka na Dunavu. U Vukovaru se osobito razvila tekstilna, a kasnije i obućarko-gumarska industrija. 1900. g. Vukovar je prema popisu imao 9719 stanovnika.

Ilok je bio sjedište kotara i središte uprave iločkog vlastelinstva. U njemu se rano razvio obrt i trgovina te riječni promet. Godine 1900. Ilok je imao oko 4300 stanovnika.

Vinkovci su bili u sastavu Vojne granice mjesto u kojem je smještena komada brodske pukovnije pa je time znatno usporavan njegov gospodarski razvoj. Već 1780. g. u Vinkovcima je započela radom gimnazija. Vojne vlasti izgrađuju niz upravnih i drugih zgrada. Brži razvoj Vinkovaca nastavlja se tek izgradnjom željezničkih pruga iza 1878. g., kada Vinkovci postaju sve važnije prometno središte na raskrižju željezničkih putova. Ovdje je bila i uprava velikog šumskog gospodarstva - Brodska imovna općina. Vinkovci su 1900. g. imali oko 8500 stanovnika.

Županja je također bila u sastavu Vojne granice, kao sjedište 11. kompanije brodske pukovnije. U njoj je bio živ promet preko Save. Od 1883. g. počinje njen brži razvoj iskorištavanjem šumskih bogatstava i razvojem drvne industrije. Godine 1884. započela je s radom prva tvornica tanina, u to vrijeme najveća tvornica te vrste u Slavoniji i Srijemu. Za vrijeme sezonskih radova u Županji boravi dosta sezonskih radnika, a 1900. g. Županja je imala 3630 stalnih stanovnika.