Druga lička proleterska narodno-oslobodilačka udarna brigada formirana je 19. kolovoza 1942. godine u Laudonovom gaju kod Bunića kao Druga brigada Prve operativne zone Hrvatske. Sastavljena je od bataljuna iz ličkih partizanskih odreda „Stojan Matić”, „Ognjen Prica”, „Mićo Radaković” i „Udarnog bataljuna”, ukupne jačine oko 1200 boraca.

Prvi zapovjednik brigade bio je Milan Šakić, a politički komesar Petar Babić, narodni heroj.

U studenome 1942. godine brigada je ušla u sastav Šeste ličke divizije, a 19. ožujka 1944. godine je proglašena „proleterskom”.

Za zasluge tijekom Drugog svjetskog rata odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvijezde i Ordenom bratstva i jedinstva, a povodom tridesetpetogodišnjice formiranja Šeste ličke proleterske divizije „Nikola Tesla”, 21. srpnja 1977. godine i Ordenom narodnog heroja.

Tijekom postojanja, brigada se koristila i drugim alternativnim nazivima: Druga brigada Prve operativne zone Hrvatske, Druga udarna brigada NOV Hrvatske i Druga brigada Šeste ličke divizije.

Borbeni put Odmah nakon formiranja, u suradnji s po jednim bataljunom Prvog i Trećeg ličkog partizanskog odreda, od 22. do 24. kolovoza neuspješno je napadala ustaško-domobransku posadu u Udbini i pretrpjela teške gubitke (285 izbačenih iz stroja). Naredbom Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske od 14. rujna 1942. dobila je naziv Druga udarna brigada Hrvatske, a u narodu i među borcima prozvana je Drugom ličkom brigadom.

Poslije uspješnih borbi na području perušićkog kotara, u listopadu je prema naredbi Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske upućena na Kordun. Tada je u njezin sastav ušla Prva lička omladinska ženska četa, jačine 75 djevojki, koje su raspoređene po postrojbama brigade. U suradnji s jednim bataljunom Četvrte kordunaške brigade, kod Poloja je 17. listopada razbila talijanski konjički puk i 81. bataljun, zbog čega ju je pohvalio Glavni štab Hrvatske. Noću između 23. i 24. listopada, također u suradnji s Četvrtom kordunaškom brigadom, razbila je ustaško-domobransku posadu u Tušiloviću, kada je poginulo 55 i zarobljeno 427 neprijateljskih vojnika i zaplijenjena velika količina oružja i streljiva.

Tijekom Bihaćke operacije, oslobodila je više sela, a 3. studenog i Ličko Petrovo Selo, gdje je uništila 31. ustašku bojnu. Zatim je progonila ostatke razbijenih ustaških postrojbi na sjever, i sudjelovala u oslobađanju Slunja. Kada je 22. studenog 1942. godine naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ formirana Šesta lička divizija, brigada je ušla u njezin sastav i ostala u njemu do kraja rata. Poslije neuspjelog napada na Dvor na Uni (26./27. studenog), brigada se u sastavu divizije vratila u Liku, oslobodila Lovinac (25. prosinca) i zajedno s Prvom ličkom udarnom brigadom, noću 14./15. siječnja 1943., napala talijansku i četničku posadu u Gračacu. Tada se posebno istakao njezin Udarni bataljun, koji se uspio probiti u grad, nakon čega je bio opkoljen u dvije zgrade, iz kojih je u tijekom dana odbio oko 20 juriša i pokušaja talijanskih vojnika i četnika da ga unište, da bi se u jurišu probio iz okruženja.

Vrlo žestoke borbe brigada je vodila tijekom Četvrte neprijateljske ofenzive na pravcima Lički Osik – Bunić i Vrhovine – Korenica; poslije kraja ove ofenzive, u Lici je vodila uspješne borbe na širem području Gospića, i noću 2./3. svibnja sudjelovala je u neuspjelom napadu na tajgrad.

Prema naredbi Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, početkom lipnja 1943. godine upućena je na prostor Knin – Vrlika, gdje je, pod zapovjedništvom Štaba Kninskog sektora, ostala cijelo ljeto i u suradnji s Desetom krajiškom udarnom brigadom i Ličkom partizanskim odredom oslobodila Kijevo (26. srpnja), Vrliku (5. kolovoza), Maovice i Štikovo te odbila više napada jakih talijanskih i četničkih snaga iz Knina. U rujnu se vratila u Liku i nastavila djelovati na komunikaciji Donji Lapac – Gračac, a zatim i na području između Gospića i Gračaca.

U sastavu Šeste ličke divizije krenula je za Bosnu 12. studenog i do kraja godine borila se oko Travnika, Zenice i Šujice protiv njemačkih, ustaških i domobranskih snaga. Početkom 1944. godine prebačena je u Drvar zbog osiguranja Vrhovnog štaba NOV i POJ te napada na neprijateljski promet na putu Bihać – Donji Lapac – Knin. Kad je 19. ožujka 1944. godine Šesta lička divizija dobila naziv proleterska, i brigada je postala proleterska. U Drvarskoj operaciji, tijekom svibnja 1944. godine, upornim obrambenim borbama brigada je sprječavala prodor njemačkih snaga od Srba prema Drvaru i borila se na putu Bosanski Petrovac – Drvar, a zatim je sudjelovala u napadu na Livno (2./3. srpnja).

S područja Glamoča, u sastavu Šeste ličke proleterske divizije „Nikola Tesla”, krenula je 20. srpnja za Srbiju, u koju je stigla poslije 43 dana neprekidnog marša i borbi, naročito kod Nemile, na rijeci Bosni (28./29. srpnja), na Sutjesci (16. kolovoza) i na Pivskoj planini (21. – 25. kolovoza). Iako iscrpljena i brojno znatno oslabljena, dala je značajan doprinos u razbijanju četnika kod Užičke Požege, na Jelovoj gori i na Maljenu, a potom i u oslobođenju Valjeva. Tada su njezine prorijeđene redove popunili novi borci iz Srbije.

U Beogradskoj operaciji, u listopadu 1944. godine, napadala je od pravca jugozapada, oslobodila Ripanj i izbila u Topčider, odakle je upućena ka Avali, gdje se istakla u borbama prilikom uništenja njemačke Prve brdske divizije. Poslije oslobođenja Beograda, sudjelovala je u borbama u Srijemu, odakle je krajem studenog vraćena u Beograd na jednomjesečni odmor i dopunu.

Početkom 1945. godine upućena je na Srijemsku bojišnicu, gdje je vodila borbe kod Nijemaca, Male Vašice i Ilinaca. Sudjelovala je u proboju Srijemske bojišnice, a zatim u borbama za oslobođenje Đakova, Slavonskog Broda, na Ilovi i Čazmi, kao i za oslobođenje Zagreba i Remeta. Rat je završila čišćenjem Zagrebačke gore, u periodu od 11. do 12. svibnja, od ostataka razbijenih ustaških i njemačkih postrojbi.

Članovi

Zapovjedni sastav <tr valign=""><td> Zapovjednici brigade: Milan Šakić – od formiranja brigade do početka siječnja 1943. godine Mile Uzelac – od početka siječnja do 13. lipnja 1943. godine Dušan Dotlić – od 13. lipnja 1943. do 27. ožujka 1944. godine Dragan Rakić – od 27. ožujka 1944. godine do kraja rata Politički komesari brigade: Petar Babić – od formiranja brigade do početka siječnja 1943. godine Đuro Stanković – od početka siječnja do travnja 1943. godine Branko Damjanović – od travnja 1943. do prosinca 1944. godine Milan Pavličić – od prosinca 1944. godine do kraja rata <td> Zamjenici zapovjednika brigade: Lazo Radaković – od formiranja brigade do studenog 1942. godine Dušan Dotlić – od studenog do prosinca 1942. godine Đurađ Pokrajac – od prosinca 1942. do siječnja 1943. godine Dragan Rakić – od siječnja do srpnja 1943. godine Danilo Damjanović – od srpnja do rujna 1943. godine Ljubomir Medić Brzica – od rujna 1943. do studenog 1944. godine Danilo Ugraković – od studenog 1944. do travnja 1945. godine Zamjenici političkog komesara brigade: Bogdan Vujinović – od formiranja brigade do listopada 1942. godine Simo Mrda – od listopada 1942. do listopada 1943. godine Nikola Pejnović – od listopada 1943. do listopada 1944. godine Jovo Hinić – od listopada 1944. do kraja rata

Narodni heroji Druge ličke brigade Neki od boraca Druge ličke proleterske udarne brigade odlikovani Ordenom narodnog heroja su:

Petar Babić, prvi politički komesar brigade Danilo Damjanović, zamjenik zapovjednika brigade Dane Majstorović, politički delagat voda u Drugoj četi Udarnog bataljuna Stojan Matić, zapovjednik Prvog lapačkog bataljuna (kasnije bataljun „Stojan Matić”) Stanko Opsenica, zapovjednik Drugog bataljuna „Ognjen Prica” Tomica Popović, zapovjednik Prvog bataljuna „Stojan Matić” Lazo Radaković, zamjenik zapovjednika brigade Dragan Rakić, zapovjednik brigade Mile Uzelac, zapovjednik brigade Milan Šakić, prvi zapovjednik brigade

Ostali poznati pripadnici brigade Desanka Ćuić Kačar, pjesnica

Literatura Vojna enciklopedija (knjiga druga). Beograd 1971. godina.

Kategorija:Postrojbe NOV i PO Hrvatske Kategorija:Brigade NOVJ-a 02