Maria Deraismes (Marie Adélaïde Deraismes; Pariz, 17. kolovoza 1828. – Pariz, 6. veljače 1894.) bila je francuska spisateljica, slobodna zidarica i jedna od ključnih pionirki u borbi za prava žena.
Istaknula se kao snažna zagovornica ženskog obrazovanja, jednakosti spolova i političkih prava žena. Njeno djelovanje nije bilo ograničeno samo na feministički pokret – bila je aktivna i u društvenim reformama te je sudjelovala u naporima za poboljšanje uvjeta rada i života siromašnih slojeva. Posebno je poznata po tome što je postala prva žena primljena u mušku ložu, što je kasnije dovelo do osnivanja mješovitog slobodnozidarskog reda "Le Droit Humain", koji je prihvaćao i muškarce i žene kao ravnopravne članove.
Životopis Deraismes je potekla iz imućne građanske obitelji u Pontoiseu, na sjeverozapadnom rubu Pariza, gdje je odrastala u obrazovnom i književnom okruženju. Pisala je književna djela i istaknula se kao vrsna govornica, što ju je dovelo do angažmana u pokretu za ženska prava.
Godine 1866. pridružila se feminističkoj skupini Društvo za zahtjev za građanska prava žena (Société pour l'amélioration du sort de la femme), u kojoj su djelovale Paule Minck, Louise Michel, Élie i Noémie Reclus, Caroline de Barrau i druge aktivistkinje. Zbog različitih stajališta, skupina je usredotočila djelovanje na poboljšanje obrazovanja djevojaka. U suradnji s Léonom Richerom, Deraismes je 1870. osnovala Udrugu za ženska prava (L'Association pour le droit des femmes) te pomagala u financiranju novina Le Droit des femmes.
Nakon pada Drugog Carstva i uspostave Treće Republike, zagovarala je umjereniji pristup kako bi feministički pokret opstao u novim političkim okolnostima. Njezini su radovi bili zapaženi i u inozemstvu; 1882. u Parizu se susrela s američkom aktivisticom Elizabeth Cady Stanton, na koju je ostavila snažan dojam.
Dana 14. siječnja 1882. Maria Deraismes postala je jedna od prvih žena iniciranih u slobodno zidarstvo, u Loži "Slobodni mislioci" (Loge Les Libres Penseurs) u Pecqu, zapadno od Pariza. Godinu dana kasnije, zajedno s liječnikom Georgesom Martinom, osnovala je mješovitu ložu koja je postala temeljem za osnutak Velike simboličke škotske lože "Ljudsko pravo" (Le Droit Humain), međunarodne slobodnozidarske organizacije otvorene i muškarcima i ženama.
Kao suvremenica Hubertine Auclert, borila se i za političku emancipaciju žena te se 1885. kandidirala na parlamentarnim izborima, simbolično ističući zahtjev za pravom glasa.
Umrla je u Parizu 1894. godine i pokopana na groblju Montmartre. Godine 1895. objavljena su njezina sabrana djela, a dokumentacija o njezinu radu čuva se u Knjižnici "Marguerite Durand".
Vidi još Slobodno zidarstvo i žene Mješovito slobodno zidarstvo
Izvori
Kategorija:Francuski slobodni zidari Kategorija:Životopisi, Pariz Kategorija:Feministice Kategorija:Francuski književnici Kategorija:Francuski borci za ljudska prava Kategorija:Red "Le Droit Humain"