Hrvatsko Kraljevstvo ili Kraljevina Hrvatska nazivi su za povijesnu hrvatsku državu od njene afirmacije na razini međunarodno priznate kraljevine, do njenog ukinuća osnivanjem Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca – kao posve nove države –- 1918. godine. Godina je 1925. u Hrvatskoj bila obilježena tisućita godišnjica Hrvatskog kraljevstva,"Slavna proslava slavnoga kralja – tisućʾ godina Hrvatskoga Kraljevstva godine 1925.", Mario Jareb, "Hrvatska revija 4", 2024. a 2025. godine se obilježava 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva."Godina obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva", službene stranice Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.
Propast vlasti Rimskog Carstva na istočnoj obali Jadrana Nakon što je Rimsko Carstvo uspostavilo na području od istočne obale Jadrana do rijeke Save provinciju Dalmaciju naseljenu djelomično romaniziranim stanovništvom koje je potjecalo od plemena Delmata (Dalmata), Liburna, Japoda i drugih naroda koje su Rimljani kolektivno nazivali "Iliri" (te o čijem je jeziku i kulturi ostalo tek vrlo malo tragova),"Plinijevske peregrinske civitates na prostoru današnje Bosne i Hercegovine", Salmedin Mesihović, "Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku", PD 104, 2011, 55-78 od 7. stoljeća prodiru na to područje Avari, stepski narod koji je centar svojega života uspostavio u obližnjoj Panonskoj nizini. Uz dolazak Avara koji ruše strukture Rimskog društva vezuju se i početci doseljavanja Slavena u Dalmaciju,"Avari: osvrt na njihovu etnogenezu i povijest", Emil Heršak, "Migracijske i etničke teme" 18 (2002), 2–3: 197–224. Str. 211, 213. a Istočno Rimsko Carstvo zadržava vlast nad nekim jadranskim otocima i gradovima na dalmatinskoj obali. Car Bazilije I. (867.-886.) mora uputiti dalmatinske gradove da danak umjesto Bizantu plaćaju Hrvatima, ostajući pod tek slabijim vrhovništvom Istočnog Rimskog Carstva.
Rana hrvatska država oko Trpimirovića: 9. stoljeće Od početka 9. stoljeća bilježi se jačanje velikaške kuće Trpimirovića u današnjoj sjevernoj Dalmaciji, koje područje tada nosi naziv "Hrvati". Trpimirovići uspješno preuzimaju elemente kasnoantičke kršćanske civilizacije, te tako u prostranom antičkom imanju u Stombratama kod Splita uspostavljaju važan feud koji obuhvaća i autohtono lokalno romanizirano stanovništvo; u do danas sačuvanoj crkvi čuva se spomen o podizanju kamenog ciborija "temporibus Misclavo duce" tj. u vrijeme Trpimirovog prethodnika kneza Mislava (835.-845)."Predromanički ciborij iz Svete Marte u Bijaćima", Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 26, 1999. str. 287-318 Oko Trpimirovića i s njima povezanog plemstva uspostavlja se Srednjovjekovna hrvatska država, čija vlast s vremenom obuhvaća i Slavoniju - dijelove nekadašnje rimske provincije Panonije između rijeke Save i Drave, čije ime indicira da ondje sada obitava stanovništvo slavenskog jezika."Hrvatska i Bizant u 10. stoljeću", Neven Budak, Tabula : časopis Filozofskog fakulteta, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, No. 12, 2014.Papa Ivan VIII. (papa koji je da potporu sv. Ćirilu i Metodiju) tijekom svojeg desetgodišnjeg pontifikata (872.-882.) razmjenjuje pisma redom s hrvatskim knezovima Domagojem, Zdeslavom i Branimirom; dodatno šalje hrvatskom narodu i svećenstvu 10 pisama - što sve svjedoči da hrvatska država već u njegovo vrijeme biva sagledavana kao čimbenik s kojim valja računati u poslovima tadašnjeg kršćanskog (europskog) svijeta."Hrvati u Crkvi", Atanazije Matanić, Crkva u svijetu Vol. 14 No. 3, 1979., 263-268
Uzdignuće na status kraljevstva, oko 925.: Tomislav U pismu pape Ivana X. kralju Tomislavu, zahumskom knezu Mihajlu, svećenstvu i puku iz 925. godine se govori o "narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji", čiji se kralj naslovljava kao "kralj Hrvata"."1100 godina od splitskih crkvenih sabora i početaka hrvatskoga kraljevstva (925. – 2025.)", Ivica Musa - Mirjana Matijević Sokol - Ivan Basić - Trpimir Vedriš - Kristijan Kuhar - Mario Jareb (skripta, 176 stranica), HBK, 2025., str. 12. Pristupljeno 12. kolovoza 2025. Kraljem se Tomislava titulira potom i u zaključcima Splitskog Crkvenog sabora održanog iste godine.Prijevod Jurja Marušića (u Marušić, "Sumpetarski kartular i Poljička seljačka republika", 1992), prema "Bijeli Hrvati u banskoj Hrvatskoj i županijska Hrvatska", Ivan Mužić, "Starohrvatska prossvjeta", III. serija - svezak 37/2010. Str. 271.
Trpimirovići nastavljaju vladati Hrvatskom, sada kao kraljevi: za Stjepana Držislava (969.-997.) se drži da je od rimskog (bizantskog) Cara primio kraljevsku krunu i da je na početku svoje vladavine okrunjen."Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara", Milko Brković, RZHAZUZd, sv. 34/1992, str. 75-97. Str. Na nadgrobnoj ploči njegove majke Jelene (prva poimence pouzdano poznata hrvatska kraljica) u predvorju crkve sv. Stjepana na Otoku u Solinu, oslovljavaju se kako njen muž Mihael (Krešimir), tako i sin Stjepan (Držislav) kraljevskim naslovom.Ante Birin, op. cit., str. 57 Kralj Krešimir III. (1000.- oko 1030.) je u dobrim odnosima s bizantskim neprijateljima Bugarima pod Samuilom, a uspostavlja i savez s odnedavno kristijaniziranim Ugarskim kraljevstvom pod Stjepanom I. Arpadovićem, koji mu potvrđuje pravo na Slavoniju.Ante Birin, op. cit., str. 57 Stjepanov sin Petar Krešimir IV. (1058.-1074.) ponovno uspostavlja vlast Hrvatske nad zaleđem Dubrovnika, a u vrijeme dok je Bizant zauzet ratovanjem s Turcima Seldžucima i Normanima, predaje Petru Krešimiru IV. vlast nad dalmatinskim gradovima."DOBRONJA – ZADARSKI DUŽNOSNIK ILI HRVATSKI KRALJ?", Lujo MARGETIĆ, "CROATICA CHRISTIANA PERIODICA", br. 58, 2006.. Str. 8, 9, 10, 11 Nakon znatnih sukoba oko nasljeđivanja prijestolja po smrti Krešimira IV., kraljem postaje Dmitar Zvonimir (1075.-1089.), koji uspješno vlada u čvrstom savezu s Ugrima. Kao vazal pape Grgura VII. i u savezništvu s Normanima pod Robertom Guiscardom, ratuje s Mlečanima i Bizantom: u tom sukobu stanovnici dalmatinskih gradova prvi puta ratuju protiv svog ranijeg višestoljetnog vrhovnog gospodara, Bizanta.Vedran Duančić, op. cit., str. 22 Iz braka s Jelenom Lijepom, sestrom ugarskog kralja Ladislava, Zvonimir nema djece; što daje mjesta ponovnim dinastičkim borbama nakon njegove smrti - koje u svoju korist usmjeravaju ugarski Arpadovići. Ugarski kralj Koloman (koji Ugarskom vlada od 1074. do 1116. godine) okrunjen je 17. svibnja 1102. godine u Biogradu na Moru i za hrvatskog kralja."Kolomanova ostavština u sjevernoj Dalmaciji", Mato Ilkić, Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 50, 2023. Str. 287
Personalna unija s Ugarskom: kralj Koloman, 1102.
Od 1102. god. je Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom - tj. imaju ta dva kraljevstvo odvojene zakonodavne i druge strukture, ali zajedničku krunu i monarha. Nakon Kolomana, jedino još njegov sin Stjepan II. je zasebno krunjen za kralja Hrvatske, a potom se smatralo da primanjem krune svetog Stjepana postaje mađarski kralj ujedno i kraljem Hrvatske. Od 1527. god. krunom svetog Stjepana se krune monarsi iz kuće Habsburg, čiji pripadnici vladaju i drugim zemljama u Europi, najprije kao carevi Svetog Rimskog Carstva (njemačke narodnosti) i, a potom (od 1804. godine) kao carevi manjeg Austrijskog Carstva: ugarsko-hrvatsko kraljevstvo čitavo vrijeme nakon 1527. zadržava zasebni subjektivitet i ne smatra ga se dijelom Svetog Rimskog Carstva.
Područje sjeverno od Gvozda (prema Gáboru Szeberényiju, današnje ime te planine je Mala Kapela; ona se proteže na sjeveru Like), s imenom "Slavonija", je u bliskijem odnosu s Ugarskom,„Granice” Slavonije u 13.-14. stoljeću: napomene za prosudbu granične uloge Drave i Gvozda", Gábor Szeberényi, "Scrinia Slavonica", Vol. 17 No. 1, 2017., str. 421, 428, 429 ali ima hrvatsko plemstvo, te se i etnički i jezično razlikuje od susjednih mađarskih područja."Illa ego Sclavonia, ac unita Croatia tellus – složenost pojma „Slavonija“ u srednjem i ranome novom vijeku", Filip Šimunjak, "Pro Tempore" 15 (2020.), str. 44, 45, 46. Pristupljeno 4. kolovoza 2025. Ugarski kraljevi su upravu cijelog tog područja povjeravali banovima - koji se hrvatski državni naziv nije koristio u drugim dijelovima Ugarske. Bio je običaj da ugarski prijestolonasljednik s titulom hercega upravlja kako Slavonijom, tako i Hrvatskom i Dalmacijom."Ugarsko Kraljevstvo i Hrvatska u srednjem vijeku", Márta Font, "Povijesni prilozi", 28 (2025.), str. 11, 12 Slavonija se poklapala s područjem Zagrebačke biskupije, osnovane u 11. stoljeću."Hrvatska i Slavonija u kraljevstvu Arpadovića", Attila Zsoldos, Historical contributions = Historische Beiträge, Vol. 17 No. 17, 1998.
Pred nadirućim Osmanskim carstvom, mlado Bosansko Kraljevstvo pada 1463. godine, a Hrvatska - kao i Ugarska - dolazi u izrazito tešku poziciju, koju kralj Matijaš Korvin nastoji popraviti potiskujući Turke iz krajeva nedavno osvojenih Bosanskog Kraljevstva i Srpske Despotovine (1402.-1459.). Odmah 1463.-1464. osvaja područja oko Jajca i osniva ondje vojno uređenu Jajačku Banovinu, potom dalje potiskuje Osmanlije osnivajući redom Srebreničku, Šabačku (1476. god.), Beogradsku i (istočno od Beogradske) Severinsku banovinu. Međutim je ratovanje s moćnim Osmanlijama teško: 1512. godine pada Srebrenička banovina, 1513.-1514. god. Karin i Korlat u sjevernoj Dalmaciji, 1521. Šabac i Beograd, 1522. Knin. Uoči Mohačke bitke 1526. god. u Dalmaciji su pod vlašću ugarsko-hrvatskog kralja još samo Obrovac i Klis, na području Jajačke banovine ostaje tek ponešto teritorija. Hrvatski plemići sebe nazivaju "predstavnicima nesretne kraljevine Hrvatske" ("infelix regnum Croatiae representantes") i "ostacima plemstva naše Kraljevine Hrvatske ("reliquia nobilium Regni nostri Croatiae"). Venecija procjenjuje da će svoja područja uz Jadran najbolje održati pomažući ugarsko-hrvatskom kralju da brani svoje područje od Turaka, te od 1501. god. plaćaju ugarsko-hrvatskom kralju Vladislavu II. značajnu novčanu pomoć, uz jedinu obvezu kralja da od Turaka brani područje vlastite države."HRVATSKA NA RAZMEĐU XV. I XVI. STOLJEĆA", Tomislav Raukar, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 17 No. 1, 1990., 5-14. Str. 9, 10 Od 1522. god. šalje Ferdinand I. Habsburški vojne postroje iz susjednih svojih zemalja, da pomognu obrani Hrvatske - a u svrhu obrane Kranjske, Koruške i Štajerske od turskih provala."Hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljeću i prvoj četvrti XVI. stoljeća (1409-1526)", Vjekoslav Klaić, "Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu", Vol. 8 No. 1, 1905. Str. 131, 132, 133
Krajem 15. i početkom 16. stoljeća, Hrvatska ipak ostaje uključena u europske kulturalne trendove toga doba. Tako se u Kosinjskoj tiskari 1483. god. tiska Misal po zakonu rimskog dvora na glagoljici. Marko Marulić je sa svojim "Institucijama" (1506.) i "Evanđelistarom" (1516.) među najzapaženijim europskim piscima svojega doba. U teškim situacijama u kojima se stanovništvo preseljavalo, a održavanje starih načina života je postalo teško izvedivo, prihvaćaju se spremno novi kulturalni trendovi iz Europe.Tomislav Raukar, op. cit., str. 10, 11, 12