13 je devetnaesti i posljednji studijski album britanskog heavy metal-sastava Black Sabbath. Diskografska kuća Vertigo Records objavila ga je 7. lipnja 2013. u Njemačkoj, 10. lipnja 2013. u ostatku Europe i dan poslije u Sjevernoj Americi. Prvi je studijski album koji je skupina izdala nakon uratka Forbidden iz 1995. Prvo je studijsko izdanje grupe na kojem su se pojavili prvi pjevač Ozzy Osbourne i basist Geezer Butler nakon koncertnog albuma Reunion iz 1998., na kojem se nalaze dvije nove studijske pjesme. Također je prvi album koji je sastav snimio s Osbourneom nakon albuma Never Say Die! (1978.) i s Butlerom poslije albuma Cross Purposes (1994.).
Prva postava Black Sabbatha prvi je put počela raditi na novom studijskom albumu 2001. s producentom Rickom Rubinom. Međutim, rad na uratku prekinuo se na deset godina; Osbourne se ponovno posvetio samostalnoj karijeri, a ostali članovi sastava okrenuli su se sporednim projektima, među kojima su GZR i Heaven & Hell. Skupina je 11. studenoga 2011. izjavila da će ponovno raditi na novom albumu s Rubinom. Za vrijeme snimanja izvornim članovima skupine – Osbourneu, Butleru i gitaristu Tonyju Iommiju – pridružio se bubnjar Brad Wilk iz grupa Rage Against the Machine i Audioslave; izvorni bubnjar Bill Ward odbio je sudjelovati u snimanju zbog ugovornog spora.
Skupina je 19. travnja 2013. objavila singl „God Is Dead?”, a za pjesme „End of the Beginning” i „Loner” snimila je glazbene spotove. Album je dobio pozitivne kritike; recenzenti su pohvalili pjesme i glazbene vještine članova skupine s obzirom na to da je prošlo nekoliko desetljeća od osnutka grupe, ali su istaknuli i da je uradak oštetila lošija kvaliteta zvuka zbog pretjerano komprimirana dinamičkog raspona. Na 56. dodjeli nagrada Grammy sastav je za pjesmu „God Is Dead?” osvojio nagradu za najbolju metal-izvedbu. 13 je dosegao prvo mjesto ljestvica u nekoliko država, između ostalog u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Skupina je naknadno nagrađena zlatnom nakladom u Ujedinjenom Kraljevstvu za više od 100 000 prodanih primjeraka, a platinastu nakladu dobio je u Brazilu, Kanadi, Njemačkoj i Poljskoj.
Kontekst Godine 1995. Black Sabbath objavio je osamnaesti studijski album Forbidden i dobio je uglavnom negativne kritike. Skupini se potom ponovno pridružio Ozzy Osbourne, a nakon koncerata koji su trajali od 1997. do 1999. i uglavnom se održavali na Ozzfestu, izvorna je postava u proljeće 2001. počela raditi na novom albumu s producentom Rickom Rubinom. Međutim, obustavila je rad na albumu kad je Osbourne otišao dovršiti pjesme za svoj osmi samostalni album Down to Earth, objavljen u listopadu te godine. Tony Iommi izjavio je da se proces okončao i da je to „šteta” jer su pjesme „stvarno bile dobre”. Dodao je da je snimanje teklo drukčije nego prije. „Prije nije bilo mobitela koji zvone svakih pet sekundi. U početku ništa nismo imali sa strane. Svi smo imali isti cilj. Do danas su se svi bavili brojnim drugim stvarima. Dobro se zabavljamo i ugodno razgovaramo, ali proces stvaranja albuma jednostavno se promijenio.”
„Napravili smo neke skice na brzinu”, Osbourne je rekao krajem 2001. „Nikad nisu bile ništa više od toga. Možda su stvarno dobre, ali otad ih nisam čuo, iznimka je samo jedna pjesma koju smo svirali uživo [„Scary Dreams”, odsvirana na Ozzfestu 2001.]. Sami smo snimali, predali smo vrpce Ricku Rubinu i to je bilo sve. Moram priznati... nije bilo isto kao prije. Geezer više nije pisao stihove, stvarno sam teško osmišljavao melodije i teme o kojima bih mogao pjevati... Tony je iz rukava i dalje sipao odlične heavy metal-rifove. Samo ti kaže 'izvoli' i odsvira najbolji [rif] koji si ikad čuo. Čovjek bi pomislio da će mu ponestati inspiracije. Ali bez obzira na sve to, kemije jednostavno nije bilo.”
Nakon još jedne turneje sredinom 2001., tijekom koje je ponovno bio glavni izvođač na Ozzfestu, Black Sabbath privremeno se ugasio. U ožujku 2002. na MTV-ju je premijerno prikazana Osbourneova Emmyjem nagrađena TV serija The Osbournes i ubrzo je postala uspješna širom svijeta. Predstavila je Osbournea široj publici, a Sanctuary Records (vlasnik starijih izdanja skupine) okoristio se prilikom i objavio je koncertni album Past Lives, koji sadrži pjesme snimljene u sedamdesetim godinama 20. stoljeća i snimke s uratka Live at Last. Skupina se ponovno aktivirala sredinom 2004., a te je i iduće godine ponovno nastupila na Ozzfestu. U studenome 2005. Black Sabbath primljen je u Britansku glazbenu dvoranu slavnih, a u ožujku 2006. primljen je i u Rock and Roll Hall of Fame.
U travnju 2007., mjesec dana prije objave Osbourneova desetog albuma Black Rain, Rhino Records objavio je kompilaciju Black Sabbath: The Dio Years, koja sadrži pjesme izdvojene s četiri albuma skupine na kojima je pjevao Ronnie James Dio. Za tu su prigodu Iommi, Geezer Butler, Dio i Vinny Appice napisali i snimili tri nove pjesme pod imenom Black Sabbath. The Dio Years dosegao je 54. mjesto na ljestvici Billboard 200, a singl „The Devil Cried” zauzeo je 37. mjesto na ljestvici Mainstream Rock Tracks. Zadovoljni rezultatima, Iommi i Dio odlučili su ponovno okupiti postavu skupine koja je snimila uradak Heaven and Hell i poći na svjetsku turneju. Budući da se postava koju su činili Osbourne, Butler, Iommi i Bill Ward i dalje službeno zvala Black Sabbath, nova je postava počela upotrebljavati ime Heaven & Hell. Ward je u početku pristao sudjelovati u projektu, no naposljetku ga je napustio prije početka turneje zbog glazbenih nesuglasica i ugovornog spora. Zamijenio ga je bubnjar Vinny Appice, čime se ponovno okupila postava sastava koja je snimila albume Mob Rules i Dehumanizer. Heaven & Hell objavio je jedan studijski album – The Devil You Know – u travnju 2009. Dio je 16. svibnja 2010. umro od raka želuca. Poslije koncerta s Glennom Hughesom, bivšim pjevačem Black Sabbatha, održanim Diju u spomen, Heaven & Hell prestao je postojati.
Dana 11. studenoga 2011. Black Sabbath organizirao je privatnu svečanost u Whisky a Go Gou u Hollywoodu. Domaćin svečanosti bio je Henry Rollins, bivši pjevač Black Flaga, a na događaju je bila prisutna izvorna postava Black Sabbatha. Skupina je na toj svečanosti izjavila da se ponovno okuplja. Najavljeno je da će nastupiti na Download Festivalu 2012. te snimiti novi studijski album s Rubinom i objaviti ga krajem 2012. Kad je Rollins upitao članove sastava zašto su se odlučili ponovno okupiti, Iommi je odgovorio: „Ili sad ili nikad. Odlično se slažemo. Sve ide kako treba.” Butler je komentirao da su nove pjesme napisane „u starom Sabbathovu stilu” Osbourne je rekao da je „oduševljen” i dodao je: „Ne shvaćam kako se ovo događa. Prošlo je 45 godina i objavit ćemo odličan album.” Tjedan dana poslije skupina je potvrdila da će u svibnju i lipnju 2012. otići na europsku turneju.
Snimanje U siječnju 2012. objavljeno je da je Iommiju dijagnosticiran limfom u ranoj fazi, ali da ta dijagnoza neće utjecati na rad skupine. Međutim, zbog te dijagnoze skupina je odlučila snimati u Iommijevu domu u Engleskoj umjesto u Los Angelesu. Dana 2. veljače 2012. Ward je izjavio da neće sudjelovati u ponovnom okupljanju skupine osim ako ne dobije „ugovor koji se može potpisati”. Idućeg su dana ostali članovi izjavili da „nemaju izbora i da će nastaviti snimati bez njega”, ali da će Wardu „vrata uvijek biti otvorena”. Istog mjeseca grupa je rekla da neće otići na svjetsku turneju, ali da će nastupiti na Download Festivalu u lipnju te godine. Na toj se turneji umjesto Black Sabbatha pojavio Osbourne s različitim glazbenim gostima. U travnju 2012. Perry Farrell, osnivač Lollapalooze, najavio je da će Black Sabbath nastupiti na tom festivalu i da će to biti jedini koncert koji će grupa te godine održati u SAD-u.
Dana 15. svibnja 2012. Ward je na svojim službenim stranicama izjavio da se „nakon posljednjeg pokušaja sudjelovanja u nadolazećim Sabbathovim nastupima i dalje ne može postići dogovor” te da se neće pridružiti sastavu na koncertima, ali da će „ubuduće biti otvorena uma i voljan pregovarati sa Sabbathovim predstavnicima o prihvatljivim uvjetima”. Tri dana poslije njegove su slike uklonjene s fotografija na službenim stranicama skupine. Dana 19. svibnja 2012. Butler je izrazio da žali zbog Wardove odluke i komentirao je da grupa održava probe s bubnjarom Tommyjem Clufetosom u Engleskoj.
Početkom lipnja te godine Osbourne je u razgovoru s NME-jem izjavio da je Black Sabbath „napisao petnaestak pjesama”. Također je komentirao da 2013 dobro upućuje na naslov albuma. Skupina se u kolovozu vratila u studio i nastavila je raditi na albumu. U listopadu te godine potvrđeno je da će naslov jedne od novih pjesama glasiti „God Is Dead?”. Dana 12. siječnja 2013. grupa je izjavila da naslov albuma glasi 13 i da će ga izdati u lipnju te godine. Također je spomenula da je Brad Wilk, bubnjar Rage Against the Machinea i Audioslavea, dovršio bubnjarske dionice na albumu.
U siječnju 2013. Butler je u intervjuu održanu na NAMM-u u kalifornijskom gradu Anaheimu izjavio da 13 nije konačan naslov albuma i da će ga vjerojatno promijeniti. Međutim, naslov naposljetku nije promijenjen. Mjesec dana poslije skupina je na YouTubeu objavila kraći dokumentarni videozapis o snimanju albuma, a u njemu su njezini članovi istaknuli kako žele da pjesme zvuče „sirovo”.
Pjesme Basist Geezer Butler, glavni tekstopisac u sastavu, izjavio je da mu je pisanje stihova bilo „veći izazov nego prije” jer se zbog drukčijih okolnosti u vrijeme rada na albumu „teže usredotočivao na loše stvari koje su se događale u svijetu” i da je „pisao u žurbi”. Rekao je da je skladbu „God Is Dead?”, koju je prvotno naslovio „American Jihad”, ali kojoj je Osbourne naknadno promijenio naslov, nadahnuo tadašnji val „vjerskog terorizma” i da govori o „vjerskom fanatiku koji stalno čita da je Bog mrtav [...] i pokušava ubiti sve one koji to pišu ili zagovaraju [to mišljenje]”. Osbourne je dodao da je naslov potaknuo identičan naslov koji je ugledao u jednom časopisu, što ga je potaknulo na razmišljanje: „Pretpostaviš da bi bog spriječio sve one koji umiru u njegovo ime, pa sam pomislio da se ljudi zacijelo pitaju: 'Gdje je Bog? Bog je mrtav.'” Međutim, dodao je: „No ipak ima nade jer pjevam da ne vjerujem da je Bog mrtav. To je samo pitanje koje ti padne na pamet kad vidiš koliko se mnogo tih groznih ljudi međusobno ubija bombama te u zrak diže vlakove u podzemnoj i World Trade Center.” „Dear Father” govori o Katoličkoj Crkvi i slučajevima seksualnog zlostavljanja povezanih s njom. „Loner” opisuje „opasnu osobu koja ne izlazi [iz kuće]”, a „Age of Reason” kritizira „politiku, religiju i ljubav prema novcu”.
Pjesme „Zeitgeist” i „Damaged Soul” skupina je napisala kad je ušla u studio. Potonja pjesma proizašla je iz 18-minutne improvizirane svirke koju je Rubin snimio. Naknadno joj je skraćeno trajanje na gotovo osam minuta, a Osbourne je za nju snimio vokalne dionice i dionice na usnoj harmonici.
Omot albuma i naslov Dana 4. travnja 2013. skupina je predstavila omot za 13. Izradili su ga Nick Dart i Neil Bowen iz Zip Designa. Zip je angažirao kipara Spencera Jenkinsa da od pruća izradi broj 13 visok dva i pol metra, koji je potom zapaljen u okolici Buckinghamshirea. Vatra se mogla vidjeti nekoliko kilometara dalje. Fotografiju je snimio fotograf Jonathan Knowles.
Butler je izjavio da je naslov nadahnula diskografska kuća jer je inzistirala na tome da skupina napiše 13 pjesama iako ih je htjela napisati deset. Međutim, na sam je album naposljetku uvršteno samo osam pjesama.
Turneja i promidžba