Reza Pahlavi (Teheran, 31. listopada 1960.O Rezi Pahlaviju) je iranski političar, politički aktivist i disident koji živi i djeluje u SAD-u. Do Iranske revolucije 1979. bio je princ Irana, a danas je vođa iranske opozicije u egzilu te se zalaže za liberalni i sekularni Iran. Vođa je iranske dinastije Pahlavi te je sin posljednjeg iranskog šaha Mohammeda Reze Pahlavija.
Krunskim princem Irana imenovan je 1967. godine tijekom krunidbe svog oca i njegove supruge, šahbanu Farah Pahlavi. Od revolucije 1979. godine živi u inozemstvu. Utemeljitelj je i predsjednik Iranskog nacionalnog vijeća, oporbene skupine koja djeluje izvan matične zemlje. Zalaže se za svrgavanje islamističkog teokratskog režima ajatolaha Hamneija te uspostavu liberalnog i sekularnog Irana nakon provođenja referenduma. Također se zalaže za Iran koji će biti saveznik Izraela i zapadnih demokracija, kao što je bio za vladavine njegova oca. Održava bliske veze s izraelskim predsjednikom vlade Netanjahuom kojeg je posjetio 2023. godine te nizom političara i državnika diljem zapada i šire., Iran International, 3. rujna 2025.
Premda postoje određena anketna istraživanja, nije moguće zaključiti koliku popularnost uživa među Irancima u domovini i u inozemstvu i može li se nametnuti kao dominantni i opće prihvaćen vođa oporbe protiv dosadašnjeg iranskog režima.
Životopis
Djetinjstvo i mladost 200px|lijevo|mini|Krunski princ Reza Pahlavi kao vojni pilot, 1978. godine Reza Pahlavi rođen je 1960. u Teheranu, tada prijestolnici carskog Irana, kao najstariji sin vladajućeg šaha Mohammeda Reze Pahlavija i njegove supruge Farah PahlaviFarah. Kasnije je dobio još troje braće i sestara: princezu Farahnaz, princa Ali Rezu i princezu Leilu, a imao je i polusestru, princezu Shahnaz iz očeva prethodnog braka. U godinama njegovog rođenja i djetinjstva njegov je otac postupno razvijao Iran iz zaostale, siromašne zemlje u regionalnu i ekonomsku silu. U čast njegova rođenja šah je oslobodio 98 političkih zatočenika (uglavnom radikalnih islamista), a vlada je objavila smanjenje poreza na prihod za 20%.Freedland, Jonathan: "The Prince's Trust: The Boy Who Lost Everything". The Observer, London, 26. siječnja 1997, str. 97, 168–169. Odgajala ga je francuska guvernanta, a za njegovu zaštitu bio je zadužen vojni časnik kojega je njegov otac osobno imenovao. Studirao je u kraljevskoj školi koja se nalazila unutar dvora i bila rezervirana za članove kraljevske obitelji i dvorjane.The Man who would be Shah Obučen je i za pilota, prvi samostalni let učinio je s 11 godina, a letačku dozvolu dobio je godinu dana kasnije.
Kao kadet iranskog carskog zrakoplovstva, otišao je u SAD 1978. godine na dodatnu obuku. Međutim, u ožujku 1979. godine svgnut je carski režim tijekom Islamske revolucije koju su predvodili radikalni islamisti na čelu s imamom Ruholahom Homeinijem. Šah, njegova supruga i kraljevska obitelj, a s njima i mladi krunski princ Reza, morali su pobjeći iz zemlje u egzil. Otada do danas zabranjen im je ulazak u zemlju dekretom ajatolaha Homeinija.Tabor, Nick: Reza Pahlavi, Encyclopaedia Britannica, pristupljeno 22. veljače 2025.
Pahlavi je nastavio školovanje u SAD-u i Egiptu gdje je njegova obitelj živjela. Diplomirao je politologiju na Sveučilištu južne Kalifornije 1985. godine. Osim perzijskog jezika, tečno govori i engleski te francuski jezik.
Kasniji život
Po završetku vojne obuke u SAD-u, pridružio se obitelji u traženju egzila od Maroka, preko Bahama do Meksika, da bi se 1980. godine zajedno sa svojom obitelji Pahlavi napokon skrasio u egipatskoj prijestolnici Kairu, gdje je uskoro umro njegov otac. Zbog opasnosti od pokušaja atentata kraljevska obitelj u egzilu bila je pod stalnom zaštitom, zbog čega je Pahlavi jednom rekao Washington Postu kako se osjećao "kao u tvrđavi". Nakon šahove smrti 27. srpnja iste godine, šahbanu Farah proglašena je regenticom. Na svoj dvadeseti rođendan, 31. listopada, Reza Pahlavi proglasio se šahom, pod imenom Reza-šah II., u ceremoniji u Kairu.
Tijekom 1981. godine Pahlavi je nastavio živjeti u palači Kubbeh i ostao je blizak monarhističkim skupinama, dok su ga ljevičarski protivnici Homeinijeva režima uglavnom odbacivali. U ožujku je čestitao Perzijsku novu godinu i zatražio od svih protivnika novog režima da se ujedine iza njega i pruže svenarodni otpor. U kolovozu je objavio kako je tajno planirao rušenje iranske vlade.Reza II vows to oust Khomeini". The Indianapolis News. The Associated Press. 5 August 1981., str. 1. Dana 1. svibnja 1986. godine objavio je kako je formirao vlada u egzilu radi ponovne uspostave ustavne monarhije u Iranu."Shah's Son to Wed... Someone". Times-Advocate. Escondido, California. 3 May 1986., str. 2.
Tijekom 1990-ih i 2000-ih javno se zalagao za političke promjene u Iranu te je slao svoje poruke preko televizijskog obraćanja građanima Irana putem satelitskog prijenosa. Premda je njegov otac bio izrazito nepopularan u Iranu zbog diktature, djelovanja tajne policije SAVAK i nasilnog provođenja društvenih i gospodarskih reformi, Rezin ugled među dijelom populacije i oporbenih političara je porastao zbog njihove razočaransoti u dosadašnji teokratski režim u Iranu.
Politička stajališta
Pahlavi se zalaže za sekularni, demokratski i liberalni Iran.Khadem, Nasiim: Could a democracy movement 'led' by Iran's exiled prince Reza Pahlavi help free the country?, ABC News, 13. veljače 2023. Osnovni preduvjet za to svrgavanje je islamske republike i režima ajatolaha Hamneija, a nakon toga provođenje referenduma o budućem političkom uređenju zemlje. Pahlavi je neformalni vođa iranske opozicije te ima podijeljenu podršku među narodom. Rekao je kako je spreman predvoditi tranziciju Irana u demokraciju. Prema GAMAANovoj anketi koja je obuhvatila 158.000 Iranaca, čak 80% njih želi ukidanje islamske republike i njezinu zamjenu s demokratskom vladom.
Godine 2006. pozdravio je odluku državne administracije Georgea W. Busha da doniraju financijska sredstva za iransku oporbu i propagandu koja bi djelovala protiv iranskog režima, ali je bio protiv vojne intervencije, smatrajući da bi ona samo osnažila režim u Iranu. Tijekom 2010-ih je nastavio pozivati na promjenu režima, ali bez ikakvih rezultata, što je navelo neke analitičare da posumnjaju ima li Reza uopće širu bazu pristalica u Iranu i u inozemstvu. Kritizirao je iranski nuklearni program potpisan između administracije američkog predsjednika Baracka Obame i Irana te je zahtijevao od sljedećeg predsjednika Donalda Trumpa da izvrši maksimalni pritisak na iranski režim.
Osobni život
200px|mini|desno|Yasmine Pahlavi, supruga Reze Pahlavija Pahlavi je u mladosti imao nekoliko djevojaka, a svoju sadašnju suprugu Yasmine (r. Etemad-Amini) upoznao je 1985. godine tijekom posjete Washingtonu. Vjenčali su se 12. lipnja 1986. godine u američkoj saveznoj državi Connecticut; on je tada imao 25 godina, a ona 18. Poslije vjenčanja preselili su se u saveznu državu Virginju, kako bi Pahlavi mogao nastaviti s političkim aktivnostima u Washingtonu. Zajedno imaju troje djece: princezu i iransku prijestolonasljednicu Noor (rođena 3. travnja 1992.), Iman (rođena 12. rujna 1993.) i Farah (rođena 17. siječnja 2004.), nazvanu po Rezinoj majci. Dosadašnja pravila omogućuju nasljeđivanje prijestolja samo preko muških potomaka, ali Reza je izjavio da bi, ukoliko se pokaže prilika za obnovom monarhije u Iranu, promijenio to pravilo i omogućio ženskim potomcima nasljeđivanje prijestolja. Pahlavi je također 2004. godine imenovan počasnim kumom belgijske princeze Louise, osme unuke kralja Alberta II.Kadivar, Darius: ROYAL CURTSY: Crown Prince Reza Godfather to Belgium's Prince Prince Laurent's Daughter, Iranian.com: Persian realm, 2. srpnja 2010., pristupljeno 22. rujna 2025.
Živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Izvori
Vanjske poveznice
Službene stranice Krunski princ Reza Pahlavi – farahpahlavi.org
Kategorija:Iranski političari Reza Kategorija:Životopisi, Iran Kategorija:Pretendenti Kategorija:Monarhizam u Iranu