mini|283x283px|Don Eugen Šutrin, portret. Eugen Šutrin (Luka, 26. lipnja 1914. – Privlaka, 26. studenoga 1945.) bio je hrvatski katolički svećenik. Bio je župnik u župama Molat i Brgulje, a potom u župama Vir i Privlaka. Poznat je kao žrtva ubojstva kojeg su u Privlaci počinili članovi Komunističke omladine Jugoslavije u poraću Drugog svjetskog rata.
Eugen Šutrin je rođen u Luci na Dugom otoku, gdje je dovršio osnovno obrazovanje. Klasičnu je gimnaziju završio u šibenskom sjemeništu, nakon čega je bogoslovlje nastavio učiti u Splitu. Na otoku Molatu stavljen je na dužnost upravitelja župe Molat i Brgulje, a dijelom njegovog posla bila je i duhovna skrb o pripadnicima obližnjeg koncentracijskog logora. Nedugo poslije završetka Drugoga svjetskog rata te vlastitog imenovanja za župnika Privlake i Vira, don Eugena su u noći ubila dva pripadnika SKOJ-a navodno pod utjecajem alkohola, a njegovo tijelo bacila u more. Za ubojstvo don Eugena osuđeni su na zatvor u radnom logoru, iako su do 1951. obojica pomilovani nakon skraćivanja kazni.
Mjesto ubojstva don Eugena s vremenom je uređeno u spomen-područje. Godine 2022. izdan je prijedlog za njegovu beatifikaciju.
Životopis Djetinjstvo i školovanje Rođen je u mjestu Luka na Dugom otoku kao četvrto od sedmero djece Šime i Justine rođ. Škifić. Obitelj je imala trojicu sinova i četiri kćeri. Osnovno obrazovanje stekao je u pučkoj školi u rodnom mjestu.
Sjemenište i svećeničko ređenje Nakon osnovne škole, Šutrin je upisao Biskupsko đačko sjemenište u Šibeniku, gdje je završio Klasičnu gimnaziju. Njegovo svećeničko zvanje oblikovano je u kršćanskom obiteljskom ozračju te pod utjecajem župnika don Ive Milanje, duhovnika mladih orlova i križara.
Tijekom školovanja bio je aktivan u đačkom križarskom bratstvu, koje je slijedilo načela žrtve, euharistije i apostolata Ivana Merza. Duhovnu formaciju dobio je od sjemenišnog duhovnika o. Petra Perice, isusovca koji je 1944. godine ubijen na otoku Daksi.
Nakon ispita zrelosti Eugen je nastavio bogoslovske nauke u splitskom Bogoslovnom sjemeništu. Neposredno nakon Prvoga svjetskog rata otac mu je zbog ekonomskih teškoća emigrirao u Kaliforniju. Ubrzo mu se pridružila supruga s troje djece. Unatoč obiteljskom preseljenju, Eugen je kao sjemeništarac odlučio ostati u rodnom kraju, odbivši pozive da pođe s obitelji.
Godine 1938. u šibenskoj je stolnici primio niže i više redove (prezbiterat 17. srpnja 1938.) od Jeronima Milete, biskupa šibenskog i apostolskog administratora dijela Zadarske nadbiskupije. Šutrinovo mladomisničko geslo bilo je: O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi, što je misao iz knjige Nasljeduj Krista Tome Kempenca.
Svećenička služba mini|320x320px|Ostaci logora u Molatu Nakon mlade mise u rodnoj župi Luka na Dugom otoku, don Eugen je 1939. godine imenovan za upravitelja župe Molat i Brgulje na otoku Molatu, gdje je bio do jeseni 1945. godine. Ondje je, odmah uz župnu crkvu, od 1941. do 1943. godine bio talijanski koncentracijski logor Molat. Don Eugen je u logoru slavio svetu misu za zatvorenike te priređivao pogrebe preminulima. U pismu od biskupa Milete stoji i da je Eugen bio zadužen za prijavljivanje svake smrti u logoru izravno njemu. Osim toga obavještavao je obitelji zatočenika o njihovom stanju. Prema navodima Informativne katoličke agencije, zatvorenici su ga prozvali »Naš anđeo«.
Njegova briga za najugroženije bila je razlog zbog kojeg ga je biskup Mileta 20. studenog 1945. postavio za Župnika župe Privlaka, a ubrzo i župe Vir. Župa Privlaka ostala je bez svećenika još 1. studenoga 1944., kada je bivši župnik don Ante Matacin uhićen i kasnije osuđen pod optužbom suradnje s ustaškim režimom. Iako je prvotno osuđen na smrt, kazna mu je preinačena u dugogodišnji zatvor.
Ubojstvo Nakon završetka Drugog svjetskog rata, područje Zadra zahvatila je snažna represija prema katoličkim svećenicima. Samo šest dana nakon don Eugenovog dolaska u Privlaku, 26. studenoga, u večernjim satima, u župnu su kuću došla dva pripadnika SKOJ-a iz Nina i Zatona, Pero Ćurko i Ivan Pavlović Đani. Tvrdeći da je njihovoj majci potrebno bolesničko pomazanje jer ju je udario konj, dvojac je nagovorio don Eugena da pođe s njima. Don Eugen je iz župne crkve uzeo sveto bolesničko ulje i hostiju, a potom su se svi zajedno uputili dalje. Dvojac ga je doveo do privlačkog predjela Sebačevo gdje su ga u konačnici i ustrijelili. Želeći sakriti zločin, napunili su don Eugenovu reverendu kamenjem i tijelo bacili u more.
Istraga i suđenje Don Eugenovo tijelo pronađeno je uz obalu idućega dana. Službena istraga vlasti o ubojstvu isprva je provedena među lokalnim stanovništvom, kojega je dio okrivio sestru bivšeg župnika Matacina, Stošu. Matacin je u svojim napisima kasnije zabilježio optužbe određenih stanovnika da mu je sestra ubojstvo izvela u suradnji s ustašama. Povjesničar Zlatko Begonja piše da je taj dio stanovnika optužbe iznio zbog njene povezanosti sa bivšim župnikom, kojeg su smatrali nepodobnim. Begonja zaključuje da je negativan pogled na župnika bio rezultat stanovničkog pokušaja priklanjanja novoj dominantnoj ideologiji, koja je imala neprijateljski pogled na duhovnike. Zbog toga što su se iskazi drugih lokalaca kosili s optužbama protiv Stoše, vlasti su osnovale istraživačko-medicinsku komisiju koja je provela obdukciju tijela. Pokazalo se da su don Eugenova leđa imala modrice od udaraca čvrstim predmetom te da je on upucan u glavu tri puta iz male udaljenosti. Sve je vrijeme Stoša držana u pritvoru kao glavna osumnjičenica, a puštena je tek nakon uhićenja pravih počinitelja.
Kasnije su otkriveni počinitelji Pere Ćurko i Ivan Pavlović Đani; Pavlović je bio sekretar Općinskog komiteta Nin, a Ćurko član Kotarskog komiteta dok su obojica bili članovi OZNA-e. Ćurko i Pavlović Đani istražiteljima su naveli kako su odlučili ubiti don Eugena dok su pili vino i boćali se. Kasnije su u obrani izjavili kako im je povod za ubojstvo bio bijes lokalnog stanovništva oko imenovanja novog župnika te dojam da je svećeništvo korumpirano, a zatim i navodna glasina da je don Eugen bio špijun u logoru Molat. Obrana im nije bila uvažena i u ožujku 1946. osuđeni su na 14 godina zatvora u radnom logoru uz gubitak građanskih i glasačkih prava na 8 godina. Ipak, već u svibnju im se gubitak građanskih prava skraćuje na dvije godine te oni bivaju poslani u Lepoglavu. Tijekom 1947. zatvorska kazna im se prepolovljuje, a po odluci Ministarstva unutarnjih poslova NR Hrvatske pušteni na slobodu pod uvjetnom kaznom. Godine 1948. pomilovan je Ćurko, a Pavlović Đani 1951. godine.
Štovanje i spomen mini|300x300px|Molitva kod spomen-područja don Eugenu, 2023. Na mjestu ubojstva don Eugena Šutrina, u predjelu Sebačevo u Privlaci, danas se nalazi spomen-obilježje s pločom i ograđenim prostorom. Župljani su uredili prostor sadnjom cvijeća, a ondje se redovito pale svijeće. Mjesto je namijenjeno tihoj molitvi i kontemplaciji, kao znak poštovanja prema žrtvi svećenika.
Svake godine, na obljetnicu ubojstva 26. studenoga, u župnoj crkvi u Privlaci slavi se sveta misa. Nakon liturgijskog slavlja, vjernici se okupljaju na mjestu ubojstva u Sebačevu, gdje se zajednički moli molitva za odrješenje.
Ispred crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Privlaci danas se nalazi trg don Eugena Šutrina, uređen s parkom, zelenilom i klupama. U središtu trga smještena je bista don Eugena Šutrina. mini|306x306px|Grobnica obitelji Šutrin u Luci, 2025. Na mjesnom groblju u Luci na Dugom otoku podignuta je impozantna grobnica obitelji Šutrin, u kojoj je pokopan don Eugen Šutrin. Njegov grob postao je mjesto hodočašća brojnih vjernika. Povodom 80. obljetnice njegove smrti, Zadarska nadbiskupija organizirala je korizmeno hodočašće u Luku 29. ožujka 2025. godine. Na hodočašću se okupilo više od 600 vjernika iz svih dijelova nadbiskupije.
Beatifikacija Don Eugen Šutrin kandidat je za beatifikaciju uz još devetoricu ubijenih svećenika i jednu redovnicu koji su djelovali na području Zadarske nadbiskupije u vrijeme Drugog svjetskog rata.
To su: Ante Adžija (1880. – 1944.), Ante Čotić (1894. – 1945.), Mirko Didović (1886. – 1945.), Janez Kranjc (1914. - 1945.), Ante Letinić (1899. – 1945.), Srećko Lovretić (1911. – 1942.), Ljubomir Magaš (1915. – 1943.), Ivan Manzoni (1899. – 1942.), Ivan Tičić (1908. – 1943.) i s. Agneza Petroša (1901. – 1943.).
Povezani članci Janez Kranjc Agneza Petroša Ante Adžija Jugoslavenski komunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata Zadarska nadbiskupija
Izvori
Kategorija:Dugi otok Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Žrtve partizanskih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću