Tom Clancy's Splinter Cell akcijsko-avanturistička je igra šuljanja koju je izradio Ubi Soft Montreal, a tvrtka Ubi Soft objavila ju je 2002. Prva je videoigra u serijalu Splinter Cell i prati tajnog operativca Nacionalne sigurnosne agencije Sama Fishera (kojemu glas posuđuje glumac Michael Ironside). Nadahnuli su je serijal Metal Gear i igre Looking Glass Studiosa, a oblikovana je u Unreal Engineu 2.

Izvorno je objavljena isključivo za konzolu Xbox, no igra je 2003. objavljena i za Microsoft Windows, PlayStation 2, GameCube i Mac OS X. Prilagođena inačica igre s bočnim prikazom, koju je izradio Gameloft, objavljena je 2003. za Game Boy Advance, mobilne telefone i N-Gage (igra za potonju platformu nosi podnaslov Team Stealth Action). Remasterirana inačica igre u visokoj rezoluciji objavljena je u rujnu 2011. za PlayStation 3, a u lipnju 2019. za Xbox One.

Dobila je pohvale kritičara i smatra se jednom od najboljih videoigara u povijesti. Uspjeh igre potaknuo je izradu više nastavaka, među kojima je Pandora Tomorrow (iz 2004.), i nekoliko romana koje je pod pseudonimom David Michaels napisalo više autora. Ubisoft Toronto trenutačno izrađuje novu inačicu igre.

Igra Glavno je obilježje igre šuljanje te osvijetljeni i mračni prostori. Igrač bi se, kad god je to moguće, trebao kretati među sjenama kako bi se sakrio od neprijatelja. U igri je i svjetlomjer koji pokazuje koliko je igračev lik vidljiv neprijateljima, a igrač se lakše može kretati u tami ili dimu odnosno magli ako stavi naočale za noćni vid ili termalne naočale. Svjetlomjer djeluje čak i kad je teško procijeniti koliko je neki prostor osvijetljen (primjerice, ako igračev lik nosi neke od spomenutih vrsta naočala), a svjetla je moguće i uništiti, čime se uvelike umanjuje vjerojatnost da će neprijatelji uočiti igrača. Pojedine se kamere također mogu uništiti premda su oklopljene sigurnosne kamere otporne na metke.

Igra potiče igrače na šuljanje umjesto na uporabu sile. Premda je Sam Fisher katkad naoružan, ograničena mu je zaliha municije i često nema pristup dodatnim mecima. Igrač na početku većine misija uz vatreno oružje nosi i razne vrste nesmrtonosnog oružja u ograničenim količinama. Za određene je misije opskrbljen pištoljem FN Five-seveN s prigušivačem i/ili jurišnom puškom FN F2000, također s prigušivačem, koja usto ima teleskopski nišan i može izbacivati neubojite predmete poput prstenastih aerodinamičnih projektila, „ljepljivih elektrošokera” i dimnih bombi koje ispuštaju suzavac CS. To oružje može čak ispaliti kameru koja se lijepi za površine i omogućuje Fisheru da potajno nadzire područja sa sigurne udaljenosti.

U Splinter Cellu važna je i gipkost pri kretanju. Fisher se može prikrasti neprijateljima i uhvatiti ih kako bi ih mogao ispitivati, potiho onesposobiti ili iskoristiti kao ljudske štitove. Fisher je okretan i može se popeti na izbočine, visjeti s cijevi te izvoditi špage poslije skokova u uskim prostorima kako bi se popeo na strme zidove.

Priča U kolovozu 2004. bivši mornarički specijalac Sam Fisher pridružuje se novoosnovanu odsjeku Nacionalne sigurnosne agencije pod imenom Treći ešalon (Third Echelon) na čijem je čelu njegov stari prijatelj Irving Lambert. Dva mjeseca poslije šalju ga u Gruziju kako bi istražio nestanak dvojice agenata CIA-e, a u istrazi mu pomažu tehnička stručnjakinja Anna „Grim” Grimsdóttír i logistički koordinator Vernon Wilkes Jr. Jedna agentica priključila se novoj vladi gruzijskog predsjednika Kombajna Nikoladzea, koji se domogao vlasti u državnom udaru bez prolivene krvi poslije atentata na njegova prethodnika. Drugi je agent otišao u Gruziju kako bi istražio naknadni nestanak te agentice. Fisher otkriva da je oba agenta na Nikoladzeov nalog ubio bivši Specnazov pripadnik Vjačeslav Grinko nakon što su saznali da gruzijski vojni specijalci potajno provode etničko čišćenje u Azerbajdžanu. Kad se vijest o tome proširila diljem svijeta, NATO je pokrenuo mjere u Azerbajdžanu, a Nikoladze se pritajio.

Treći ešalon ubrzo saznaje da se na naftnoj platformi u Kaspijskom jezeru odvija razmjena podataka s gruzijskom predsjedničkom palačom. Fisher je prekida, saznaje za nešto poznato kao „Arka” i otkriva dokaze da je u redovima CIA-e krtica. Ubrzo nakon toga Sjevernu Ameriku pogađa golem kibernetički napad na vojne mete, a Nikoladze preuzima odgovornost za nj i izjavljuje rat Sjedinjenim Državama i njezinim saveznicima. Fisher, kako bi saznao odakle cure podaci, infiltrira se u sjedište CIA-e i otkriva da je jedan od agenata kopirao podatke na nezaštićeno prijenosno računalo. Nakon što uhvati tog agenta, sazna da je nehotice omogućio curenje podataka kad ih je kopirao na to računalo i da je to iskoristio Kalinatek, tehnološka tvrtka u gruzijskom vlasništvu smještena u obližnjoj zgradi u Virginiji. Nakon što Grim zastraši vlasnike te tvrtke kad je pokušala pristupiti njihovim poslužiteljima, Fisher odlazi u tu tvrtku kako bi od tamošnjeg tehničara dobavio ključ za šifriranje prije nego što ruski mafijaši, koje je unajmila Gruzija, pokušaju uništiti sve dokaze koji inkriminiraju Nikoladzea. Na kraju te misije Wilkes je smrtno ranjen i ubrzo umire.

Koristeći se ključem za šifriranje, NSA otkriva da se Nikoladze služi mrežom netipičnih stanica s pomoću koje komunicira s gruzijskim vojnim jedinicama. Otkrivši da je izvor mreže u kineskom veleposlanstvu u mjanmarskom gradu Yangonu, Fisher potajno odlazi onamo. Ondje sazna da Nikoladze surađuje s kineskim generalom Kong Feirongom, kojemu dobavlja nuklearni otpad u zamjenu za oružje i municiju. Bojeći se da bi mogao izbiti rat između Kine i Sjedinjenih Država, Fisher pođe spasiti zarobljene američke vojnike u klaonici prije nego što ih ubiju u izravnom internetskom prijenosu, a pritom otkriva kineske visoke diplomate koji mu kažu da Feirong djeluje protivno kineskim interesima. Grinko u klaonici pokuša ubiti Fishera, no Fisher, štiteći zarobljenike, naposljetku ubija njega. Fisher se vraća u kinesko veleposlanstvo kako bi uhvatio Feironga, kineskoj vladi razotkrio njegove neodobrene aktivnosti i saznao gdje se nalazi Nikoladze. Nakon što ga spriječi u pijanom pokušaju samoubojstva, Fisher ga, prijeteći mu pištoljem, natjera da pristupi svojem računalu. Podaci na računalu otkrivaju da je Nikoladze pobjegao natrag u Gruziju kako bi aktivirao Arku, a Feirong umire od trovanja alkoholom.

Fisher se uvuče u gruzijsku predsjedničku palaču, gdje se nalaze Nikoladze i novi gruzijski predsjednik Varlam Kristavi. Pokuša se domoći ključa za Arku i otkriva da je riječ o nuklearnoj bombi skrivenoj u aktovci koja se nalazi negdje u Sjedinjenim Državama. Fisher se naposljetku suoči s Nikoladzeom, no uto pristignu Kristavijeve snage, kojima Nikoladze kaže da će Kristaviju dati ključ za Arku ako mu zajamči siguran izlazak iz Gruzije. One ga potom odvedu na sigurno, a Lambert spriječi Fisherovo smaknuće tako što izazove nestanak struje, čime je snagama zaokupirao pozornost. Saznavši da Nikoladze nudi informacije o mjestu na kojem se Arka nalazi u zamjenu za zaštitu, Lambert naloži Fisheru da ga ubije. Nacionalna garda naposljetku otkriva bombu u stambenom kompleksu u Marylandu i potajno je se domogne nakon što evakuira stanare praveći se da je zapravo procurio plin. Premda je rat spriječen, Nikoladzeova smrt izaziva negativne reakcije diljem svijeta zbog sumnjivih okolnosti u kojima se odvila. Dok gleda govor američkog predsjednika o kraju krize, Fishera nazove Lambert i da mu novi zadatak.

Rad na igri Igra je u početku bila znanstvenofantastična igra namijenjena za serijal o Jamesu Bondu pod imenom The Drift; Ubisoft je želio da ta igra „ubije Metal Gear Solid 2”. Producent igre Mathieu Ferland izjavio je da je Metal Gear Solid znatno utjecao na Splinter Cell. Dizajner igre i pisac Clint Hocking također je komentirao da Splinter Cell „duguje postojanje” serijalu Metal Gear, ali je i istaknuo da su ga također nadahnule igre System Shock, Thief i Deus Ex.

Kako su programeri htjeli da igra dobije ESRB-jevu oznaku „Teen”, nastojali su smanjiti količinu nasilja. Glazbu za igru skladao je britanski skladatelj Michael Richard Plowman.

Razlike u platformskim inačicama igre Računalna inačica igre pobliže se oslanja na izvornu inačicu igre za Xbox. Obje je inačice izradio Ubisoft Montreal. Inačice igre za GameCube i PlayStation 2, objavljene naknadno, izradio je Ubisoft Shanghai i međusobno su slične, ali od izvornih se igara razlikuju u manjim stvarima, zbog čega su jednostavnije za igru; tako, primjerice, čuvari u tim inačicama teže primjećuju pucnjeve.

Svaka inačica igre sadrži ekskluzivan sadržaj. Za verzije igre za Xbox i Microsoft Windows mogu se preuzeti tri nove misije koje se, između ostalog, odvijaju u ruskoj nuklearnoj podmornici. Verzija za PlayStation 2 sadrži ekskluzivnu misiju u nuklearnoj elektrani na poluotoku Koli poslije misije u Kalinateku, a prije misije u kineskom veleposlanstvu, nove animirane scene između misija, novi najavni videozapis s glazbom Praškog orkestra te brojne intervjue i dokumentarne videozapise o novom uvodu u igru i samoj igri. Inačica za GameCube sadrži iste animirane scene, igračima nudi prikaz karte koja ocrtava prostore na pojedinim razinama u stvarnom vremenu, ljepljivu bombu (novo oružje u igri) i podršku za progresivno skeniranje. Verzije igre za GameCube i PlayStation 2 sadrže i nove naočale. Inačica za Microsoft Windows također pruža podršku za trodimenzijski pozicijski zvuk Creative Labsa, dostupnu uz zvučnu karticu utemeljenu na procesoru EMU10K2, primjerice zvučne kartice iz serije Sound Blaster Audigy i Audigy 2.

Verzija igre za PlayStation 3 objavljena je u rujnu 2011. kao dio Splinter Cell Trilogyja u Sonyjevu serijalu Classics HD. Riječ je o prilagođenoj računalnoj inačici, ali ne sadrži dodatne misije koje su se mogle preuzeti na računalo i Xbox. U toj inačici igre mogu se osvojiti trofeji.

Recenzije

Tom Clancy's Splinter Cell dobio je pozitivne kritike. U recenziji za GameSpot Greg Kasavin izjavio je da sadrži „svakako najbolje svjetlosne efekte u bilo kojoj igri dosad”. GameSpot naknadno ga je proglasio drugom najboljom igrom za Xbox u studenom 2002., a na prvo mjesto postavio je MechAssault. IGN je također pohvalio grafiku i svjetlosne efekte, ali je istaknuo i da je unaprijedila igru šuljanja iz trećeg lica predstavljenu u serijalu Metal Gear Solid. Oba su recenzenta pohvalila zvuk i komentirala da je Michael Ironside bio odličan izbor za glas Sama Fishera. Scott Alan Marriott, AllGameov recenzent, inačici igre za Xbox dao je četiri i pol zvjezdice od njih pet i proglasio ju je „jednom od rijetkih igara koje potiču napetost, a da se ne oslanja na tehnike šokiranja prisutne u igrama strave i preživljavanja kao što je Resident Evil.”

S druge strane, igra je dobila i negativne kritike. Kasavin je izjavio da se igra „katkad svodi na učenje na pogreškama koje frustrira.” Također je kritizirao animirane scene između misija u igri izjavivši da se ne mogu mjeriti s grafikom u ostatku igre.

Pozitivne ocjene dobila je i od publikacija koje nisu posvećene videoigrama. Entertainment Weekly inačici za Xbox dao je najvišu ocjenu (A) proglasivši je „opako genijalnom”. The Village Voice inačici za PlayStation 2 dao je osam od deset bodova napisavši: „Da je ova igra još realističnija, morali biste se suzdržavati od prđenja.” The Cincinnati Enquirer dao je inačici za Game Boy Advance četiri zvjezdice od njih četiri i komentirao je: „Premda je ne krasi trodimenzijska grafika i dojmljiva uporaba svjetlosti i sjena prisutne u prethodnim izdanjima, ta akcijska igra šuljanja i dalje uspijeva prenijeti uzbuđenje suvremene špijunaže.”

Prodaja