thumb|200px|Odnos prema Velikom Graditelju bila je točka razlaza između engleskih i francuskih slobodnih zidara, kao i razlog podjela među francuskim slobodnim zidarima..
Spor oko Velikog graditelja svih svjetova predstavlja u povijesti slobodnog zidarstva, osobito u frankofonom svijetu, presudan događaj koji je označio prekretnicu u razvoju slobodnozidarske prakse i doktrine. Taj je sukob bio izravni uzrok jednog od najvećih raskola u povijesti slobodnog zidarstva, a i danas ostaje središnja točka rasprava kojima se nastoji definirati razlika između liberalnog-adogmatskog i regularnog slobodnog zidarstva.
Tijekom 20. stoljeća, zajedno s pitanjima spolne ravnopravnosti u ložama, političkog angažmana i rasne segregacije, ovaj je spor bio jedno od ključnih pitanja međunarodnih podjela unutar slobodnozidarskog svijeta, trajno oblikujući razumijevanje i identitet suvremenog slobodnog zidarstva.
Vjerovanje u Boga u počecima slobodnog zidarstva U 17. stoljeću i na početku 18. stoljeća, prvi slobodni zidari bili su gotovo isključivo katolici ili protestanti, što odražava vjerski okvir tadašnje Europe. Najstariji poznati slobodnozidarski zapisi, pa čak i oni kalvinističke inspiracije, ne koriste izričaj "Veliki graditelj svih svjetova" ili "Veliki arhitekt Svemira", koji će kasnije postati jedno od ključnih simboličkih načela slobodnog zidarstva. Tako, primjerice, Rukopis Dumfries (oko 1710.) spominje izraz "veliki graditelj neba i zemlje" (the great architector of heaven & earth), no puno češće upotrebljava "Bog", "naš Gospodin Isus Krist", a u pouci šegrtu čak nalaže da on "mora biti vjeran Bogu i svetoj katoličkoj Crkvi" (He must be true to God and the holy catholick church).
Izraz "Veliki arhitekt Svemira" (Great Architect of the Universe) pojavljuje se po prvi put u kontekstu slobodnog zidarstva u djelu Konstitucije slobodnih zidara iz 1723. godine, poznatom kao Andersonove Konstitucije. Taj dokument, koji se smatra temeljnim za moderno slobodno zidarstvo, uveo je neutralniji, univerzalistički pojam Boga, prihvatljiv i za katolike i za protestante, a kasnije i za pripadnike drugih vjera.
Slične formulacije pojavljuju se i kasnije. U djelu Tri različita udarca (Three Distinct Knocks), objavljenom u Dublinu i Londonu 1760. godine, u jednoj se molitvi Bogu obraća s riječima:
Ovakve metafore nisu bile isključivo slobodnozidarske: slične izraze nalazimo i u drugim bratovštinama 18. stoljeća u Britaniji, primjerice u ritualima slobodnih vrtlara, gdje se Bog naziva "Velikim vrtlarom Svemira".
Francusko slobodno zidarstvo 1860-ih i 1870-ih Od 1860. godine, Drugo Carstvo pod vlašću Napoleona III. postupno ulazi u liberalniju fazu. Car gubi značajan dio podrške Katoličke Crkve, jer podržava kralja Pijemonta-Sardinije, Viktora Emanuela II., u njegovom projektu ujedinjenja Italije, što se izravno protivi interesima papinstva i dovodi do smanjenja teritorija Papinske Države.
U tom politički otvorenijem ozračju, francusko slobodno zidarstvo doživljava značajan razvoj, iako ostaje podijeljeno između dviju glavnih organizacija: Velikog orijenta Francuske i škotskog sustava pod Vrhovnim savjetom Francuske. Unutar njih djeluju tri neformalna ideološka smjera: konzervativni, koji teži okupljanju pripadnika svih tradicionalnih religija, deistički, nadahnut Rousseauovim filozofskim idealima, te republikanski pozitivistički, prosvjetiteljski usmjeren i naglašeno antiklerikalan. Na poticaj reformskih i prosvjetiteljskih krugova, brojne lože počinju zagovarati ideju laičkog, besplatnog i obveznog obrazovanja, čime slobodno zidarstvo zauzima aktivnu ulogu u društvenim reformama. Istodobno, sudjelovanje mnogih slobodnih zidara, među kojima i Giuseppe Garibaldi, u pokretu za ujedinjenje Italije, dodatno pogoršava odnose s Katoličkom crkvom.
Godina 1870. donosi pad Drugog Carstva i uspostavu Treće Republike, čiji privremeni vladajući kabinet čini sedam od dvanaest slobodnih zidara. Te iste godine Rim biva pripojen Kraljevini Italiji, čime papinstvo gubi svjetovnu vlast. Uslijed toga, crkvene osude slobodnog zidarstva postaju još oštrije, dok se s druge strane francusko slobodno zidarstvo, sada većinom republikansko, sve više radikalizira u svom antiklerikalizmu, postavljajući sekularizam i slobodu savjesti u središte svoga djelovanja i ideologije.
Odluke Velikog orijenta Belgije iz 1872. Tijekom 1830-ih godina, katoličko episkopstvo u Belgiji snažno se uključilo u politički život, nastojeći učvrstiti utjecaj Crkve u novonastaloj državi. Kao odgovor na rastući liberalni pokret, 1837. godine crkvene su vlasti u svim belgijskim crkvama ponovno objavile papinsku zabranu članstva u slobodnom zidarstvu, dotad uglavnom zanemarenu. Ova nova osuda imala je znatan učinak na sastav belgijskih loža: broj katolika i konzervativaca među članstvom naglo se smanjio, dok su lože sve više privlačile antiklerikalno orijentirane građane i pripadnike liberalne stranke. U kontekstu oštre političke polarizacije između katoličkog i liberalnog tabora, unutar slobodnog zidarstva se sve više širio racionalizam, deizam, a zatim i ateizam, što je dovelo do temeljite promjene duhovnog karaktera belgijskog slobodnog zidarstva. Konačan izraz tog procesa bila je odluka Velikog orijenta Belgije iz 1872. godine, kojom je iz svih rituala i službenih dokumenata velikog orijenta uklonjena invokacija Velikom arhitektu Svemira. Ta je odluka označila radikalan raskid s teističkom tradicijom, učvrstivši Veliki orijent Belgije kao jednu od prvih adogmatičnih i sekularnih velikih loža u Europi, te postavila presedan koji će kasnije utjecati i na slične odluke u Francuskoj i drugim zemljama.
Konvent u Lausanni (1875.) Dana 6. rujna 1875. godine u Lausanni, Švicarska, otvoren je "Opći konvent" (Convent universel) koji je okupio predstavnike jedanaest vrhovnih vijeća Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Cilj skupa bio je usuglašavanje temeljnih načela obreda te izrada "Deklaracije načela", dokumenta koji će kasnije izazvati brojne kontroverze u svijetu slobodnog zidarstva. Deklaracija je započinjala riječima:
Ova formulacija zadržala je tradicionalni pojam Velikog arhitekta Svemira, ali ga više nije izričito povezivala s vjerom u osobnog i transcendentnog Boga. Time je otvorila vrata deističkom tumačenju pojma božanskog i proširila duhovni okvir slobodnog zidarstva, u skladu s razvojem liberalnog slobodnog zidarstva u Belgiji, Francuskoj i Italiji tijekom 19. stoljeća.
Iako su dokumente Konventa potpisali delegati šest Vrhovnih savjeta, koji su preko tri punomoći zastupali ukupno devet nadležnosti, postignuti dogovori ubrzo su propali. Razlozi su bili djelomično teritorijalne prirode – sporovi o nadležnosti između pojedinih vrhovnih vijeća – ali i doktrinarni, jer su škotske, engleske i američke nadležnosti kategorički odbacile svaku interpretaciju koja bi ublažila teistički karakter Velikog arhitekta Svemira.
Odluke Velikog orijenta Francuske iz 1877. Iako je Veliki orijent Francuske osnovan još 1773. godine, svoju je ustavnu povelju donio tek 1849., u kojoj je prva rečenica glasila:
Ovakva pozitivno definirana i gotovo pravna formulacija, koja se nije pozivala na Stare dužnosti, pojmove koju nikada nisu bili precizno definirani, predstavljala je novost u tadašnjoj slobodnozidarskoj terminologiji.
Već 1867. godine unutar Velikog orijenta započela je rasprava o nužnosti zadržavanja poveznice na postojanje Boga, no tada je odlučeno da se status quo zadrži.
Promjena političkog i društvenog ozračja nakon pada Drugog Carstva i uspostave Treće Republike snažno je utjecala i na slobodnozidarski pokret. U srpnju 1875. godine u Ložu "Clementeovo prijateljstvo" (Loge La Clémente Amitié) u Parizu primljeni su Emile Littre i Jules Ferry, što je predstavljalo važan društveni i simbolički događaj, potvrđujući povezanost francuskog slobodnog zidarstva s republikanskim idealima. U tom kontekstu, protestantski pastor i republikanski zastupnik Frederic Desmons podnio je rješenje Konventu Velikog orijenta Francuske u rujnu 1877. godine. Nakon opsežne rasprave, velikom većinom glasova usvojena je nova formulacija članka 1. Kontitucije, koja je glasila:
Tom odlukom ukinuta je obveza vjere u Boga, čime je Veliki orijent Francuske postao prva velika adogmatična velika loža u svijetu.
Međaši američkih velikih loža U pitanjima slobodnozidarske regularnosti, američke velike lože oslanjaju se prvenstveno na koncept "međaša" – nepromjenjivih načela koja definiraju bit slobodnog zidarstva. Taj se pojam prvi put pojavljuje u Konstitucijama Velike lože Londona iz 1723. godine, gdje se navodi:
Međutim, u to doba međaši nikada nisu bili službeno definirani, niti je postojala jedinstveni popis njihovih sadržaja. Prvi sustavni pokušaj definicije iznio je Albert Mackey u Sjedinjenim Američkim Državama 1856. godine, koji je proglasio postojanje 25 međaša. Kasniji su autori, oslanjajući se na njegova načela, predlagali vlastite popise, ponekad sa znatnim razlikama, no svi su zadržali temeljne teološke i moralne postulate. Zajednička značajka svih verzija jest obveza vjere u Boga te zabrana otvorenog raspravljanja o deizmu kao filozofskom pristupu. Većina popisa također izričito isključuje mogućnost članstva za politeiste, odnosno one koji vjeruju u više božanstava.
U američkom slobodnozidarskom kontekstu, izraz "Veliki arhitekt Svemira" nedvosmisleno označava Boga monoteističkih religija – jednoga i jedinoga Boga, kojega različite religije nazivaju različitim imenima, ali kojemu se sve u konačnici upućuju kao istome Stvoritelju.
Razvoj stajališta Ujedinjene velike lože Engleske Nakon odluka koje su tijekom 19. stoljeća donijeli Veliki orijent Belgije, Veliki orijent Francuske, Veliki orijent Italije i Velika loža Ugarske, Ujedinjena velika loža Engleske reagirala je u ožujku 1878. godine donošenjem službene rezolucije kojom je jasno definirala svoje stajalište o pitanju vjere i regularnosti:
Ovom odlukom Ujedinjena velika loža Engleske je uspostavila temeljni kriterij regularnosti: obvezu vjere u Velikog arhitekta Svemira. Time su sve velike lože koje su odbacile teističko načelo (poput Velikog orijenta Francuske) izgubile priznanje. U 1929. godini, Ujedinjena velika loža Engleske je dodatno formalizirala svoj stav objavom osam Osnovnih načela za priznavanje velike lože. U drugom načelu jasno stoji:
Šezdeset godina kasnije, 1989. godine, objavljena je revidirana verzija istih načela, u kojoj se pojavila suptilna, ali značajna promjena, izostavljena je obveza vjere u "otkrivenu volju" Velikog Arhitekta:
Ova diskretna izmjena, izostavljanje izraza "Njegova otkrivena volja", omogućila je šire tumačenje pojma vjere, otvarajući prostor i deističkom razumijevanju Velikog arhitekta Svemira. Na taj je način Ujedinjena velika loža Engleske, bez javnog odricanja od svojih načela, praktično priznala i neke velike lože koje među svoje članove primaju deiste, zadržavajući istodobno teistički okvir regularnosti kao formalni standard.
Izvori
Kategorija:Slobodno zidarstvo i religija Kategorija:Povijest slobodnog zidarstva