Granični sukob između snaga Džibutija i Eritreje dogodio se između 10. i 13. lipnja 2008.Za ovaj sukob, koji se opisuje i kao rat, granični rat i spor, koriste se i druge kombinacije imena, uključujući eritrejsko-džibutski sukob, eritrejsko-džibutski rat i Džibutsko-eritrejski spor Izazvan je napetošću koja je započela 16. travnja 2008., kada je Džibuti izvijestio da su eritrejske oružane snage prodrle u Džibuti i iskopale rovove s obje strane granice. Kriza se produbila kada su 10. lipnja 2008. izbili oružani sukobi između dviju oružanih snaga u pograničnom području. Tijekom sukoba, Francuska je pružala logističku, medicinsku i obavještajnu podršku Džibutiju, ali nije sudjelovala u izravnim borbama.

Pozadina lijevo|mini|300px|Zemljovid spornog područja oko rta Ras Damira Trenutno važeći sporazum o granici iz 1900. godine određuje da međunarodna granica počinje na rtu Damira (Ras Damira) u Crvenom moru i proteže se 1,5 km duž vododjelnice poluotoka. Nadalje, protokol iz 1900. godine odredio je da Île Doumeira (otok Damira) neposredno uz obalu i njegovi susjedni manji otočići neće potpasti pod ničiji suverenitet i da će ostati demilitarizirani. Džibuti i Eritreja su se dva puta prethodno sukobili oko graničnog područja. U siječnju 1935. Italija i Francuska potpisale su francusko-talijanski sporazum kojim su dijelovi Francuskog Somalilanda (Džibuti) dani Italiji (Eritreja). Stvarna granica kod Ras Dumere (brdo) nikada nije bila u potpunosti demarkirana, osim općenitog sporazuma da su sjeverne padine brda talijanske, a južne padine francuske, i taj je dogovor bio dovoljan dok je područje ostalo pod kontrolom Francuske i Italije. Međutim, pitanje ratifikacije dovelo je u pitanje ovaj sporazum i njegovo davanje značajnih dijelova Džibutija Eritreji. U travnju 1996. džibutska vlada optužila je eritrejske snage da su upale 7  km u dubinu njihovog teritorija nakon sukoba na džibutskom graničnom prijelazu Ras Damira. U roku od dva dana te su se tvrdnje pretvorile u optužbe da eritrejska vlada gaji teritorijalne pretenzije na dio sjeverne obale Džibutija. Optužbe je potom iznio ministar vanjskih poslova Mohamed Moussa Chehem svom zbunjenom eritrejskom kolegi Petrosu Solomonu, koji je sljedećeg dana bio u službenom posjetu Džibutiju. Solomon se potom sastao s džibutskim predsjednikom, koji je također pokrenuo pitanje navodnog upada. U nizu kontradiktornih izvještaja, džibutske vlasti izjavile su da su u to područje poslale 600 vojnika. 18. travnja, Solomon je u izjavi za javnost kategorički izjavio da "nikada nije bilo sukoba ili incidenta u Damiri", dodajući da je eritrejska vlada "iznenađena i ožalošćena" optužbama.

Eritrejski pokreti u području Ras Damire U siječnju je Eritreja navodno zatražila prijelaz granice kako bi dobila pijesak za cestu, ali je umjesto toga zauzela vrh brda u tom području. Dana 16. travnja, Džibuti je izvijestio da su se Eritrejske snage utvrdile i iskopala rovove s obje strane džibutske granice u blizini Ras Damire. Džibuti je u pismu UN-u u kojem poziva na intervenciju tvrdio da nove karte koje je objavila Eritreja prikazuju Ras Damiru kao eritrejski teritorij. Eritreja je zanijekala da ima ikakvih problema s Džibutijem.

Etiopski premijer Meles Zenawi izjavio je 15. svibnja da je spor "prijetnja miru i sigurnosti cijelog Afričkog roga" te da će Etiopija osigurati svoj trgovinski koridor preko Džibutija u slučaju sukoba. Etiopija se oslanja na Džibuti za pristup Crvenom moru od Eritrejske neovisnosti. Eritrejski predsjednik Isaias Afwerki porekao je slanje trupa u to područje i dodao da nemaju nikakvih problema s Džibutijom.

Oružani sukobi desno|mini|300px|Džibutski vojnik na krovu oklopnog vozila Humvee blizu granice Prema Džibutiju, 10. lipnja 2008. nekoliko eritrejskih vojnika dezertiralo je sa svojih položaja, pobjegavši na stranu Džibutija. Džibutske snage su se potom našle pod vatrom eritrejskih snaga koje su zahtijevale povratak dezertera. Džibuti je kao odgovor na borbe mobilizirao vojnike i policiju koji su umirovljeni od 2004. Eritreja je odbacila izvještaje iz Džibutija kao "antieritrejske". U izjavi eritrejskog Ministarstva vanjskih poslova navodi se da se neće "uključiti u poziv na svađe i neprijateljske činove" te se tvrdi da Džibuti pokušava uvući Eritreju u svoje "izmišljeno neprijateljstvo". U intervjuu za BBC 17. lipnja 2008., predsjednik Guelleh izjavjuje da bi "Francuska [bi] vojno intervenirala u skladu s ovim [obrambenim] sporazumom. Međutim, mi radije sami branimo svoju domovinu i imamo podršku u logističkim, medicinskim i vojno-obavještajnim područjima kao što su to već učinili".BBC, , Interview of President Guelleh Sukobi između dviju snaga navodno su se nastavili nekoliko dana, da bi džibutska vojska 13. lipnja objavila da su se borbe stišale, ali istog dana, predsjednik Guelleh je, kako je citirao BBC, izjavio da je njegova zemlja u ratu s Eritrejom.

Tijekom borbi ubijeno je 44 džibutskih vojnika, a 55 ranjeno. Prema procjenama Džibutija, ubijeno je 100 eritrejskih vojnika, 100 zarobljeno, a 21 je prebjegao. Džibutski predsjednik Guelleh izjavio je: "Oduvijek smo imali dobre odnose. Ali oni su agresivno okupirali dio naše zemlje. Ovo je agresija kojoj se opiremo".

Do 2008. godine američka obrambena obavještajna agencija procijenila je da vojska ima 18 000 ljudi (dok se snaga eritrejske vojske u isto vrijeme procjenjuje na 200 000).

Međunarodna reakcija

Arapska liga održala je hitnu sjednicu kao odgovor na borbe i pozvala Eritreju na povlačenje iz pograničnog područja.

Dana 16. travnja 2023., francuski ministar obrane Hervé Morin bio je u Džibutiju, obećavajući jačanje francuske vojne prisutnosti u zemlji u slučaju "eskalacije u trenutnom graničnom sporu". Također, kako bi potvrdio "vrlo veliku zabrinutost Francuske" zbog nedavnih graničnih incidenata, Morin je, prema diplomatskim izvorima, "uvjerio svog kolegu u punu podršku" svojoj vladi, istovremeno pozivajući na "diplomatsko" rješenje problema. Dvije države imaju sporazum o međusobnoj obrani. Francusko ministarstvo vanjskih poslova izrazilo je veliku zabrinutost zbog borbi. Francusko ministarstvo obrane objavilo je da povećava svoju vojnu prisutnost u Džibutiju i povećava svoju podršku džibutskoj vojsci nakon graničnih sukoba. U objavi se također navodi da se Francuska "priprema rasporediti prednju logističku bazu i kopnene snage u blizini zone gdje su se sukobi dogodili". , dodajući da je "njezina vojska pojačala zračni nadzor iznad granice kako bi pratila aktivnosti eritrejskih snaga." Izvješća također pokazuju da se dodatne pomorske snage premještaju u regiju, kao i dodatni tim vojnih kirurga. Konačno, Francuska je podržala Džibutijske snage (FAD) raznim resursima. Francuska je pružila logističku podršku: prijevoz trupa i opreme. Francuska je također osigurala prijevoz i skrb za mnoge ranjene džibutske vojnike. Sredstva francuske vojne obavještajne službe također su korištena u korist džibutske vojske.

Dana 23. prosinca 2009. godine usvojena je Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1907 kojom je Eritreji nametnut embargo na oružje, zabrana putovanja njezinim čelnicima te zamrznuta imovina nekih političkih i vojnih dužnosnika zemlje. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda pozvalo je obje strane na maksimalnu suzdržanost i ponovno uspostavljanje dijaloga. Za rezoluciju je bilo 13 glasova za, Libija je glasovala protiv, a Kina je bila suzdržana.

Američki State Department izdao je priopćenje za javnost u kojem osuđuje eritrejsku "vojnu agresiju" rekavši da ona predstavlja "dodatnu prijetnju miru i sigurnosti na već nestabilnom Afričkom rogu" te pozivajući Eritreju da prihvati posredovanje treće strane u graničnom sporu. Eritreja je odgovorila na izjavu u kojoj optužuje SAD za poticanje sukoba u regiji. Američko veleposlanstvo u Džibutiju savjetovalo je svojim građanima da ne putuju u sjeverni Džibuti gdje se nalazi Ras Damira iz sigurnosnih razloga.

Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije pozvalo je Eritreju i Džibuti na najveću suzdržanost i rješavanje spora dijalogom, uključujući punu suradnju s misijom AU poslanom u to područje. Međutim, Eritreja, za razliku od Džibutija, još nije prihvatila misiju. Bereket Simon, posebni savjetnik etiopskog premijera Melesa Zenawija, rekao je za Reuters: "Etiopija čvrsto vjeruje da takve neopravdane akcije treba odmah zaustaviti te da se za problem mora pronaći mirno i diplomatsko rješenje."

Posljedice Dana 24. lipnja 2008. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda održalo je sastanak u svom sjedištu u New Yorku kako bi saslušalo brifing o situaciji, kao i izjave premijera Džibutija Mohameda Dileitea i veleposlanika Eritreje.

UN-ova misija za utvrđivanje činjenica poslana je u regiju i izdala je izvješće u kojem se navodi da bi zastoj između Džibutija i Eritreje mogao "imati velik negativan utjecaj na cijelu regiju i širu međunarodnu zajednicu", napominjući da se Džibuti povukao iz spornog područja, što Eritreja nije učinila. Eritrejska vlada nije dopustila misiji za utvrđivanje činjenica ulazak u Eritreju.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je 14. siječnja 2009. Rezoluciju 1862 kojom je pozvalo na dijalog između dviju država kako bi se problem riješio mirnim putem. Vijeće je pozdravilo povlačenje Džibutija na položaje prije 10. lipnja 2008. i zatražilo od Eritreje da izvrši slično povlačenje u roku od pet tjedana od rezolucije.Security Council Urges Djibouti, Eritrea To Resolve Border Dispute Peacefully , UN, 14. siječnja 2009.

Dana 23. prosinca 2009. Vijeće sigurnosti UN-a nametnulo je sankcije Eritreji zbog pružanja podrške naoružanim skupinama koje potkopavaju mir i pomirenje u Somaliji te zbog toga što nije povukla svoje snage nakon sukoba s Džibutijem u lipnju 2008. Sankcije su uključivale embargo na oružje, ograničenja putovanja i zamrzavanje imovine njezinih političkih i vojnih čelnika.

Početkom lipnja 2010., Džibuti i Eritreja su se složili da će predmet uputiti Kataru na posredovanje, što je pohvalila Afrička unija. U ožujku 2016., Eritreja je osam godina nakon sukoba oslobodila četiri džibutska ratna zarobljenika zarobljena tijekom pograničnog rata.

Nakon katarske diplomatske krize 2017. godine, Katar je povukao svoje mirovne snage sa spornog teritorija. Ubrzo nakon toga, Džibuti je optužio Eritreju za ponovnu okupaciju kopnenog brda i otoka Damira.

U rujnu 2018. objavljeno je da su se Džibuti i Eritreja dogovorili o normalizaciji odnosa.

Povezani članci Džibutsko-eritrejski odnosi Vanjski odnosi Džibutija Vanjski odnosi Eritreje Eritrejske obrambene snage Džibutska vojska

Bilješke

Izvori

Kategorija:Džibutsko-eritrejska granica Kategorija:Džibutsko-eritrejski odnosi Kategorija:Ratovi Kategorija:Francuska vojna povijest Kategorija:Povijest Džibutija Kategorija:Eritrejska vojna povijest