Tihomir Lešić (Beograd, 18. kolovoza 1931. − Dubrovnik, 25. siječnja 1976.), bio je bosanskohercegovački je novinar. Mnogi ga smatraju jednim od vodećih novinara u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeću. Tuzlanski list je po njemu 2007. ustanovio nagradu za najbolju kratku priču.
Životopis Rođen je 1931. u Beogradu. Njegov otac, Božidar, bio je željeznički radnik. Zbog toga je obitelj stalno mijenjala mjesto stanovanja. Tihomir Lešić odrastao je u raznim gradovima. Osnovnu i srednju kemijsku školu završio je u Derventi i Zagrebu. Kao novinar počeo je pisati još u srednjoj školi u Derventskom listu. Nastavio je u zagrebačkom izdanju Borbe, zatim Frontu slobode u Tuzli, pa u beogradskom NIN-u i Dugi, sarajevskom Svijetu, a završio je u novinama kombinata SodaSo u Tuzli. Najdulje je živio i radio u Tuzli. Autor je nenadmašnih priča iz tuzlanskog kraja i šire.
U vrijeme kada se tražila politička podobnost, Tihomir Lešić je bio apolitičan. Zanimljiva je njegova prijava za posao u kombinatu SodaSo u Tuzli. Na kockastom papiru napisao je: "Molim da me primite na posao. Uopšte ne ispunjavam uslove konkursa, ali znam da pišem!" Odmah je zaposlen, jer su se sve jugoslavenske novine "borile" za njegove priče. O njemu i njegovom doprinosu bosanskohercegovačkom novinarstvu pisao je Gojko Berić.Gojko Berić, "Dodir časne sestre". Buybook, str. 288-294
Tihomir Lešić je preminuo u Dubrovniku 25. siječnja 1976. godine. Oko njegove smrti kružile su razne glasine. Nekoliko dana prije objavio je priču "Umrijeti u malom gradu" u kojoj je, čini se, najavio svoju smrt.
Dvije godine nakon smrti, u Tuzli je objavljena knjiga njegovih priča "Zemljo ne ljuti se". Riječ je o publikaciji s 35 odabranih priča, koju su dragovoljno ilustrirali najveći karikaturisti tog vremena, Zuko Džumhur, Ivo Kušanić, Milan Jovanović, Hasan Fazlić i Danilo Bošković.
Izvori
Vanjske povezice Sjećanje na barda reportaže Tihomira Tiki Lešića Tuzlanke i Tuzlac: Tihomir Lešić Zagrebačka špica nekad by Tihomir Lešić
Kategorija:Bosanskohercegovački novinari