Hermann Heinrich Beigel (Jarotschin, 7. travnja 1829. – Beč, 8. siječnja 1879.) bio je njemački liječnik i prvi ravnatelj Ženske bolnice "Marija Terezija" u Beču.
Životopis Beigel je pohađao gimnazije u Gliwiceu i Wrocławu, a medicinu je studirao na Kraljevskom sveučilištu u Greifswaldu, Kraljevskom sveučilištu u Wrocławu, Sveučilištu Fridrik Vilim u Berlinu te na Sveučilištu u Beču. Godine 1855. djelovao je kao liječnik u Poznanju.
Dana 1. svibnja 1855. primljen je, pod predsjedanjem Christiana Gottfrieda Daniela Neesa von Esenbecka, u Carsku Leopoldinsko-Karolinšku akademiju prirodoslovaca, u medicinsku sekciju, pod akademskim nadimkom A. Vogel. Sljedeće je godine doktorirao u Berlinu disertacijom De morbo Brightii et eclampsia puerperali (9. svibnja 1856.), nakon čega je radio kao liječnik lječilišta u Reinerzu u Šleskoj. Potom je prihvatio poziv na Sveučilišne bolnice "Charing Cross" u Londonu, gdje je vodio odjel za kožne bolesti, djelovao kao predavač za kožne bolesti, a istodobno je bio i liječnik u Bolnice "Metropolitan Free".
Tijekom Francusko-pruskog rata 1870./71., Beigel je služio kao pukovnijski liječnik 5. rajnske pješačke pukovnije br. 65, kojom je zapovijedao Hermann von Dörnberg. Za zasluge kod Verduna odlikovan je Željeznim križem II. stupnja. Nakon rata prihvatio je mjesto glavnog liječnika u novoutemeljenoj Ženskoj bolnici "Marija Terezija" u Beču (osn. 1872.), čiji je ravnatelj ostao sve do svoje prerane smrti 1879. Umro je u 49. godini od posljedica čira.
Slobodno zidarstvo Beigel je bio slobodni zidar; 1862. primljen je u londonsku Ložu "Tranquillity" br. 185, a 1873. prešao je u bečku Ložu "Humanitas". Pod njegovim vodstvom nekoliko se članova odvojilo te je 1874. u Bratislavi osnovana granična Loža "Zukunft". Beigel je potom izradio ritual Velike lože Ugarske. Od 1876. bio je urednik časopisa Der Freimaurer. Illustrirte Monatschrift für die gesammte Freimaurerei, koji je izlazio u nakladi Winter u Beču.
Znanstvena ostavština Po njemu su nazvani: Beigelova bolest – rijetka infekcija dlake (bijela piedra) kod ljudi i nekih životinja, uzrokovana kvascima roda Trichosporon gljiva Trichosporon beigelii
Sačuvana je i njegova korespondencija, uključujući dva pisma upućena njemu od njemačkog pjesnika Gottfrieda Kinkela (25. rujna 1863. i 22. siječnja 1864.) te jedno Beigelovo pismo uredniku Jamesu Goodchildu Wakleyju od 13. svibnja 1869.
Bilješke
Izvori
Kategorija:Austrijski slobodni zidari Kategorija:Engleski slobodni zidari Kategorija:Njemački liječnici Kategorija:Dobitnici Željeznog križa