mini|Blažena Djevica Marija kao „Gospa od Pomoraca”, 1531.–1536., s plaštem zaštite nad onima koji su joj povjereni.Vasilakē, Maria. Images of the Mother of God. ISBN 0-7546-3603-8, str. 307–308. Čin posvećenja Djevici Mariji je osobni ili zajednički čin marijanske pobožnosti u Katoličkoj Crkvi. U tom se kontekstu u latinskoj tradiciji rabe latinski pojmovi oblatio (svjesno prinošenje sebe ili svojih djela Bogu, posredno po Mariji), servitus (ponizno podlaganje Božjoj volji, kroz Marijin primjer i zagovor), commendatio (povjeravanje Marijinoj zaštiti) i dedicatio (posvećenje Mariji na putu prema Bogu)."Consecration and Entrustment to Mary", § 204, Directory on Popular Piety and the Liturgy, Vatikan.
Posveta je čin kojim se osoba, mjesto ili predmet izdvaja iz profanog i posvećuje svetoj svrsi.Schulte, Augustin Joseph. "Consecration." The Catholic Encyclopedia. Vol. 4. 1908. Kongregacija za bogoštovlje pojašnjava da se ovdje izraz posveta rabi u širem smislu – npr. „posvetiti djecu Gospi” znači staviti ih pod njezinu zaštitu i zazvati njezin majčinski blagoslov.
U Katoličkoj Crkvi posveta Mariji postoji na osobnoj, društvenoj i regionalnoj razini, pod različitim naslovima: Bezgrešno začeće, Bezgrešno Srce Marijino te novije Majka Crkve. Početkom 20. stoljeća sv. Maksimilijan Kolbe, nazvan „apostol posvete Mariji”, snažno je promicao posvetu Bezgrješnoj.Armstrong, Regis J. i dr. The Franciscan Tradition. ISBN 0-8146-3030-8, str. 51. U crkvenom nauku posveta Mariji ne umanjuje ljubav prema Bogu, nego je produbljuje, jer se svaka posveta na kraju odnosi na samoga Boga.Trigilio, J.; Brighenti, K. The Catholicism Answer Book. ISBN 1-4022-0806-5, str. 325.
Papinsko geslo sv. Ivana Pavla II. – Totus tuus („sav tvoj”) – izražavalo je njegovu osobnu posvetu Mariji; on je posvetio i cijeli svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu.McLoughlin, W. Mary Is for Everyone. ISBN 0-85244-429-X, str. 79.
Povijest i razvoj Prvi obrisi pojma „pripadanja Mariji” nalaze se kod Efrema Sirijskoga u 4. stoljeću. Oblici osobne posvete zabilježeni su i u 5. stoljeću, kada se njezine štovatelje nazivalo „slugama Marijinim”, a pobožnost „svetim služenjem”. Dosljednu uporabu pojma posvete prvi daje Ildefonz Toledski u 7. st., a na njega se nastavlja papa Ivan VII. u 8. stoljeću.Calkins, A. "Marian Consecration and Entrustment" u: Burke, R. L. i dr. Mariology, 2008., str. 725–737.
Ildefonz ističe vezu između posvete Mariji i Kristu: „Što se predaje Majci, prelazi Sinu; tako Kralju pripada čast koja se iskazuje služenjem Kraljici”.
U 8. stoljeću temu nastavlja sv. Ivan Damaščanski, koji piše: „Tebi posvećujemo (anathemenoi) svoje misli, duše i tijela, ukratko – same sebe”, pri čemu grčki izraz označuje „izdvajanje za sveto”.
Posveta gradova i krajeva dokumentirana je već u 9. stoljeću. Abbo Cernuus pripisuje neuspjeh Vikinga pri opsadi Pariza posveti grada Mariji i njezinoj zaštiti.Little, L. Plague and the End of Antiquity. ISBN 0-521-84639-0, str. 139. U srednjem vijeku mnogi su samostani, gradovi i zajednice bili „predani pod Marijin plašt”. U 12. stoljeću Cîteaux promiče motiv zaštitničkog plašta, koji će kasnije postati temelj ikonografije Gospe od Milosti.
Formalnu praksu osobne posvete u 11. stoljeću snažno širi Odilon iz Clunyja i samostan Cluny.McNally, T. What Every Catholic Should Know about Mary, str. 76–78. U 12. stoljeću redovi cistercita, a zatim benediktinci i karmelićani, uvode posvetu Mariji najprije osobno, potom zajednički.Thurston, H. "Devotion to the Blessed Virgin Mary", The Catholic Encyclopedia, 1912.
U 17. stoljeću učvršćuje se pobožnost posvete mjeseca svibnja Mariji kroz svibanjske pobožnosti. Do sredine 19. stoljeća čin posvete postaje uobičajen i pri prvoj pričesti u Francuskoj,McGail, P. First Communion. ISBN 0-7546-5741-8, str. 22. a izvan Europe ga širi i F. W. Faber sa svojim pučkim pjesmama s molitvom posvete.Doyle, M. E. Standard Catholic Readers. ISBN 0-554-65914-X, str. 33.
Od 19. stoljeća više papa – među njima Pio IX., Pio XII. i Ivan Pavao II. – promiču posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu.Baker, K. Fundamentals of Catholicism. ISBN 0-89870-019-1, str. 383.
Izvori
Kategorija:Marijanske pobožnosti