Kapova špilja (, toponim od izraza „Kapava špilja”), izvorno poznata kao špilja Šulgan-Taš (baškirski: Шүлгәнташ), je vapnenačka špilja i arheološko nalazište na južnoj padini Sarikuskana, brda u Baškiriji u južnom Uralu, Rusija. Presijeca je rijeka Šulgan, duga 13 km koji se ubrzo nakon toga ulijeva u rijeku Belaja. Špilja se nalazi u Prirodnom rezervatu Šulgan-Taš, u Burzjanskom okrugu Republike Baškirije u Rusiji, oko 200 km jugoistočno od grada Ufa.
Špilja je najpoznatija po svojim špiljskim slikama iz kasnog paleolitika. Slike prikazuju stepsku faunu, uključujući mamute, vunaste nosoroge, bizone, konje i baktrijsku devu, uz antropomorfne figure, apstraktne znakove i geometrijske motive poput enigmatskog “Kapova trapezoida”. Do otkrića slika u Kapovoj špilji (1959.), špiljsko slikarstvo smatralo se karakterističnim samo za zapadnu Europu. Godine 2025. Kapova špilja, kao prvo mjesto u Baškiriji, upisana je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi jer njezini „arheološki nalazi daju uvid u umjetnički proces i domaći život njezinih prapovijesnih stanovnika”. Špiljske slike špilje Šulgan-Taš na službenim stranicama UNESCO-a preuzeto 23. prosinca 2025. .
Odlike mini|lijevo|300px|Okolina špilje mini|lijevo|300px|Profil špilje Smještena unutar krškog gorja u blizini rijeka Belaja i Šulgan, okružena velikom i uglavnom netaknutom šumom, bez utjecaja urbanizacije, Kapova špilja sadrži velike dvorane, duboke komore, galerije, strme prolaze i međusobno povezane sifone na dvije razine. Ulaz u špilju, poznat kao “Portal”, je monumentalni 30 m visok luk iz kojega izvire rijeka Šulgan. Ukupna duljina prolaza Kapove špilje je 2640 m, površina poda 20.200 m², volumen 105.000 m³, s vertikalnim padom od 165 metara. Špilja sadrži opsežne gornjopaleolitske kamene crteže, njih preko 190 u afotičkoj zoni špilje (daleko od ulaza, oko 300 m). Naslikane su crvenim okerom i ponegdje ocrtane ugljenom, a njihove veličine kreću se između 44 i 112 centimetara.Kapova špilja (Šulgan-Taš), Uraloved Posjećeno 23. prosinca 2025.
Ove slike na stijenama nastale su tijekom posljednjeg oledbenog maksimuma i na početku deglacijacije, između 20.600 i 16.500 kalibriranih godina prije Krista. Datiranje je, između ostalog određeno i vapnenačkim nakupinama preko slika. Tada je klima na Južnom Uralu bila je oštra, a temperatura u špilji stalno ispod 0°C, što je izuzetno otežavalo izradu slika tamo u usporedbi s drugim špiljama za koje se zna da prikazuju paleolitičku umjetnost.
Iako je stanje očuvanosti mnogih od njih daleko od željenog, oko pedeset crteža relativno je dobro očuvano. Slike na stijenama na izvanredan način svjedoče o zajedničkim osobinama u ljudskoj percepciji svijeta i vanjskih pojava ogromna područja Europe, od zapadne Europe do Urala, tijekom kasnog pleistocena. Paleontološki nalazi, spore i pelud, ugljen i sige odražavaju vremenski, klimatski i okolišni kontekst paleolitskog ljudskog naseljavanja špilje. Osim toga, arheološki nalazi i speleotemi pružaju rijetke i izvanredne dokaze o umjetničkom procesu i domaćim aktivnostima koje su ljudi provodili u Kapovoj špilji u kasnom paleolitiku. Arheološki lokalitet nudi ogroman potencijal za buduća istraživanja i unapređenje znanja o alatima za izradu djela špiljske umjetnosti (pigmenti, glinena svjetiljka i šalica za boje, serpentinska posuda, kremena strugala, koštani alati i dr.).Hugues Plisson, „Funkcija kremenog oruđa u paleolitskim ukrašenim špiljama” , Kongres stogodišnjice Francuskog pretpovijesnog društva: stoljeće izgradnje znanstvenog diskursa u pretpovijesti, str. 125.-132., sv. 3., 2007. Arhivirano iz izvornika (PDF)
Špilja ima značajnu sakralnu važnost za autohtoni baškirski narod. Trenutno se, kako bi se zaštitili originali, kopije slika pokazuju turistima na ulazu u špilju.
Još dvije špilje s paleolitskim slikama poznate su na Južnom Uralu (i Rusiji u cjelini): Ignatjevska i Kolokolnaja (Serpievskaja-2), koje se nalaze 250 km sjevernije od Kapove špilje.Vladislav Žitenev, znanstveni savjetnik za dokumentarnu seriju "Špilja", O jedinstvenosti Ignatijevske špilje, GranadaPress, 12. prosinca 2024. Posjećeno 23. prosinca 2025.
Galerija
Povezani članci Chauvet-Pont d’Arc Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère Altamira
Izvori
Vanjske poveznice
Oscar Moro Abadía, Margaret W. Conkey i Josephine McDonald, Deep-Time Images in the Age of Globalization: Rock Art in the 21st Century, Springer, 13. svibnja 2024. ISBN 978-3-031-54638-9
Kategorija:Svjetska baština u Rusiji Kategorija:Pretpovijesna umjetnost Kategorija:Paleolitski arheološki lokaliteti u Europi Kategorija:Špilje u Europi Kategorija:Reljefni oblici u europskom dijelu Rusije Kategorija:Prapovijesna Rusija Kategorija:Arheološki lokaliteti u Rusiji